Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-231/2022-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. C. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2022. broj K-68/2021., u sjednici održanoj 28. rujna 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog T. C. i njegovog branitelja N. A., odvjetnika u Z., optuženog L. D. i njegovog branitelja A. N., odvjetnika u Z., optuženog K. B. i njegovih branitelja M. T. i Z. G., odvjetnika u Z.,

r i j e š i o  j e

I U povodu žalbi državnog odvjetnika, optuženih T. C., L. D. i K. B., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I, žalbe državnog odvjetnika i optuženih T. C., L. D. i K. B. su bespredmetne.

III Na temelju članka 484. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.– dalje u tekstu: ZKP/08.) produljuje se istražni zatvor protiv optuženog T. C., optuženog L. D. i optuženog K. B. iz osnove propisane u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi T. C., optuženi L. D. i optuženi K. B. proglašeni su krivima za kazneno djelo protiv imovine, razbojništvo, opisano u članku 230. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude.

1.1. Optuženom T. C. na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju 3 godine te je na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. optuženom T. C. opozvana uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 25. svibnja 2020. broj Kmp-10/2020-2 zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11. i uzeta je kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 4 mjeseci pa je optuženi T. C. uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 godine i 2 mjeseca u koju je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 10. lipnja 2021. pa nadalje. Optuženi L. D. na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 3 godine u koju je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 20. srpnja 2021. pa nadalje. Optuženom K. B. na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju 3 godine, pa je na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. optuženom K. B. opozvana djelomična uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. listopada 2019. broj Kmp-82/2019-26 zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 1., 3. i 4. u vezi članka 34. KZ/11. te je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 godine i 4 mjeseca, te je optuženi K. B. uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 godine u koju je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 02. rujna 2021. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavcima 1. i 2. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos 7.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju su optuženi T. C., optuženi L. D. i optuženi K. B. ostvarili kaznenim djelom iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i koja je postala vlasništvo Republike Hrvatske, pa je naloženo optuženom T. C., optuženom L. D. i optuženom K. B. solidarno isplatiti Republici Hrvatskoj novčani iznos 7.000,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. naloženo je optuženom T. C., optuženom L. D. i optuženom K. B. naknaditi troškove kaznenog postupka na ime paušala i to optuženi T. C. i optuženi K. B. u iznosu 1.000,00 kuna svaki, a optuženi L. D. u iznosu 2.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik te optuženi T. C., L. D. i K. B..

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženike osudi na kazne zatvora u duljem trajanju, te ih obveže na naknadu troškova vještaka.

2.2. Optuženi T. C. podnio je žalbu po branitelju odvjetniku T. M. i po branitelju odvjetniku N. A. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o oduzimanju imovinske koristi. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje te je u žalbi zatražena obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda. Imajući u vidu sadržaj žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba.

2.3. Optuženi L. D. podnio je žalbu po branitelju odvjetniku A. N. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupka, podredno, da se ''ublaži izrečena sankcija''.

2.4. Optuženi K. B. podnio je žalbu po braniteljima odvjetnicima M. T. i Z. G., te je u žalbi zatražena obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda. Po braniteljici M. T. žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, te zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja po branitelju Z. G. s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred izmijenjeno sudsko vijeće, a podredno da se preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe. Žalbe su razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

2.5. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi L. D. po branitelju odvjetniku A. N. i optuženi K. B. po branitelju odvjetniku Z. G. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

3. Spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (članak 474. stavak 1. ZKP/08.).

4. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog T. C. i njegovog branitelja N. A., odvjetnika u Z., optuženog L. D. i njegovog branitelja A. N., odvjetnika u Z., optuženog K. B. i njegovih branitelja M. T. i Z. G., odvjetnika u Z., dok na sjednicu nije postupio uredno pozvani državni odvjetnik pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (članak 475. stavka 3. ZKP/08.).

5. Žalbe su bespredmetne.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su bespredmetne jer je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, sukladno odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon na način da je odlukom o oduzimanju imovinske koristi prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 469. točka 5. ZKP/08.). Pored toga, izostali su razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ovisi oduzimanje imovinske koristi za svakog od optuženika, zbog čega nije moguće ispitati pobijanu presudu pa je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti.

6.1. Naime, obvezavši optuženike na solidarno plaćanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom prvostupanjski sud je ostvario povredu kaznenog zakona prekoračivši svoje ovlasti iz članka 77. KZ/11. Ovo stoga što se mjera oduzimanja imovinske koristi ne može primijeniti solidarno (za razliku od odluke o imovinskopravnom zahtjevu) jer to ne proizlazi iz odredbe članka 77. KZ/11. Kod oduzimanja imovinske koristi nužno je prethodno utvrditi je li i u kojem iznosu je svaki od sudionika u kaznenom djelu pribavio imovinsku korist. Prema tome, ako je u kaznenom djelu sudjelovalo više počinitelja, imovinska korist će biti oduzeta od onih kojima je korist pribavljena i to u visini koju sud utvrdi prikupljenim dokazima. Ako bi utvrđivanje visine iznosa imovinske koristi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka sud će imovinsku korist odmjeriti po slobodnoj ocjeni za svakog počinitelja pojedinačno (članak 557. i članak 559. ZKP/08.).

6.2. Nadalje, obrazlažući odluku o oduzimanju imovinske koristi prvostupanjski sud navodi da je optuženicima solidarno oduzeta imovinska korist „budući da se iz provedenih dokaza nije moglo utvrditi na koji način su optuženici podijelili protupravnu imovinsku korist koju su stekli počinjenjem kaznenog djela“. Ovako izneseni razlozi, osim što su pogrešni kako je prethodno navedeno, nisu razlozi o odlučnim činjenicama upravo zbog izostanka argumentacije suda prvog stupnja jesu li i u kojem iznosu optuženici (svaki ponaosob) pribavili imovinsku korist kaznenim djelima.

6.3. Iz navedenih je razloga trebalo na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

7. Međutim, neovisno o potrebi ukidanja prvostupanjske presude, već sada se može reći da s pravom optuženi T. C. i K. B. u žalbi prigovaraju da je temelj odluke o oduzimanju imovinske koristi i utvrđenja da je kaznenim djelom otuđen iznos od 7.000,00 kuna nekonfrontiran iskaz oštećenika iz istrage koji u tom dijelu nije potvrđen niti jednim drugim provedenim dokazom pa se otuđenje novca od oštećenog P. u iznosu od 7.000,00 kuna u isključivoj mjeri temelji na iskazu svjedoka. Međutim, ova dokazna radnja ispitivanja oštećenika u svojstvu svjedoka P. P. nije provedena na način propisan člankom 234. i 235. ZKP/08., pa sukladno članku 431. ZKP/08., samo na takvom zapisniku ne može se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Naime, oštećeni P. je tijekom istrage naveo da je nakon tučnjave izgubio svijest, a kada je došao k svijesti da je shvatio da mu iz desnog džepa nedostaje 7.000,00 kuna. Međutim, ispitan na raspravi 30. kolovoza 2021. i 31. siječnja 2022., oštećenik navodi da je novce naknadno pronašao i da odustaje od postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, a u ostalim bitnim dijelovima potvrđuje svoj iskaz iz istrage. O dokazanosti ove okolnosti ovisi i kvalifikacija djela odnosno radi li se eventualno o dovršenom kazneno djelu razbojništva ili o pokušaju razbojništva, o čemu je prvostupanjski sud dužan iznijeti razloge, sukladno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP/08., koja propisuje da su sadržaj obrazloženja osuđujuće presude, između ostaloga, i razlozi kojima se sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a koja pravna analiza je izostala u pobijanoj presudi.

7.1. Pri tome također valja istaknuti da, iako oštećenik na raspravi iskazuje da su mu djelatnici policije sugerirali kao počinitelje kaznenog djela K. B. i L. D., u kojem dijelu odstupa od svog iskaza u istrazi kada je identificirao i poimence naveo počinitelje kaznenog djela jer ih sve osobno poznaje, iz iskaza optuženog T. C. proizlazi da su s njim kritične zgode bili K. B. i L. D. pa je iskaz oštećenika u tom dijelu potvrđen i drugim dokazima. Osim toga, iz isprava u spisu i provedenog sudsko-medicinskog vještačenje proizlazi da je oštećenik kritične zgode zadobio tjelesne ozljede krvnog podljeva s ranom razderotinom mekog oglavka zatiljno, rane razderotine gornje usne, rane razderotine donje usne, napuknuće jednog zuba (kutnjak), oguljotine kože oba lakta i oguljotine kože oba koljena odnosno ozljede nastale udarcima šakama i nogama u glavu i tijelo i udarcem zatiljnim dijelom glave u pod, što također posredno potvrđuje iskaz oštećenika da ga je više osoba udaralo dok je ležao na podu.

7.2. Nadalje, suprotno žalbenim navodima optuženog T. C., kako su svi optuženici na raspravi od 25. veljače 2022. odustali od dokaznog prijedloga da se u svojstvu svjedoka ispita M. D., to ne postoji obveza prvostupanjskog suda da donosi odluku o tom dokaznom prijedlogu pa time prvostupanjski sud nije postupio protivno članku 459. stavak 5. ZKP/08. prema kojem je sud dužan izložiti iz kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka. Osim toga, s obzirom na okolnost da u ovom postupku optuženi T. C. ima dva branitelja, a raspravi je bio prisutan jedan od dvojice branitelja kada su svi optuženici odustali od dokaznog prijedloga da se ispita M. D., to je njegova obrana bila osigurana.

8. U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud otkloniti utvrđene povrede te će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove dokaze za koje se ukaže potreba. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja će pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, te će potom pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje, nakon čega će donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu, koju će valjano i u potpunosti obrazložiti.

9. Budući da se optuženici nalaze u istražnom zatvoru, trebalo je u skladu s odredbom članka 484. stavak 3. ZKP/08. ispitati da li još postoje razlozi za istražni zatvor te je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio da se okolnosti koje opravdaju primjenu mjere istražnog zatvora nisu izmijenile.

9.1. Naime, opasnost od ponavljanja kaznenih djela postoji i nadalje imajući u vidu način počinjenja kaznenog djela koje im se stavlja u vidu upornosti i bezobzirnosti i visokog stupnja kriminalne volje. Povezujući navedeno s činjenicom da su optuženi K. B. i optuženi T. C. ranije pravomoćno osuđivani te su osnovano sumnjivi da su kazneno djelo koje im se stavlja na teret počinili u vrijeme provjeravanja po ranijoj presudi, to sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti opravdavaju bojazan da će boravkom slobodi optuženici nastaviti s protupravnom aktivnošću.

9.2. Stoga im je valjalo produljiti istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., jer se za sada svrha istražnog zatvora ne može zamijeniti mjerama opreza.

10. Iz navedenih razloga, na temelju članka 483. stavak 1. i članka 484. stavak 3.

ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.