Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-100/2022-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. P., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi s člankom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 21. prosinca 2021., broj K-14/2021., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022. i 28. rujna 2022,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku

Obrazloženje

1. Županijski sud u Šibeniku, presudom od 21. prosinca 2021., broj K-14/2021 proglasio je krivim optuženog J. P., zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi s člankom 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci te presude, te je na temelju članka 230. stavak 2.KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom J. P. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. studenog 2020. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenom trgovačkom društvu O. d.o.o D. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 114.232,00 (stočetrnaesttisućadvjestotridesetdvije) kuna, koji iznos je optuženik dužan oštećeniku platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženik J. P. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka za postavljenu braniteljicu I. K., odvjetnicu u D..

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju T. Š., odvjetniku u D. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da žalbeni sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje a podredno da optuženiku izrekne blažu kaznenu sankciju. Žalbe će se jedinstveno razmatrati.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba optuženika je osnovana.

6. Optuženik u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud u obrazloženju presude niti jednom riječju ne obrazlaže kako je došao do iznosa šteta za trgovačko društvo “ O.“ d.o.o. od 114.232,00 kn, kao i do visine pribavljene imovinske koristi pa se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

6.1. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju (točka 22.2. – 22.5. i 24.) navodi da je saslušao svjedoka M. K., vlasnika trgovačkog društva te svjedokinju M. P., službenicu mjenjačnice koji su suglasno iskazali da je otuđeno oko 114.000,00 kn u raznim valutama. Pritom svjedoci iskazuju koliko je točno i u kojoj valuti otuđeno novaca. Upravo na temelju iskaza prethodno navedenih svjedoka (22.4.) prvostupanjski sud zaključuje da je otuđeno „preračunato“ 114.232,00 kn.

6.2. Radilo bi se o odlučnim činjenicama koje čine obilježje kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. KZ/11., pa tako i o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, ukoliko bi došlo do velikog odstupanja zbog kojeg je upitna kvalifikacija kaznenog djela, i to u odnosu na pribavljenu imovinsku korist, a što ovdje evidentno nije slučaj, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju ukazuje optuženik u žalbi.

7. Nadalje, žalitelj u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka upire na odluku prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznih prijedloga obrane. Smatra da je obrazloženje prvostupanjskog suda, vezano uz odbijanje dokaznih prijedloga za pribavljanjem video snimki nadzornih kamera na više mjesta u D. potpuno netočno i ne odgovara procesnoj kronologiji i u tom smislu postupanju obrane, a što predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i to zato što postoji o odlučnim činjenicama znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih isprava. Međutim, prvostupanjski sud odbija dokazni prijedlog za pregledavanje video snimki nadzornih kamera (točka 8.4.-8.5.) kao odugovlačeći argumentirajući to postojećom procesnom situacijom i nemogućnošću pribave snimaka zbog proteka vremena, gdje samo uzgred, što u konkretnom slučaju nije presudno, navodi da taj dokazni prijedlog obrana nije predlagala ni tijekom istrage ni tijekom potvrđivanja optužnice. To znači da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju ukazuje optuženik. Međutim,valja ukazati da taj dokazni prijedlog prvostupanjski sud odbija i kao nevažan obrazlažući takvu odluku rezultatima ostalih provedenih dokaza o čemu će naknadno biti riječ.

8. Optuženik se žali i na rješenje prvostupanjskog suda s rasprave 21. prosinca 2021. (list 362 spisa) kojim je odbijen prijedlog da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija od 26. studenoga 2020., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika od 26. studenoga 2020. i gornji dio trenirke. Međutim, i sam optuženik navodi da je prethodno, pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku već odbijen takav prijedlog obrane, ali ukazuje da je temeljem odredbe članka 431. stavak 3. ZKP/08. vijeće dužno na raspravi izdvojiti iz spisa one nezakonite dokaze na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, ako nisu prije toga izdvojeni. Naime u tijeku postupka je provedeno prethodno suđenje o zakonitosti dokaza na temelju članka 351. stavak 2. ZKP/08. pa je odbijen prijedlog da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoji navedeni zapisnik (list 14 – 18 spisa). Optuženik dodatno na raspravi, osim zapisnika, predlaže izdvajanje, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta kao i sam taj predmet, prethodno opisanu trenirku i pritom iznosi istu argumentaciju koja je već razmatrana u rješenju Županijskog suda u Dubrovniku broj Kov– 2/2021 od 17. svibnja 2021. te rješenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-145/2021 od 16. lipnja 2021. Uz to u prijedlogu dodaje (što ponavlja u žalbi) kako smatra kako pretraga nije provedena temeljem valjanog naloga jer u spisu ne prileži uopće službena bilješka (koja je sastavni dio policijskog prijedloga za pretragu Općinskog suda) i u kojem je navodno obrazložena osnovana sumnja na počinjenje prekršaja zbog kojih je naredba za pretragu izdana. Međutim, prvostupanjski sud (točka 20.2.), upućujući na prethodna rješenja Županijskog suda u Dubrovniku i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, iznosi osnovane razloge, zbog kojih odbija prijedlog za izdvajanje dokaza a koje razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te ih ne treba ponavljati ali treba ukazati da se izneseni razlozi po prvostupanjskom sudu, po logici stvari odnose i na dio prijedloga za izdvajanjem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta kao i samog tog predmeta. Nadalje, valja ukazati da je prethodno, u suđenju o zakonitosti dokaza, između ostalog utvrđeno da je optuženik prilikom pretrage policijskim službenicima dobrovoljno predao trenirku te su isti postupili sukladno odredbi članka 249. stavak 1. ZKP/08. što žalbene razloge u tom dijelu čini irelevantnim.

9. Optuženik u žalbi upire na odluku prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznih prijedloga obrane zbog čega smatra i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Ti žalbeni razlozi optuženika u odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga povezani su s koncepcijom obrane po kojoj, između ostalog, optuženik tempore criminis nije bio na mjestu počinjenja kaznenog djela, već na drugom mjestu, dakle obrana u tijeku postupka dokazuje optuženikov alibi. Na raspravi 21. prosinca 2021. (list 361–362 spisa) prvostupanjski sud odbija niz dokaznih prijedloga koji su upravo usmjereni na dokazivanje alibija optuženika a u tijeku postupka prihvaćen je, kao dokazni prijedlog obrane samo razgledavanje fotografija koje su priložene na raspravi (rasprava 26.studenog 2021. i 22.prosinca 2021.) dok se u odnosu na neposredno ispitivanje vještaka M. M. radi ustvari o uskrati suglasnosti iz članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/8., a ne suštinski gledajući o dokaznom prijedlogu.

9.1. Pitanje alibija je za obranu ali i za pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja u konkretnom slučaju značajno, a na to su usmjereni svi odbijeni dokazni prijedlozi. Ovdje posebno treba uputiti da su relevantni dokazni prijedlozi za pribavljanjem snimki nadzornih kamera i podataka teleoperatera (i odgovarajuća vještačenja) odbijeni kao odugovlačeći zbog proteka vremena i vezano uz to očite nemogućnosti pribave podataka bez da je sud na bilo koji način pokušao pribaviti te podatke ili pak izvesti posredne dokaze koji upućuju na sadržaj. Dokazi su odbijeni i kao nevažni uz sasvim paušalno i nedostatno obrazloženje da suprotno proizlazi iz drugih dokaza, a radi se nalazu i mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanje i vještačenja „I. V.“ po kojem zaključku, u rasponu od 9 stupnjeva vjerojatnosti: nije ista osoba, vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije ista osoba, vrlo vjerojatno nije ista osoba, vjerojatno nije ista osoba, ne može se isključiti da se radi o istoj osobi, vjerojatno ista osoba, vrlo vjerojatno ista osoba, vrlo vjerojatno gotovo sigurno ista osoba i ista osoba, optuženik označen kao vrlo vjerojatno ista osoba (točka 17.3.) te činjenicom da je prilikom pretrage stana i drugih prostorija PU Dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije od 26. studenog 2020. (suprotno stavu obrane zakonite pretrage što je obrazloženo u točki 10. ovog rješenja) od optuženika oduzet gornji dio trenirke istog uzorka trenirke koju je nesporno nosio počinitelj tempore criminis, a što je zabilježeno nadzornom kamerom (točka 19.-19.1).

9.2. Naime, bez obzira na to što su do sada izvedeni dokazi doista pružali temelj za donošenje osuđujuće presude, ipak se bez omogućavanja optuženiku da potkrijepi navode o činjenici da se tempore criminis nalazio na drugom mjestu izvođenjem po obrani predloženih dokaza (posebno pribava snimki nadzornih kamera i podatak teleoperatera o baznim stanicama), za sada se zaključak suda o tome da je upravo optuženik počinitelj kaznenog djela ukazuje preuranjenim.

10. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ukazuje i da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio količinu otuđenog novca, jer svjedokinja M. P., novac osobno nije brojala niti utvrđivala koliko je novaca otuđeno, već je iznos brojanjem utvrdio isključivo vlasnik mjenjačnice svjedok M. K. a i on samo „misli“ da u ladici nije ostalo još novaca, a zapisnik za kojeg navodi da je predan policiji nije nikada priložen spisu, a prethodno (u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka) problematizira način i kriterije preračunavanja iznosa otuđenog novca.

10.1. U prvom redu a u odnosu na iznos pribavljene imovinske koristi (iznos se ne mora podudarati s iznosom nastale štete) relevantan je jedino tečaj Hrvatske narodne banke (dalje u tekstu: HNB) na dan počinjenja kaznenog djela jer na temelju članka 45. stavak 1. Zakona o deviznom poslovanju, HNB svakoga radnog dana na temelju ostvarenog prometa i tečajeva stranih valuta na tržištu stranih sredstava plaćanja utvrđuje vrijednost kune prema drugim valutama.

10.2. Nadalje, u izreci prvostupanjske presude stoji je da je optuženiku na mjestu i u vrijeme počinjenja kaznenog djela službenica mjenjačnice M. P. predala 20.660,00 kn, 8.945,00 EUR, 4.970,00 USD i 60 Konvertibilnih maraka pa da je time oštećeno trgovačko društvo za iznos od 114.232,00 kn. U nastavku prvostupanjski sud obrazlaže da je do iznosa od 114.932,00 kn kao iznosa štete došao poklanjajući vjeru iskazu svjedoka koji iskazuju da je otuđeni iznos od oko 114.000,00 kn ali i određenim „preračunom“ (točka 22.4), ali pri tom ne navodi po kojem kriteriju i što je sve u tom iznosu sadržano. Kako je to prethodno navedeno ne radi se o okolnosti koja je u konkretnom slučaju od značaja za kvalifikaciju kaznenog djela ali je od značaja za odluku prvostupanjskog suda o imovinskopravnom zahtjevu (točka IV.) jer je M. K. ovlaštena osoba, direktor trgovačkog društva O. d.o.o. na raspravi 26. studenoga 2021. (list 323) postavio imovinskopravni zahtjev kojim potražuje, u činjeničnom opisu navedene, iznose valuta i to protuvrijednost prema tečaju na dan počinjenja kaznenog djela. Prvostupanjski sud u izreci presude dosuđuje imovinskopravni zahtjev, ali na način da optuženiku nalaže isplatu iznosa od 114.232,00 kn.

10.3. Stoga se zaključak prvostupanjskog suda o tome da je prihvaćanjem iskaza svjedoka utvrđeno da je iz mjenjačnice otuđeno „preračunato“ (ne navodeći kriterije niti tečaj preračunavanja) 114.232,00 kn., za sada, ukazuje preuranjenim.

11. Stoga će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku s većom pažnjom pristupiti ocjeni dokaznih prijedloga obrane, (ako u ponovljenom postupku isti budu predloženi), te će upotrijebiti razumni procesni napor da te dokaze pribavi, te će prvenstveno na nedvojben i precizan način obrazložiti kriterije odnosno tečaj koji je primijenio prihvaćajući iznose navedene u činjeničnom opisu optužnice koji se odnose na pribavljenu imovinsku korist, a sve u cilju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje, prvostupanjskom sudu tom smislu valja ukazati na odredbu članka 4. i članka 5. Odluke o uvjetima i načinu na koji ovlašteni mjenjači obavljaju mjenjačke poslove ("Narodne novine" broj 85/19., 101/20., i 68/22.- dalje: Odluka). po kojoj ovlašteni mjenjači koji obavljaju mjenjačke poslove moraju prilikom obavljanja mjenjačkih posla koristiti na svakom blagajničkom mjestu certificirani program iz kojeg bi trebale biti vidljive sve relevantne činjenice vezane uz stanje dnevne blagajne pa tako i u odnosu na utvrđenje iznosa i valute otuđenog novca te će u tom smislu dodatno saslušati svjedoke M. K. (koji u iskazu spominje „program“) i M. P..

12. Prvostupanjski sud će tek nakon provedene svestrane analize i ocjene rezultata dokaznog postupka iznova ocijeniti ima li pouzdanih dokaza o učinu terećenog kaznenog djela te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će u svim odlučnim činjenicama valjano i potpuno obrazložiti.

13. Slijedom svega naprijed izloženog, trebalo je na temelju članka 483. stavak 1.

ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić, v.r.