REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 46/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, OIB 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102/a, kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Jagar, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Jagar & Grebenar u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, OIB 49508397045, Zagreb, Donje Svetice 38, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4049/2020-2 od 9. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-50/2018 od 9. srpnja 2020., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženice.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA - MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, da tužitelju SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, Zagreb, Horvatovac 102/a, OIB: 28163265527 u roku od petnaest dana isplati na ime naknade štete iznos od 12.276,01 kuna, uvećan za zatezne kamate koje na iznos od 107,00 kuna teku od 04. ožujka 2016. godine, a na iznos od 12.169,01 kunu od 03. svibnja 2016. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA - MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, da tužitelju SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, Zagreb, Horvatovac 102/a, OIB: 28163265527 u roku od petnaest dana nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.875,00 kn, uvećan za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana 09. srpnja 2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn, uvećan za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana 09. srpnja 2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn, kao neosnovan.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3891/2021-2 od 28. rujna 2021. zbog pitanja koje glasi:

„Je li odredba članka 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke znači odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci ili odgovornost poslodavca da raspodjeli sredstva sukladno mogućnostima?“.

3. Na reviziju je odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5. Ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. U ovoj parnici radi se o odštetnom zahtjevu u visini od 12.276,01 kuna s naslova odštetne odgovornosti tužene jer je tužitelj bio dužan temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08,46/08,93/08, 2/09 i 142/10 - dalje: KU) isplatiti svom djelatniku naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a za ispunjenje te obveze tuženik nije osigurao i isplatio tužitelju sredstva sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17, 96/18

- ZZDVO), gdje je čl. 107. st. 1. toč. 2. propisano da se visoka učilišta, a među koje spadaju i sveučilišta te fakulteti kao njegove sastavnice financiraju iz državnog proračuna, dok je čl. 109. st. 3. istog Zakona propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.

7. Nije niti sporno da je tuženica sa Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (dalje Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada i dodatak za posebne uvjete rada i da je radniku tužene Saši Lekiću isplaćen utuženi iznos upravo na ime tog dodataka, na kojeg rečeni radnik nesporno ima pravo jer je to utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13241/13 od 14. travnja 2014.

8. Nije niti sporno da tuženica nije tužitelju u sklopu ispunjenja svoje obveze iz čl. 107. ZZDVO nije posebno doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao poslodavca.

9. Pravni osnov potraživanja tužitelja je naknada imovinske štete koja se sastoji u umanjenju imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na ime prava iz radnog odnosa.

Sukladno odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) imovinska šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njenog povećanja.

10. Slijedom navedenog u odgovoru na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom sporu, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio i sud drugog stupnja, to jest da je time što je tuženica sa Sindikatom sklopila KU kojom je radniku tužitelja priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, koji obvezuje tužitelja kao poslodavca i koji je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom, drugom propisima među koje ulazi i KU, a pri tome nije tužitelju u ispunjenju obveze iz čl. 107. ZZDVO doznačila sredstva potrebna za financiranje i te obveze tužitelja tuženica je propuštajući ispuniti svoju obvezu osigurati tužitelju sredstva potrebna da bi tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu prema svom radniku koju je on i ispunio iz postojećih sredstva kojima raspolaže, počinila štetnu radnju kojom je tužitelju umanjena njegova imovina za isplaćeni iznos pa je tuženica stoga dužna taj iznos naknaditi tužitelju.

11. Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tuženice odbiti i riješiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

ODVOJENO MIŠLJENJE

suca izvjestitelja Đura Sesse u predmetu ovog suda broj Rev 46/2022-3

Zahtijevam da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz odluku u ovom predmetu i da se objavi na mrežnim stranicama E-spisa i Supra Nove zajedno s odlukom u ovom predmetu.

1. U gore označenom predmetu ovaj sud je odlučivao u revizijskoj fazi postupka o pravilnosti pravnog shvaćanja suda drugog stupnja - Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske glede odštetnog zahtjevu tužitelja Sveučilišta u Zagrebu, Prirodoslovnog-matematičkog fakulteta u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske zbog isplate koju je tužitelj bio dužan isplatiti svom radniku na ime dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada.

2. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3891/2021-2 od 28. rujna 2021. zbog pitanja koje glasi:

„Je li odredba članka 109 st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke znači odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci ili odgovornost poslodavca da raspodjeli sredstva sukladno mogućnostima?“.

3. U ovoj parnici radi se o odštetnom zahtjevu u visini od 12.276,01 kuna s naslova odštetne odgovornosti tužene jer je tužitelj bio dužan temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“, broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08,46/08,93/08, 2/09 i 142/10 - dalje: KU) isplatiti svom djelatniku naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada , a za ispunjenje te obveze tuženik nije osigurao i isplatio tužitelju sredstva sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17, 96/18

- ZZDVO), gdje je čl. 107. st. 1. toč. 2. propisano da se visoka učilišta, a među koje spadaju i sveučilišta te fakulteti kao njegove sastavnice financiraju iz državnog proračuna, dok je čl. 109. st. 3. istog Zakona propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.

Nije niti sporno da je tuženica sa Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (dalje Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada i dodatak za posebne uvjete rada i da je radniku tužene Saši Lekiću isplaćen utuženi iznos upravo

Rev 46/2022-3-1

na ime tog dodataka, na kojeg rečeni radnik nesporno ima pravo jer je to utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13241/13 od 14. travnja 2014.

Nije niti sporno da tuženica nije tužitelju u sklopu ispunjenja svoje obveze iz čl. 107. ZZDVO nije posebno doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao poslodavca.

4. Većina u vijeću smatra da je pravni osnov potraživanja tužitelja je naknada imovinske štete koja se sastoji u umanjenu imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na ime prava iz radnog odnosa.

Sukladno odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05 ) imovinska šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njenog povećanja.

5. Slijedom navedenog u odgovoru na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom sporu, većina u vijeću u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio i sud drugog stupnja, to jest da je time što je tuženica sa Sindikatom sklopila KU kojom je radniku tužitelja priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, koji obvezuje tužitelja kao poslodavca i koji je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom, drugom propisima među koje ulazi i KU, a pri tome nije tužitelju u ispunjenju obveze iz čl. 107. ZZDVO doznačila sredstva potrebna za financiranje i te obveze tužitelja tuženica je propuštajući ispuniti svoju obvezu osigurati tužitelju sredstva potrebna da bi tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu prema svom radniku koju je on i ispunio iz postojećih sredstva kojima raspolaže, počinila štetnu radnju kojom je tužitelju umanjena njegova imovina za isplaćeni iznos pa je tuženica stoga dužna taj iznos naknaditi tužitelju.

6. Na žalost ne mogu se složiti sa stavom većine u ovoj pravnoj stvari i povodom odgovora na pitanja koje je u reviziji postavljeno, iz razloga koje iznosim u nastavku.

7. Odredbom čl. 4. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17, 96/18 - dalje: ZZDVO) propisano je:

(1) Akademsku zajednicu čine svi nastavnici, suradnici, studenti i drugi sudionici u procesu visokog obrazovanja.

(2) Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji se na akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom.

(3) Akademske slobode pripadaju svim članovima akademske zajednice a obuhvaćaju slobodu znanstvenog i umjetničkog istraživanja i stvaralaštva, poučavanja, međusobne suradnje i udruživanja, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovom Zakonu.

Rev 46/2022-3-1

(4) Akademska samouprava na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća:

- utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata,

- izbor čelnika i nastavnika,

- upravljanje resursima s kojima raspolažu visoka učilišta.

(5) Autonomija sveučilišta na svim sveučilišnim visokim učilištima u Republici

Hrvatskoj, sukladno ovom Zakonu, obuhvaća:

- uređenje unutarnjeg ustroja,

- utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa,

- financijsku autonomiju u skladu s ovim Zakonom,

- odlučivanje o prihvaćanju projekata i međunarodnoj suradnji,

- ostale oblike autonomije, sukladno ovom Zakonu.

(6) Akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje.

13. Dakle glede obveza tužitelja posebno valja istaknuti načela autonomije sveučilišta i njenih sastavnica u upravljanju resursima i glede financijske autonomije (čl. 4. st. 4. al. 3 i st. 5. al. 3).

8. Odredbom čl. 107 ZZDVO propisano je:

(1) Visoka učilišta, instituti i druge znanstvene organizacije financiraju se iz:

1. sredstava osnivača,

2. državnog proračuna Republike Hrvatske,

3. proračuna županija, gradova i općina,

4. školarina,

5. prihoda od znanstvenih, istraživačkih, umjetničkih i stručnih projekata, znanstvenih i stručnih elaborata i ekspertiza,

6. zaklada, donacija i pomoći,

7. prihoda od nakladničke djelatnosti,

8. prihoda ostvarenih na tržištu,

9. prihoda od imovine, udjela u trgovačkim društvima, prihoda ostvarenih od pravnih osoba iz članka 66. ovoga Zakona, kao i prihoda od ulaganja fizičkih i pravnih osoba, 10. ostalih izvora.

Dakle izvori financiranja visokih učilišta pa i tuženika nisu samo sredstva iz proračuna već i druga sredstva, koja po prirodi stvari visoka učilišta koriste ili bi trebali koristiti za svoje potrebe ali i za ispunjavanje svojih zakonskih obveza.

9. Članom 109. st. 3. ZZDVO određeno je da se javna sveučilišta, veleučilišta i visoke škole financiraju se iz državnog proračuna uzimajući u obzir utvrđene kapacitete pojedinoga visokog učilišta, cijenu pojedinih studija te ocjenu o njihovoj kvaliteti na temelju vrednovanja iz čl. 16. ovog Zakona (st. 1.), te da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju se korisnicima u ukupnom iznosu, a korisnici ih svojim proračunom raspoređuju za

Rev 46/2022-3-1

pojedine namjene, sukladno statutu i drugim općim aktima. Proračun sveučilišta donosi senat na prijedlog rektora, a proračun veleučilišta i visoke škole stručno vijeće na prijedlog dekana (st. 3.).

10. Dakle iz ove odredbe slijedi da je sveučilište dužno sredstva raspoređivati sukladno namjeni, ali sukladno statutu i drugom općim aktima.

11. Prema Statutu Sveučilišta u Zagrebu - pročišćeni tekst iz 2017. Senat Sveučilišta donosi proračun na prijedlog Rektorskog zbora (čl. 21. st. 1. toč. 4. Statuta).

12. Prema čl. 43. Statuta Fakultetsko vijeće donosi proračun i završni račun Fakulteta (st. 3. toč. 5.).

13. Sukladno Pravilniku o osnovama financiranja Sveučilišta u Zagrebu, čl. 2. st. 2 propisano je da Sveučilište i njegove sastavnice kroz financijsko poslovanje osiguravaju materijalna i druga prva zaposlenika najmanje u mjeri predviđenoj kolektivnim ugovorim.

14. Člankom 3. Pravilnika u proračun Sveučilišta kao pravne osobe ulaze svi prihodi i rashodi Sveučilišta, a iz čl. 4. st. 1. Pravilnika slijedi da proračun sadržava sve prihode i rashode te primitke i izdatke sistematizirane financijskim propisima, a izrađeni su uvažavajući zakone i druge propise.

15. Prema tome, jasno je da autonomija sveučilišta i njegovih sastavnica, što je nesporno i tužitelj u sebi sadrži i autonomiju stavljanja proračuna ali i obvezu ispunjavanja svih obveza pa i onih predviđenih kolektivnim ugovorom.

Kako je Fakultetsko vijeće ima pravo i obvezu donositi proračun visokog učilišta u koji ulaze svi prihodi i rashodi, s time da prihode čine sredstva iz raznih izvara a ne samo iz prihoda državnog proračuna (čl. 107 ZZDVO), prema pravnom shvaćanju suca izvjestitelja time što tužitelj nije svojim autonomnim aktima koje ima ovlast sam autonomno donositi nije predvidio izdatke za prava iz kolektivnog ugovora, pa i izdatke za dodatke na ime posebnih uvjeta rada, niti je očito smatrao potrebnim izmijeniti donesene proračune da bi se i toj obvezi udovoljilo iz sredstva prihodovne strane proračuna ne može na strani tuženice ležati odštetna odgovornost za izdatke tužitelja koje je on po zakonu morao izvršavati, neovisno što tužena nije izvršila doznaku sredstva posebno i za podmirenje izdataka na ime prava radnika na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada.

16. Slijedom navedenog po mom pravnom shvaćanju kao suca izvjestitelja kojeg iznosim u ovom izdvojenom mišljenju trebalo je glasiti:

Odredba čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke znači da ne postoji odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci već je na poslodavcu odgovornost da

Rev 46/2022-3-1

sukladno zakonu i drugom propisima sredstva raspoređuje tako da može ispunjavati uredno sve svoje obveze.

Zagreb, 28. rujan 2022.

Sudac izvjestitelj:

Đuro Sessa

Broj zapisa: eb312-6f10c

Kontrolni broj: 041e5-37117-81603

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.