Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-2581/2020-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. B., O.: …, iz S.,

zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z.,

protiv tuženika ZHM SDŽ, S.,

O.:…, zastupanog po ravnatelju L. L., dr.med., a

on po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 6. srpnja 2022. u prisustvu zamjenice punomoćnika tužitelja K. K., odvjetničke vježbenice kod T. B., odvjetnice u S., a objavljene 28. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZHM SDŽ,

S., O.:…, da tužitelju A. B., iz S.,

O.:…, na ime razlike plaće isplati ukupan bruto iznos od 7.531,76 kn / 999,64 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 619,83 kn od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 539,45 kn od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 529,28 kn od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 605,37 kn od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 451,88 kn od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 494,47 kn od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 705,57 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 573,08 kn od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 481,79 kn od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 536,45 kn od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 586,81 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 503,95 kn od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 569,99 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 333,83 kn od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 6.093,75 kn / 808,78 EUR, zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. prosinca 2020. podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi da je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje, navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade R. H. i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada R. H. i Sindikati sklopili su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u R. H.. Nadalje navodi da su dana

26. listopada 2011. su također između Vlade R. H. i Sindikata javnih službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće (dalje: IDDS), usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji dokument predstavlja osnovu predmetne tužbe. Prema čl. XI. st. 4. IDDS-a ugovoreno je trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Također ističe kako su Vlada R. H. i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih. Tužitelj navodi da je odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama. Tužitelj navodi da je 28. kolovoza 2015. DZS (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo

tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te obzirom da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Tužitelj je prethodno podnio tužbu kojom je predložio da se rješenjem naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi platne liste tužitelja za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa prosincem 2016., uz prijedlog da se presudom utvrdi da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji i provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju na ime manje isplaćene naknade plaće, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da tužitelju isplati parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom 15. ožujka 2021. tuženik navodi da je tužitelju obračunavao plaću u skladu s važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Ističe prigovor zastare, poriče navode tužbe kao neosnovane i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev. 3. Podneskom od 15.2.2022. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev za razdoblje do 26.1.2017. Nakon što je tuženik u spis dostavio obračun spornog potraživanja, tužitelj je u skladu s njim postavio tužbeni zahtjev podneskom od 27.5.2022. pa je za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. zatražio isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 7.531,76 kn.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-

a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.prosinca 2015., a koji su javno dostupni dokumenti na internetu, pročitan je obračun razlike plaće koji je izradio tuženik (list 49 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i to za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. u ukupnom iznosu od 7.531,76 kn.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Sporno je, je li potraživanje tužitelja zastarilo.

9. Prigovor zastare nije osnovan. Potraživanje tužitelja za prosinac 2015. dospijeva 15.1.2016. u smislu odredbe čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("NN" br. 93/14,

dalje ZR/14). Kako je odredbom čl. 139. ZR/14 propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina i kako je tužitelj podnio tužbu 17.12.2020. proizlazi da je tužba podnesena unutar zakonom propisanog roka od 5 godina i da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja, kako za prosinac 2015., tako i za mjesece koji slijede.

10. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

11. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja, N.

sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H.,

S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat

H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H.

sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09) te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim

službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje

Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

12.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica

utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

12.2. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi sklopili su

Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:

„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:

TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

12.4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12)

ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,

57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u dosuđenom iznosu.

13.1. Nadalje, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda R. H. broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda

R. H. broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može eventualno pozivati na ništetnost istih.

13.2. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje

osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

13.3. Nadalje iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

13.4. Budući su među strankama nesporni podaci DZS,

prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

14. Nesporno je da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn. Međutim, trebao je primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn pa je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 7.531,76 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće kako je to navedeno u izreci presude, a koje iznose je tužitelj zatražio u skladu s izračunom tuženika, slijedom čega je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22: dalje ZPP).

14.1. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("NN" br. 57/22) i Odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1

euro = 7,53450 kuna (7.531,76 kn : 7,53450 = 999,64 EUR

)

.

15. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 16-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR-a), izuzev zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.

16. Tužitelju s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12., 103/14.,

118/14., 107/15. i 37/22., u tekstu Tarifa). Tužitelju je prema popisanom trošku određen trošak zastupanja po punomoćniku u granicama postavljenog zahtjeva i to za sastav tužbe - 75 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 18.3.2021., 15.2.2022. i 27.5.2022. – za svaki 75 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 1.6.2022. i 6.7.2022. – za svako 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu odluke – 37,5 bodova (Tbr. 9. točka 3 Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), a uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 6.093,75 kn / 808,78 EUR.

16.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st.2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 28. rujna 2022.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis