Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-259/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. M., zbog kaznenog djela iz članka 112. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.
– ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. travnja 2022. broj K-11/2022., u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu braniteljice optuženika, odvjetnice Lj. P.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 25. travnja 20221., broj: K- 11/2022., na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženi N. M. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – usmrćenjem – opisano i kažnjivo po članku 112. stavku 1. KZ/11., te je na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. određeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika ponio je optuženi N. M. po braniteljici, odvjetnici Lj. P., s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjska presuda. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici vijeća.
4. U skladu s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su na njihovo traženje optuženi N. M. i njegova braniteljica, odvjetnica Lj. P. te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovala je braniteljica optuženika, odvjetnica Lj. P., dok nisu pristupili optuženik i državni odvjetnik, koji su o održavanju sjednice uredno obaviješteni, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 4. ZKP/08.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Osporavajući potpunost utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik tvrdi da sudskomedicinska vještakinja dr.med. M. B. nije ispitana na okolnost je li sila kojom je oštećeni I. I. djelovao prema optuženiku bila dostatnog intenziteta i trajanja da bi ostala i vidljiva ozljeda na tijelu optuženika. Međutim, suprotno tvrdnji državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je s pravom odbio ispitati vještakinju na tu okolnost jer je ista, iskazujući na raspravi, među ostalim navela da je u potpunosti suglasna s nalazom i mišljenjem vještaka dr.med. D. M. i dr.med. P. Š., pri čemu je dr.med. P. Š. na raspravi,odgovarajući na pitanja državnog odvjetnika naveo da ne postoji niti jedan objektivno utvrđeni znak koji bi govorio u prilog tome da je optuženika netko hvatao i stiskao za vrat, ali da se ne može sa sigurnošću otkloniti da je bilo takvog djelovanja, u kojem slučaju je sila kojom je druga osoba eventualno djelovala prema optuženiku bila nedostatnog intenziteta i trajanja da bi ostala vidljiva ozljeda na tijelu optuženika. Stoga, državni odvjetnik ovom žalbenom tvrdnjom nije s uspjehom doveo u pitanje potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
8. U vezi s naprijed navedenom tvrdnjom državnog odvjetnika o izostanku ozljeda na vratu optuženika, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je optuženik postupao u nužnoj obrani, jer ga oštećenik u alkoholiziranom stanju nije svojim radnjama doveo u stanje opasnosti da je svoj život mogao obraniti samo na način na koji je to učinio, nasrćući na njega nožem, jer se nije radilo o sili takvog intenziteta pri napadu, koju optuženik nije mogao otkloniti na drugi način.
8.1. Međutim, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud, utvrdivši sve odlučne činjenice, s pravom zaključio da je optuženi N. M. postupao u nužnoj obrani, upotrijebivši prijeko potrebnu obranu da od sebe odbije istodobni protupravni napad, pri čemu je način te obrane bio razmjeran intenzitetu oštećenikovog napada, bez obzira što na vratu i leđima optuženika nisu utvrđene vidljive ozljede.
8.2. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da se optuženi N. M. branio od istodobnog protupravnog napada oštećenog I. I. koji je bio pod utjecajem alkohola od 2,53 g/kg, u kojem stanju je, prema iskazu ispitanih svjedoka, bio iznimno agresivan. Uz to je oštećenik fizički znatno jači (oko 130 kg) u odnosu na optuženog N. M. (oko 85 kg). Utvrđeno je da je oštećenik prvotno jednom rukom, a nakon toga objema rukama držao za vrat optuženog N. M. i gušio ga na način da se svojim tijelom nadvio nad njega i presavio optuženog N. M. gornjim dijelom tijela preko šanka unatrag na način da je optuženikovo lice bilo usmjereno prema stropu, zbog čega u vidokrugu optuženika nije ni oštećenikovo tijelo ni šank, koji se nalazi iza optuženikovih leđa, nad kojim je optuženik presavinut. U takvoj dinamici događaja kada fizički jači i agresivniji oštećenik napada optuženika, optuženi je prisiljen braniti se, te počinje rukama hvatati po šanku i nasumce uzima nož, zamahuje silom jakog intenziteta i ubada oštećenog I. I.. Ocjena je i drugostupanjskog suda da u takvoj situaciji optuženi N. M. nije imao ni vremena ni mogućnosti kontrolirati intenzitet zamaha, birati sredstvo kojim će se obraniti, a koje bi bilo eventualno prikladnije od noža, a s obzirom na dinamiku događaja nije za očekivati od optuženika da nož usmjeri na neki drugi manje vitalan dio tijela. Pritom treba naglasiti da je i vještak prim. dr.sc.Ž. M. među ostalim u svom nalazu i mišljenju naveo da bi prosječan počinitelj u takvoj situaciji vrlo vjerojatno slično reagirao. Slijedom svega izloženoga, prvostupanjski sud je s pravom zaključio da je optuženi N. M. postupao cilju da obrani sebe pri čemu nije prekoračio granice nužne obrane, bez obzira na ubod silom jakog intenziteta nožem i izostanak ozljeda na vratu i leđima, na što ukazuje državni odvjetnik, tvrdeći da upravo te činjenice ukazuju da optuženik nije postupao u nužnoj obrani odnosno da je podredno prekoračio granice nužne obrane. Naime, prethodno je već izloženo, u odgovoru na istaknutu žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, da su sudsko-medicinski vještaci dr. P. Š. i dr. M. B. naveli da se ne može sa sigurnošću otkloniti da je oštećenik hvatao i stiskao za vrat optuženika, unatoč izostanku vidljivih ozljeda. Stoga, prvostupanjski sud nadalje osnovano zaključuje da je optuženi N. M. postupao na način kako bi sebe najbrže izvukao iz ugrožavajuće situacije što potvrđuje i njegovo ponašanje neposredno nakon što je ubo oštećenika, na način da je s nožem istrčao iz kafića, lupajući na vrata tražio od susjede da zove hitnu pomoć jer se nije snašao da hitnu pomoć pozove sa svog mobitela, što proizlazi iz iskaza svjedokinja G. M. i T. V..
8.3. Dakle, raščlanjujući svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi prvostupanjski sud je s pravom zaključio da je optuženi N. M. u vrijeme počinjenja djela upotrijebio prijeko potrebnu obranu da od sebe odbije istodobni protupravni napad, te da je ta obrana bila razmjerna intenzitetu oštećenikovog napada koji je poduzeo jači, vidno alkoholizirani i u takvom stanju iznimno agresivan oštećenik I. I., a poduzeta obrana optuženika, u situaciji kada je, presavijen gornjim dijelom tijela unatrag preko šanka u trenutku kada ga oštećeni I. I. objema rukama drži za vrat i guši, je protivno tvrdnji žalitelja u svakom slučaju bila razmjerna intenzitetu opisanog napada jer optuženik u opisanoj dinamici događaja nije imao mogućnost obranom manjeg intenziteta uspješno otkloniti takav napad oštećenika. Pritom prvostupanjski sud pravilno uočava da ocjena razmjernosti intenziteta napada i intenziteta obrane ne znači da napadnuti ne može napadaču nanijeti težu ozljedu od one koja je njemu prijetila, ako je to neophodno potrebno za suzbijanje napada.
9. Slijedom svega izloženoga, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
10. Kako, dakle, žalba državnog odvjetnika nije osnovana a ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZKP/08., drugostupanjski sud nije utvrđeno ni postojanje neke bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 28. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.
