REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1796/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. rođ. R. iz V., V., OIB … , zastupane po punomoćniku Ž. K. odvjetniku iz D., protiv tuženika Samostana S. D. u D., zastupanog po punomoćnici K. N. odvjetnici iz D., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-793/2016-2 od 7. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-185/11 od 24. veljače 2016., u sjednici održanoj 28. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž- 793/2016-2 od 7. siječnja 2019. i sudi:

Prihvaća se žalbe tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-185/11 od 24. veljače 2016. u dijelu toč. I. izreke i toč. II. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. M. za utvrđenjem da je vlasnica za ½ dijela čest. zem. 26/4 k.o. G. kao i da je tuženik Samostan S. D. u D. dužan trpjeti da tužiteljica upiše pravo vlasništva na toj nekretnini u zemljišnim knjigama.

U ovom postupku svaka stranka snosi svoje troškove.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka povodom revizije od 1.562,50 kn (tisuću pet stotina šezdeset dvije kune i pedeset lipa) / 207,38 € (dvije stotine sedam eura i trideset osam centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je utvrdio da je tužiteljica M. M. rođ. R. pok. P. (dalje: tužiteljica) vlasnica u ½ dijela kč. br. 26/4, a u cijelosti kč. br. 27/12 i 27/13, sve k.o. G., te da je tuženik Samostan S. D. u D. (dalje: tuženik) dužan trpjeti da tužiteljica upiše svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika (toč. I. izreke), a toč. II. izreke je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove postupka od 8.300,00 kn u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Tuženik podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu u cijelosti temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona.

4. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti ili ukinuti pobijanu presudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je dopuštena i osnovana.

7. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je stekla pravo vlasništva nekretnina navedenih u izreci prvostupanjske presude. Iz navoda tužbe, kao i ostalih navoda iznijetih tijekom postupka proizlazi da tužiteljica tvrdi da je vlasništvo tih nekretnina stekla dosjelošću zajedno sa svojim pravnim prednicima, time da postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na čk. br. 26/4 tvrdi da je vlasništvo ove nekretnine na opisan način stekla u ½ dijela.

10. Tuženik u reviziji postavlja slijedeće materijalnopravno pitanje:

“Može li se dosjelošću steći u vlasništvo idealni dio cijele nekretnine iako sama tužiteljica tvrdi da posjeduje samo točno određen fizički dio nekretnine?”

11. Navodeći razloge važnosti postavljenog pitanja tuženik tvrdi da je u pogledu ovog pravnog pitanja revizijski sud iznio pravno stanovište u odluci Rev-x 995/13-2 a da je pravno shvaćanje suda drugog stupnja nepodudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

12. Odlučujući o dopuštenosti revizije koju je tuženik podnio protiv drugostupanjske presude vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je revizija dopuštena u odnosu na postavljeno pitanje jer odluke nižestupanjskih sudova u ovom predmetu odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda (čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP).

13. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica osobno i preko svojih pravnih prednika od 1954. (kada je njen otac prvi put upisan u Katastru) vršila pošten posjed nekretnine kč. br. 26/4 (u ½ dijela I to dio “prema D.”), 27/12 i 27/13 k.o. G., kao i da im tijekom tog vršenja posjeda nitko nikada nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo tih nekretnina, te da je posjed vršila u razdoblju duljem od trideset godina – a koji je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bio propisan paragrafom 1468 Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje s obzirom na trajanje vršenja posjeda temeljem čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06., 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - dalje: ZV).

14. Sud drugog stupnja prihvaćajući činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP odbija žalbu tuženika i potvrđuje prvostupanjsku presudu.

15. Tuženici sadržajno drugostupanjsku presudu pobijaju u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva kč. br. 26/4 u ½ dijela navodeći da iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je vršila posjed samo određenog dijela te nekretnine i to zapadnog, kao i da iz njenog iskaza proizlazi da se ova nekretnina nikada nije koristila u cijelosti, da je 1/10 dijela bilo zasađenih maslina a pritom nije bila jasna u navodima jesu li te masline bile na 1/10 dijela njene polovine ili na 1/10 dijela cijele nekretnine, kao i da je sporna nekretnina u naravi šuma i njena cijela površina iznosi skoro 40000 metara kvadratnih pa imajući u vidu tako neodređene navode tužiteljice o načinu vršenja posjeda da se ne može prihvatiti zaključak da je ista dosjelošću stekla pravo suvlasništva na cijeloj nekretnini u ½ dijela.

16. Iz postupka provedenog pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužiteljica stekla pravo suvlasništva točno određenog dijela nekretnine čime da je u naravi došlo do podjele suvlasništva na točno određene realne dijelove (na što upućuju navodi iz iskaza tužiteljice), međutim, tužbeni zahtjev je postavljen na utvrđenje suvlasništva određenog dijela nepodijeljene nekretnine.

17. Prema čl. 37. st. 2. ZV idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje, s time da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (čl. 38. st. 1. ZV-a). Tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je vlasnica određenog dijela nekretnine (“prema D.”) pa stoga ne može biti ujedno i (su)vlasnica idealnog dijela cijele te nekretnine, pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji.

18. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovog suda u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu.

19. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev x-995/13- 2 od 29. siječnja 2014., (a reafirmirano u odlukama Rev-x 663/14-2 od 3. prosinca 2014., te Rev 1323/2015-2 od 22. siječnja 2020.). To je ujedno i odgovor na pitanje naznačeno u reviziji u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

20. Slijedom izloženog, kako je shvaćanje nižestupanjskih sudova da se može tražiti utvrđenje prava suvlasništva dosjelošću razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu nepodudarno shvaćanju ovog suda, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti nižestupanjske presude i odlučiti kao pod toč. I. izreke presude.

21. Odredbom čl. 166. st. 2. ZPP propisano je da kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Kako su stranke djelomično uspjele u sporu temeljem čl. 154. st. 2. ZPP odlučeno je da u odnosu na parnične troškove nastale pred sudovima nižeg stupnja svaka stranka snosi svoje troškove.

22. Obzirom da je tuženik podnesenom revizijom uspio u cijelosti pripada mu (temeljem čl. 154. st. 1. ZPP) pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav revizije prema Tbr. 10/6 OT-a u iznosu od zatraženih 1.250,00 kuna, pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 312,50 kuna, odnosno ukupno 1.562,50 kuna, te je slijedom navedenog odlučeno kao pod II. izreke presude.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.