Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-170/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog G. G. i optuženog N. C. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2021., broj: K-54/2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog G. G. i branitelja, odvjetnika N. A., te optuženog N. C. i branitelja, odvjetnika Z. K. u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženog G. G. i optuženog N. C. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2021., broj: K- 54/20 optuženi G. G. i optuženi N. C. proglašeni su krivima zbog tri kaznena djela protiv imovine i to razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanih u točkama 1., 3. i 8., a optuženi N. C. još zbog dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanih u točkama 4. i 6. i jednog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u točki 5. te su optuženom G. G. za kaznena djela iz točaka 1., 3. i 8. na temelju članka 230. stavak 1. KZ/11. utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 1 godine i 6 mjeseci, te je na temelju članka 230. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 godine i 6 mjeseci. Optuženom N. C. su za kaznena djela iz točaka 1., 8., 4. i 5. na temelju članka 230. stavak 1. KZ/11, utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 2 godine i 6 mjeseci, a na temelju istog zakonskog propisa za kaznena djela iz točke 3. i 6. su utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 2 godine, pa je na temelju članka 230. stavak 1. u vezi s člankom 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 9 godina.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom G. G. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišenja slobode 09. veljače 2020. do 29. listopada 2021., dok je optuženom N. C. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 09. veljače 2020. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 557. i članka 560. ZKP/08. od optuženog G. G. oduzeta je imovinska korist koju je ostvario kaznenim djelima pod točkama 3. i 8. u iznosu od 4.015,00 kuna (riječima: četiri tisuće petnaest kuna), te je utvrđeno da novčani iznos od 4.015,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi G. G. ostvario kaznenim djelima iz članka 230. stavak 1. KZ/11. i da je novčani iznos od 4.015,00 kuna imovina Republike Hrvatske. Optuženom G. G. je naloženo da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 4.015,00 kuna na način da ga uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 557. i članka 560. ZKP/08. od optuženog N. C. oduzeta je imovinska korist koju je ostvario kaznenim djelima pod točkama 3., 8., 4. i 6. u iznosu od 18.122,00 kune (riječima: osamnaest tisuća sto dvadeset i dvije kune), te je utvrđeno da novčani iznos od 18.122,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi N. C. ostvario kaznenim djelima iz članka 230. stavak 1. KZ/11. i novčani iznos od 18.122,00 kuna imovina Republike Hrvatske. Optuženom N. C. je naloženo da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 18.122,00 kuna uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.4. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenom trgovačko-uslužnom obrtu G.-S., vlasništvo G. V., …, Z., OIB: … dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 11.200,00 kuna te je naloženo optuženom G. G. i optuženom N. C. da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude navedeni iznos solidarno isplate oštećenom trgovačko uslužnom obrtu G.-S..

1.5. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi G. G. i optuženi N. C. oslobođeni su obveze da naknade troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2 točke 1.-6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke postavljenih branitelja.

2. Nasuprot tome, istom presudom na temelju članka 453. točka 3. optuženi G. G. i optuženi N. C. oslobođeni su od optužbe da bi počinili pod točkom 1. kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. te kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11, opisano u točkama 7. i 9., optuženi G. G. na temelju članka 354. (pravilno 453.) točka 3. ZKP/08. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. opisano u točkama 4. i 6. te kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. opisano u točki 5.

2.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. u odnosu na oslobađajući dio presude određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1.-5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženog G. G. i optuženog N. C. i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi G. G. i optuženi N. C..

3.1. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude te zbog odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio presude. Predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu ukine i vrati na ponovno suđenje, a u osuđujućem dijelu preinači u odnosu na odluku o kazni te da optuženog G. G. i optuženog N. C. osudi na kazne zatvora u duljem trajanju.

3.2. Protiv osuđujućeg dijela presude žalbu je podnio optuženi G. G., po branitelju, odvjetniku N. A., žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da optuženog G. G. oslobodi od optužbe, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici vijeća.

3.3. Žali se i optuženi N. C., po branitelju, odvjetniku Z. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava“, odluke o kaznenopravnoj sankciji i odluke o oduzimanju imovinske koristi i imovinskopravnom zahtjevu. Predlaže se Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji podnesenu žalbu i preinači presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: K-54/20 od 29. listopada 2021., na način da ga se oslobodi od optužbe podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Optuženici su po svojim braniteljima podnijeli odgovore na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlozima da se odbije žalba državnog odvjetnika.

5. U skladu s člankom 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Optuženi N. C. uvodno ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, međutim istu ni na koji način ne obrazlaže. Žali se i zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“ očito misleći na povredu kaznenog zakona te zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi i imovinskopravnom zahtjevu, no ne navodi niti jedan konkretan razlog koji dovodi u pitanje primjenu kaznenog zakona i odluke oduzimanju imovinske koristi i imovinskopravnom zahtjevu. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08. nisu utvrđene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi ex offo, niti da je kazneni zakon povrijeđen na štetu optuženika.

8. Optuženi N. C. tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da činjenica da se na snimkama videonadzora koje prikazuju tijek počinjenja kaznenog djela nalazi osoba u plavoj jakni s crtom koja je pronađena tijekom pretrage stana optuženika, jer iako se radi o istom modelu jakni, da tu veličinu jakne ne može odjenuti optuženik, s obzirom na svoju građu, u što se prvostupanjski sud propustio uvjeriti, jer je odbio dokazni prijedlog da optuženik na raspravi pokuša odjenuti tu jaknu. Uz to tvrdi da sud nije proveo biološko vještačenje te jakne, kojim bi se utvrdilo da se na toj jakni ne nalazi DNK optuženika, jer tu jaknu nikad nije nosio, već ju je nosio njegov otac. Ističe da niti jedan svjedok nije ni na koji način opisao optuženika niti je primijetio njegov specifični naglasak (a rođen je u J. na K.), te je propušteno provesti radnju prepoznavanja po glasu. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 6. tvrdi da činjenica da je kod optuženika prilikom pretrage stana pronađeno više kutija cigareta, nekoliko tabakera i kondomi ne znači da je isti ujedno počinitelj tog kaznenog djela, jer se radi o predmetima koji se uobičajeno mogu naći u svačijem domu. U odnosu na djelo pod točkom 8. navodi da je počinitelj nosio bež jaknu, koja nije pronađena kod optuženika, pri čemu sud po kretnjama ili konstituciji tijela nije mogao identificirati počinitelja. Navodi da se na jednoj od fotografija nalazi osoba s karakterističnim velikim (grčkim) nosom, koji je potpuno različit od nosa optuženika. Navodi da je prvostupanjski sud trebao izvršiti širu analizu lokacija mobitela optuženika u spornom razdoblju kako bi se utvrdilo kretanje, boravak i životne navike optuženog N. C..

8.1. Optuženi N. C. tvrdnjom da plava jakna s crnom crtom koja je pronađena pretragom stana u kojem živi nije njegova, jer nije utvrđeno da odgovara njegovoj konfekcijskoj veličini te nije utvrđeno nalazi li se na njoj njegov DNK profil te tvrdnjom da se radi o jakni u serijskoj proizvodnji, nije s uspjehom doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je upravo okrivljeni N. C. počinitelj kaznenih djela razbojništva opisanih u točkama 1., 3., 4., 5. i 6. pobijane presude. Osim što jakna koju nosi počinitelj kaznenih djela opisanih pod tim točkama svojim izgledom odgovara jakni koja je pronađena prilikom pretrage stana optuženika, ona nije jedini dokaz koji povezuje ovog optuženika s počinjenjem kaznenih djela pod točkama 1., 3., 4., 5. i 6. Naime, pretragom automobila, kojim se koristio optuženi G. G. pronađeni su kapa sive boje, rukavice crne boje te papirnata vrećica, koje je imao počinitelj kaznenog djela opisanog pod točkom 1., dok su u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3. pretragom automobila pronađene i žute građevinske rukavice i cigarete M., koje rukavice je na rukama imao počinitelj djela opisanog pod točkom 3., dok iz iskaza svjedoka Lj. F. proizlazi da je počinitelju trgovkinja predala 3 kutije cigareta M.. Uz to, svjedok M. Đ. je uočio da je počinitelj sjeo u automobil marke A. A., u kojem je potom zatečen optuženi G. G.. U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 6. od optuženog C. su prilikom pretrage stana pronađeni cigarilosi, tabakere i kondomi, koji predmeti su otuđeni u Kiosku V. prema iskazu svjedokinje T. S.. Pritom tvrdnja optuženog C. da se takvi predmeti nalaze u svakom kućanstvu u ovom slučaju nije ni životna ni logična, s obzirom da su u stanu optuženika pronađeni upravo predmeti koji su otuđeni u kiosku, slijedom čega takva podudarnost upućuje na ispravan zaključak prvostupanjskog suda da ti predmeti potječu od počinjenja kaznenog djela opisanog pod točkom 6. U odnosu na kaznena djela opisana pod točkom 4. i 5. počinitelj kaznenog djela je bio odjeven u jaknu koja izgledom odgovara jakni koja je pronađena kod optuženog N. C.. Osim te jakne usporedbom počinitelja sa snimke videonadzora koji prikazuju počinitelja kaznenog djela iz točaka 4. i 5. očito je da se radi o istoj osobi kao i na snimci videonadzora koji prikazuje počinitelja kaznenog djela iz točke 3., za koje je pak utvrđeno da se radi o optuženom N. C., imajući u vidu da počinitelj osim plave jakne nosi iste hlače, tenisice i kapu, dok se u odnosu na kaznena djela iz točke 3. i 4. podudaraju i žute rukavice i šal koje ima počinitelj. Slijedom navedenoga, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da je počinitelj kaznenih djela opisanih pod točkama 1., 3., 4., 5., 6. i 8. upravo optuženi N. C., jer osim podudarnosti u odjeći i obući koju počinitelj nosi, ne uočava se da se počinitelj na snimkama vidoenadzora razlikuje po konstituciji. Pri takvom stanju stvari tvrdnjom optuženog N. C. da je sud trebao utvrditi sve lokacije mobitela optuženog N. C. za cijelo sporno razdoblje nije s uspjehom doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda, imajući u vidu sve prethodno izložene okolnosti koje ovog optuženika povezuju s počinjenjem kaznenih djela za koja je proglašen krivim. S tim u vezi suvišnim se ukazuje provođenje radnje prepoznavanja glasa optuženog N. C., jer izvođenje tog dokaza prema ocjeni drugostupanjskog suda ne može dovesti u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi C. počinio kaznena djela opisana u točkama 1., 3., 4., 5., 6. i 8.

8.2. U odnosu na tvrdnju optuženog N. C. da se na jednoj od snimaka koje se nalaze u spisu vidi dio lica osobe koja ima veliki nos, koji je različit od nosa optuženog N. C., valja istaknuti da se ovom optuženiku optužnicom uopće ne stavlja na teret počinjenje kaznenog djela u automat klubu u Z., što proizlazi iz fotografije koju žalitelj prilaže uz žalbu.

9. Nasuprot tome optuženi G. G., osporavajući zaključak prvostupanjskog suda da je zajedno s optuženim N. C. počinio kaznena djela opisana pod točkama 1., 3. i 8., tvrdi da činjenica da je lokacija njegovog mobitela zabilježena u neposrednoj blizini mjesta počinjena kaznenih djela nije od značaja, jer je svoj mobitel često posuđivao drugim osobama. Uz to navodi i da je osobni automobil A. A. u noći kad je zaustavljeni i uhićen prethodno te večeri dao na korištenje drugoj osobi te da predmeti pronađeni pretragom stana u … ne pripadaju ovom optuženiku.

9.1. Međutim, takvim žalbenim tvrdnjama optuženi G. G. nije s uspjehom doveo u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je upravo on sudjelovao u počinjenju kaznenih djela opisanih pod točkama 1. 3. i 8. zajedno s optuženim N. C.. Naime, te tvrdnje nisu niti životne niti logične i istaknute i promatrane u zbiru usmjerene su prema ocjeni drugostupanjskog suda isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti. Pritom valja primijetiti da optuženik ne navodi osobu kojoj je dao automobil i mobitel na korištenje i kome pripadaju stvari koje su pronađene u stanu kojim se koristio optuženi G. G.. Stoga je ocjena i drugostupanjskog suda da lokacija mobitela optuženika u neposrednoj blizini počinjenja kaznenih djela opisanih pod točkama 1., 3. i 8., činjenica da su u automobilu A. A. čije korištenje optuženik niti ne spori pronađeni odjevni predmeti koje je optuženi N. C. nosio u vrijeme počinjenje kaznenog djela (šal i rukavice) te papirnata vrećica, da je svjedokinja J. T. u svom iskazu navela da se optuženi N. C. nakon izlaska iz trgovine uputio prema parkiralištu (kazneno djelo opisano pod točkom 1.), da je svjedok M. Đ. naveo da je počinitelj kaznenog djela opisanog pod točkom 3. nakon izlaska iz trgovine ušao upravo u automobil A. A., u kojem je i pronađen šal s bijelom prugom, koji je na sebi imao počinitelj kaznenog djela opisanog pod točkom 8.

9.2. Slijedom navedenoga, s obzirom da optuženi G. G. uopće ni ne spori korištenje automobilom A. A., to nisu od ni od kakvog značaja tvrdnje žalitelja kojima dovodi u pitanje iskaz svjedokinje D. S., vlasnice tog automobila, o tome kojim osobama je predala automobil i s kim je u vezi s time razgovarala te činjenicu da prilikom provođenja radnje prepoznavanja nije prepoznala optuženog G. G..

9.3. Stoga je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice i zaključio da je optuženi G. G. počinio kaznena djela opisana pod točkama 1., 3. i 8. zajedno s optuženim N. C..

10. Nadalje, državni odvjetnik, pobijajući zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano kako su optuženi G. G. i optuženi N. C. počinili kaznena djela opisana u točkama 2. 7. i 9., ukazuje da su ta kaznena djela počinjena 6. i 8. veljače 2020., dakle kad i kaznena djela za koja su ovi optuženici proglašen krivim, da je način počinjenja kaznenih djela isti, da su pretragom stana optuženog N. C. i automobila optuženog G. G. pronađeni predmeti koji se mogu povezati s počinjenjem tih kaznenih djela te da su lokacije mobitela optuženika zabilježene u neposrednoj blizini počinjenja kaznenih djela.

10.1. Međutim, protivno tvrdnji državnog odvjetnika takvim uopćenim tvrdnjama o vremenskoj povezanosti počinjenja kaznenih djela i načinu njihovog počinjenja, te tvrdnjom o pronalasku predmeta koji se mogu povezati s počinjenjem djela i zabilježenim lokacijama mobitela, bez detaljnog opisivanja i navođenja o kojim se predmetima i lokacijama radi i zbog čega se pronađeni predmeti povezuju s počinjenjem kaznenih djela za koja su oba optuženika oslobođena od optužbe, nije s uspjehom doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da nema dovoljno dokaza da su optuženi C. i optuženi G. počinili i ta kaznena djela.

11. Jednako tako u odnosu na oslobađajući dio presude i na optuženog G. G. i kaznena djela opisana u točkama 4., 5. i 6. državni odvjetnik ukazuje na vremensku povezanost u počinjenju kaznenih djela jer se optuženom G. stavlja na teret da su ta kaznena djela počinjena istoga dana kada i kazneno djelo opisano pod točkom 3, za koje su obojica optuženika proglašena krivim te ističe isti modus operandi. No, pored toga državni odvjetnik ne ukazuje niti na jednu drugu okolnost koja optuženog G. G. povezuju s počinjenjem kaznenih djela opisanih u točkama 4., 5 i 6. Stoga je i prema ocjeni drugostupanjskog suda s pravom prvostupanjski sud zaključio da nema dokaza da je optuženi G. G. počinitelj i tih kaznenih djela.

11.1. S obzirom na sve navedeno sud prvog stupnja je i ovom dijelu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Državni odvjetnik i optuženi N. C. se žale zbog odluke o kazni. Iako se optuženi G. G. ne žali zbog odluke o kazni, s obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u skladu s člankom 478. ZKP/08. sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju predmeta to je drugostupanjski sud ispitao i taj dio pobijane odluke u odnosu na optuženog G., te u odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na optuženog N. C., koji se žali zbog odluke o imovinskoj koristi, no ne navodi nijednu okolnost koja dovodi u pitanje tu odluku.

12.1. Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja optuženicima izrekao preblage jedinstvene kazne zatvora, jer nije dovoljno cijenio njihovu višestruku pravomoćnu osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela i brojnost kaznenih djela za koja su proglašeni krivima. Nasuprot tome optuženi N. C. tvrdi da izrečena jedinstvena kazna zatvora nije razmjerna vrsti i težini kaznenih djela, posljedicama, njegovom držanju pred sudom i optuženikovim osobnim okolnostima te da nije u skladu sa sudskom praksom.

12.2. Utvrđujući pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo za koje su optuženici proglašeni krivim ocjena je i drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja utvrdio kazne zatvora koje su primjerene okolnostima počinjenih kaznenih djela, izrekavši im jedinstvenu kaznu zatvora na temelju ocjene njihovih ličnosti i počinjenih kaznenih djela.

12.3. Tako je optuženom G. prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu višestruke pravomoćne osuđivanosti zbog istovrsnih kaznenih djela, kao i činjenicu da činjenjem kaznenih djela stječe materijalna sredstva jer je nezaposlen, pa je s obzirom na istovjetan način počinjenja triju kaznenih djela, za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 6 mjeseci. Potom je prvostupanjski s pravom ovom optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 godine i 6 mjeseci, u skladu s člankom 51. stavkom 1. i 2. KZ/11., cijeneći da je zajedno s optuženim C. počinio tri istovrsna kazna djela u razmaku od dva dana, na jednak način. Stoga nije u pravu državni odvjetnik da su optuženom G. G. utvrđene preniske pojedinačne kazne zatvor te preblaga jedinstvena kazna zatvora.

12.4. Jednako tako prvostupanjski sud je s pravom uzeo u obzir, utvrđujući pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo za koje je optuženi N. C. proglašen krivim, jačinu ugrožavanja s obzirom na broj osoba prema kojima je prijetnja bila usmjerena te činjenicu da je kazneno djelo opisano pod točkom 5. ostalo u pokušaju, utvrdivši iz tog razloga različite visine kazni zatvora za pojedina kaznena djela. Pritom je protivno tvrdnji državnog odvjetnika prvostupanjski sud pri utvrđivanju pojedinačnih kazni u dovoljnoj mjeri cijenio da je optuženi N. C. ranije višestruko pravomoćno osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, kojem je činjenje kaznenih djela očito način na koji se uzdržava. Izričući jedinstvenu kaznu zatvora sud je u skladu s odredbom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 9 godina, uzimajući u obzir da je proglašen krivim za čak 6 istovrsnih kaznenih djela počinjenih u dva dana na jednak način (od čega 3 djela zajedno s optuženim G. G.), što ukazuje na izrazitu upornost u protupravnom postupanju. Stoga nije u pravu optuženik da izrečena jedinstvena kazna zatvora nije razmjerna vrsti i težini kaznenih djela i njegovim osobnim okolnostima, te da nije u skladu sa sudskom praksom, pri čemu žalitelj ispušta iz vida da se izbor vrste i mjere kazne vrši ponaosob u odnosu na svakog pojedinog optuženika u skladu s člankom 47. KZ/11.

12.5. Slijedom svega izloženoga, ocjena Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da će se izrečenim jedinstvenim kaznama zatvora ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije, odnosno utjecati kako na optuženike da ne čine kaznena djela i sredstva za život stječu na dopušten način tako i na ostale članove društvene zajednice, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. 13. U odnosu na odluku suda o oduzimanju imovinske koristi, ispravno je prvostupanjski sud pobijanom presudom optuženom G. G. i optuženom N. C. oduzeo imovinsku korist jer nitko ne može zadržati korist ostvarenu počinjenjem kaznenih djela, pa je tako optuženom G. G. oduzeo imovinsku korist u ukupnom iznosu od 4.015,00 kuna a optuženom N. C. iznos od 18.122,00 kune koja predstavlja imovinsku koju su ostvarili kaznenim djelom, za koja su proglašeni krivim, na način da je u odnosu na kaznena djela koja su počinili u supočiniteljstvu (točka 3. i 8.) imovinska koristi oduzeta od svakog u jednakim dijelovima te je istu utvrdio kao imovinu Republike Hrvatske.

14. Kako navodi podnesenih žalbi državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovani, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbe državnog odvjetnika i oba optuženika te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.