REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2587/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz O., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u M., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 161/2022-2 od 15. veljače 2022. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-422/2019 od 9. prosinca 2021., na sjednici održanoj 28. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-161/2022-2 od 15. veljače 2022., zbog pravnog pitanja koje glasi:
''Je li protivno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) te procesnoj ravnopravnosti stranaka donošenje zaključka suda da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?"
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-161/2022-2 od 15. veljače 2022. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P- 422/2019 od 9. prosinca 2021., pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Protivi li se odredbi čl. 186. b st. 2. i 3. u vezi s čl. 325. a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku(''Narodne Novine'' broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine novčanog zahtjeva tužitelja prije nego tužitelj odredi svoj zahtjev, ako je tuženik nesporno udovoljio manifestacijskom zahtjevu sadržanom u stupnjevitoj tužbi?
2. Počinje li teći zastara restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u pojedinačnom postupku pokrenutom po tužbi potrošača u kojoj se potrošač poziva na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, u kojem je utvrđena ništetnost takvih odredbi ugovora?
odnosno
Treba li individualni restitucijski zahtjev potrošača koji je posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatne stope i/ili valutne klauzule sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF ili denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, meritorno odbiti kao neosnovan, ako je pravozaštitni zahtjev potrošač podnio u odnosu na iznose koji su dospjeli prije 4. travnja 2007.g., a tužena banka istaknula prigovor zastare?
3. Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?
4. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
5. Treba li stjecatelja iz ništetnog dijela ugovora (u konkretnom slučaju dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF), u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ujedno smatrati i nesavjesnim stjecateljem?
odnosno
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF?"
3. Kao razloge koje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se upravo u odnosu na treće postavljeno pitanje poziva na različitu praksu drugostupanjskih sudova (odluke Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-121/2021 od 10. ožujka 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4736/19 od 17. prosinca 2019. te Županijskog suda u Bjelovaru Gž-893/17 od 5. lipnja 2019. i Gž-1157/19 od 11. veljače 2021.), smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, a zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske U-III- 5458/21 od 30. lipnja 2022. - trebalo preispitati sudsku praksu.
6. U odnosu na ostala postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije revizijski je sud ocijenio nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
7. Stoga je valjalo riješiti kao u izreci po čl. 387. st. 6. ZPP.
Zagreb, 28. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.