REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1056/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. C. pok. F., OIB ..., S. M. a C., Italia, koju zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik iz T., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1379/2019 od 13. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1808/2018 od 16. svibnja 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
II. Tužiteljici se ne dosuđuju troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1379/2019 od 13. listopada 2021., potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1808/2018 od 16. svibnja 2019.
2. Protiv ove presude suda drugog stupnja tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u kojem postavlja pitanje za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Tužiteljica je dostavila odgovor/očitovanje na prijedlog. Predlaže prijedlog odbaciti. Potražuje trošak sastava odgovora.
3. Prema odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a neki razlozi su u toj odredbi navedeni kao osobito važni.
3.1. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Ovaj sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocijenio kako postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Takvu ocjenu o važnosti postavljenog pitanja ovo vijeće je donijelo stoga što je pobijana odluka i pravno shvaćanje koje je u njoj izraženo u odnosu na pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, prije 8. listopada 1991., u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetom u više odluka. Navedeno shvaćanje izraženo je npr. u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., i glasi:
„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“
5.1. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine Republike Hrvatske", broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.
5.2. Nakon toga je ZVDSP-a., u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
5.3. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)
5.4. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske), ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske vezano za propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.
5.5. Prema pravnom shvaćanju citiranog suda iznesenom u pobrojanim odlukama „u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP u vezi s odredbom riješeno kao u izreci pod toč.1.
7. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odlučeno je (toč. 2. izreke) primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ovaj sud ocijenio kako podnošenje odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije radnja koja je bila potrebna u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 28. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
