REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6514/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.B.K., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 92/94.) i dr., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 17. svibnja 2021., broj: Pp J-411/2019, u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
U povodu žalbe okr. M.B.K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:
I. Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 118/18.), protiv okr. M.B.K. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),
ODBIJA SE OPTUŽBA
da je dala na uvid osobnu iskaznicu serijskog broja 110292738 koja je proglašena nevažećom uz napomenu „oduzeti“,
- pa da bi je time počinila prekršaj iz članka 28. stavak 1. točka 2. Zakona o osobnoj iskaznici.
II. Uslijed odluke pod I., žalba okr. M.B.K. u odnosu na prekršaj iz članka 28. stavak 1. točke 2. Zakona o osobnoj iskaznici je bespredmetna.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. M.B.K., ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisan u točki 2.) izreke pobijane presude te se u tom dijelu predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 17. svibnja 2021., broj: Pp J-411/2019, proglašena je krivom okr. M.B.K. da je, na način činjenično opisan u točki 1.) izreke pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je, utvrđena novčana kazna u iznosu od 376,08 kuna, na način činjenično opisan u točki 2.) izreke pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 28. stavak 1. točke 2. Zakona o osobnoj iskaznici, za koji joj je utvrđena novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna, pa joj je na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 876,08 kuna, koju je dužna platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.
2. Protiv te presude, okr. M.B.K. pravodobno je po branitelju odvjetniku S.M. podnijela žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicu oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom osnovana.
U odnosu na presudu:
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitao je po službenoj dužnosti jesu li presudom na štetu žalitelja povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Tako je ovaj sud ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz članka 28. stavak 1. točke 2. Zakona o osobnoj iskaznici, za koji je okrivljenica proglašena krivom u točki 2.) izreke pobijane presude, nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za ta djela prekršaja, a uslijed čega je žalba okrivljenice u tom dijelu postala bespredmetna.
5.1. Naime, okrivljenici je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz članka 28. stavak 1. točke 2. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisan u točki 2. ) izreke pobijane presude, počinila 21. veljače 2019.
5.2. Kako u Zakonu o osobnoj iskaznici nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, to zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.
5.3. Odredbom članka 13. stavak 2. Prekršajnog zakona propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.
5.4. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom u točki 2) izreke pobijane presude i to u iznosu 500,00 kuna, očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog.
5.5. No, za procesni režim primjene pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na predmetne, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.
5.6. Budući da se u ovom prekršajnom postupku, kako je to već navedeno, okrivljenica teretila za predmetni prekršaj, počinjen 21. veljače 2019., to je pravilnom primjenom odredbe članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
5.7. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika u odnosu na prekršaj iz točke 2.) izreke pobijane presude je bespredmetna.
U odnosu na rješenje:
6. Osnovano okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da i po ocjeni ovog suda odlučne činjenice nisu nedvojbeno utvrđene i to posebno u odnosu na odlučnu činjenicu javnosti mjesta.
6.1. Naime, pobijanom presudom okr. M.B.K. proglašena je krivom da je na način činjenično opisan u točki 1.) izreke, počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za ostvarenje kojeg djela je potrebno da su ispunjena bitna obilježja i to; javnost mjesta u inkriminiranom događaju.
6.2. U odnosu na element javnosti mjesta na kojem se odvijao inkriminirani događaj ističe se da je u činjeničnom opisu navedeno da se događaj odvijao „u xx … dvorište…“, a koje mjesto ne predstavlja tzv. „neograničeno otvoreno javno mjesto“ u kojem slučaju nije potrebno posebno ocjenjivati javnost mjesta događaja kao odlučnu činjenicu od koje ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.3. Stoga, prvostupanjski sud je u provedenom postupku bio dužan utvrditi odlučnu činjenicu koja čini biće djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a što je propustio učiniti, obzirom da u provedenom postupku nije utvrdio da li je mjesto na kojem se događaj odvijao „dvorište, xx“ ispunjavalo kriterije javnog mjesta. Naime, mjesto događaja „dvorište“ po kategorizaciji javnih mjesta, spada u tzv. fiktivna javna mjesta, tj. ona mjesta koja po svojoj namjeni nisu javna mjesta, ali pod određenim uvjetima to mogu biti. Uvjete koji čine takva mjesta javnima (dostupnost vidiku s javnog mjesta odnosno reflektiranje tj. nastupanje posljedica inkriminiranog ponašanja u javnosti), prvostupanjski sud nije ni pokušao utvrditi, tako da su sve one okolnosti koje su možebitno postojale u vrijeme izvršenja prekršaja i koje bi navedeno mjesto činile javnim, ostale, kao potencijalno moguće, neutvrđene. Pritom je bitno naglasiti da je postojanje navedenih okolnosti nužno utvrditi u vrijeme izvršenja radnje prekršaja.
6.4. Slijedom navedenog, pobijana presuda je preuranjena, jer prvostupanjski sud nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, cijeneći razloge ove drugostupanjske odluke, provesti sve već provedene dokaze, provesti dokaze u odnosu na utvrđivanje elementa javnosti, a po potrebi provesti i druge dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona (izreka presude) i članka 206. Prekršajnog zakona (izreka rješenja), odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.
U Zagrebu, 28. rujna 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda i Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
