REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3089/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca, Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (ranije Jadransko osiguranje d.d.), Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1794/2016-2 od 20. travnja 2018., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pž-1794/2016-7 od 19. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1066/2013 od 21. siječnja 2016., na sjednici održanoj 28. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1794/2016-2 od 20. travnja 2018. u toč. I. i II.2. izreke i predmet se vraća u tom dijelu drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskoj je presudom, u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.995,77 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno u točki I. izreke presude, dok je pod točki II. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 55.734,23 također sa zateznim kamatama pobliže označenima u istoj toč. izreke, a u toč. III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 6.571,05 kn, također sa zateznim kamatama pobliže opisanima u toj toč. izreke.

2. Ispravljenom drugostupanjskom je presudom, pod točkom I. izreke, potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. i dijelu toč. II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 51.621,96 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki I. izreke drugostupanjske presude, pod točkom II.1. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu točke II. i III. izreke tako da je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.706,31 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki II.1. izreke drugostupanjske presude, a pod točkom II.2. odbijen je tuženikom zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.168,00 kn, kao neosnovan.

3. Protiv drugostupanjske presude u preinačujućem dijelu tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku pri čemu nije predložio kakvu bi odluku ovaj sud trebao donijeti.

4. Odgovori na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice navedenog u točkama 1.-3. istog članka.

7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. U revizijskom stadiju postupka sporan je dio zahtjeva za naknadu štete koja je tužitelju, odnosno njegovom predniku, nastala plaćanjem troškova liječenja i naknade za bolovanje u razdoblju nakon 1. siječnja 2011. osiguraniku Ivici Antunoviću, zbog posljedica ozljede na radu proizašle iz prometne nezgode koju je, prema tvrdnjama tužitelja, 2. veljače 2010. skrivio osiguranik tuženika.

9. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od toga da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 150/08 i 94/09 – dalje: ZOZO), već odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine" broj 85/06 i 67/08 – dalje: ZOZOZZR), kao posebnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Tek je donošenjem Zakona o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu("Narodne novine" broj 139/10 – dalje: Zakon o prestanku važenja ZOZOZZR), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011., prestao vrijediti ZZOZZR, kao i njegove prateće Uredbe i Pravilnici. Dakle, shvaćanje je prvostupanjskog suda da šteta koja je tužitelju nastala plaćanjem troškova liječenja i naknade za bolovanje nije pokrivena uplatama funkcionalne premije u postotku od plaćene premije osiguranja neovisno o tome što je štetni događaj nastao nakon stupanja na snagu ZOZO (taj je Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2009.), budući da je prometna nezgoda, koja ujedno predstavlja ozljedu na radu, sve do 1. siječnja 2011. bila u režimu ZOZOZZR, slijedom čega je obveza Zavoda koji je provodio zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu bila pokretati regresne postupke protiv osiguratelja.

10. Drugostupanjski je sud ocijenio pogrešnim pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da šteta koja je tužitelju nastala nakon što je prestao važiti ZOZOZZR (dakle, nakon 1. siječnja 2011.) nije pokrivena uplatom funkcionalne premije osiguranja iz čl. 53. ZOZO, slijedom čega je preinačenjem prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete dospjele nakon 1. siječnja 2011. Naime, prema shvaćanju drugostupanjskog suda ona šteta koja je prije 1. siječnja 2011. nastala u prometnoj nezgodi koja ujedno predstavlja ozljedu na radu bila je u režimu ZOZOZZR. Stoga je obveza Zavoda koji je provodio zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu bila pokretati regresne postupke protiv osiguratelja u smislu odredbe čl. 62. st. 1. u vezi čl. 57. tog Zakona, a osiguratelji uplatom funkcionalne premije osiguranja iz čl. 53. ZOZO nisu bili oslobođeni svoje obveze naknade štete iz čl. 113. i 117. tog Zakona koja je dospjela prije 1. siječnja 2011. To stoga što prema tada važećem ZOZOZZR, Zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu od osiguratelja nije niti mogao potraživati funkcionalnu premiju iz čl. 53. ZOZO, jer to prema odredbi čl. 32. ZOZOZZR nije ni bio prihod Zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Međutim, nakon 1. siječnja 2011., prihodima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 7% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja, podmiruju se i štete uslijed ozljede na radu pa je shvaćanje drugostupanjskog suda da je šteta koja je dospjela nakon tog datuma pokrivena funkcionalnom premijom osiguranja, u smislu odredbe čl. 53. st. 1. toč. 10. i st. 2. ZOZO.

11. Revident je u reviziji postavio slijedeće pravno pitanje:

''Postoji li pravo tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nanaknadu štete na ime troškova nastalih uslijed priznate ozljede na radu plaćenih nakon 1. siječnja 2011. koji su proizašli iz štetnog događaja nastalog za vrijeme važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (''Narodne novine'' broj 85/06 i 67/08), u kontekstu tumačenja odredaba Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine''broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine''broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) kojima se regulira institut ugovora o osiguranju, kao i odredaba Pravilnika o načinu plaćanja i izvješćivanja te postupku i ovlaštenju za nadzor obračunavanja i plaćanja prihoda po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (''Narodne novine'' broj 118/09)?''

12. Obrazlažući razloge važnosti revident se poziva na različitu praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, primjerice odluke Pž-7236/2013-5 od 9. ožujka 2016., Pž-588/2013-3 od 29. lipnja 2015., Pž-4571/2016-2 od 12. veljače 2018., Pž- 144/2014-2 od 23. veljače 2017. i Pž-7535/2012 od 6. svibnja 2015. 13. O postavljenom pitanju revizijski sud je već zauzeo shvaćanje u odlukama broj: Rev- 1855/2018 od 14. listopada 2020., Revt-480/2017 od 14. listopada 2020. i drugima, a shvaćanje drugostupanjskog suda nije u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda. Stoga ovaj sud smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13. Prije svega valja reći da je sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu u vrijeme kad se dogodila nezgoda (2. veljače 2010.) bio reguliran ZOZOZZR, koji je stupio na snagu 4. srpnja 2006. Prema odredbi čl. 2. tog Zakona, obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (dalje: Zavod).

14. Prema odredbi čl. 32. istog Zakona prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu su: doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu sukladno posebnom zakonu, prihodi iz državnog proračuna te prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi.

15. Dakle, prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu nisu i prihodi od obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove autoodgovornosti, odnosno prihod koji društva za osiguranje uplaćuju u visini od 7% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

16. Ti su prihodi (od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti), prema odredbi čl. 53. st. 1. toč. 10. ZOZO, isključivo prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja koje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

17. S obzirom na odredbu čl. 22. ZOZO, nedvojbeno je da se osiguranim osobama Zavoda u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova za zaštitu zdravlja na radu.

18. Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 139/10 – dalje: ZIDZOZO), koji je na snazi od 1. siječnja 2011., kada je ujedno prestao važiti ZOZOZZR, propisano da se u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika te dijagnostičke postupke kod sumnje na profesionalnu bolest sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona, a istim Zakonom (u čl. 20.) je određeno i da se uz poslovne fondove predviđene čl. 64. ZOZO, predviđa i poslovni fond Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.

19. Dakle, bez obzira na to što se predmetni štetni događaj dogodio u vrijeme kada je na snazi bio ZOZO, sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio je uređen posebnim zakonom (ZOZOZZR). To znači da je u razdoblju od 4. siječnja 2006. do 1. siječnja 2011., kada je prestao važiti ZOZOZZR, obvezno zdravstveno osiguranje provodio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, osim obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu kojeg je provodio Zavod. 20. U tom razdoblju su odredbama ZOZO bili regulirani svi oni prihodi iz kojih se namiruju troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, među kojima su i prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (dio naplaćene funkcionalne premije). Međutim, od namirenja iz tih prihoda bili su izuzeti troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu, slijedom čega su funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja bile pokrivene sve one štete prema ZOZO, ali i ne i one prema ZOZOZZR.

21. Tek od 1. siječnja 2011., na temelju ZIDZOZO, prihodi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa tako i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 7% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, postali su i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.

22. Stoga je tuženik izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti važećoj na dan štetnog događaja (2. veljače 2010.) pokrio sve one štete koje nisu posljedica ozljede na radu, dok je predmetna šteta, koja ujedno predstavlja ozljedu na radu, a koja se dogodila do 1. siječnja 2011., bila u režimu ZOZOZZR i time nije pokrivena funkcionalnom premijom.

23. Dakle, neovisno o tome kada su dospjeli pojedini iznosi štete koju tužitelj potražuje ovom tužbom i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje, za ocjenu je li ta šteta pokrivena funkcionalnom premijom isključivo je mjerodavan trenutak nastanka štetnog događaja (ozljede na radu) i propisi koji su u tom trenutku bili mjerodavni u odnosu na prihode iz kojih se namiruju troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu.

24. Drugim riječima, odredbe ZOZO kojima je regulirano financiranje tužitelja izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti moguće je primijeniti na sve one slučajeve ozljeda na radu koje su se dogodile prestankom važenja ZOZOZZR, i to po policama osiguranja od automobilske odgovornosti koje su sklopljene nakon 1. siječnja 2011.

6. Navedeno je shvaćanje u skladu sa samom svrhom ugovora o osiguranju, ali i s činjenicom da je funkcionalna premija, kao dio premije osiguranja, vezana uz konkretnu policu osiguranja i buduće osigurane slučajeve.

25. Stoga, imajući na umu navedeno pravno shvaćanje revizijskog suda, odgovarajući na postavljeno pitanje tužitelja, valja istaknuti da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je, preinačavajući djelomično prvostupanjsku presudu, odbio zahtjev tužitelja za naknadu dijela štete (troškova liječenja i naknade za bolovanje) koja je dospjela nakon 1. siječnja 2011., unatoč tome što je štetni događaj nastao u režimu ZOZOZZR.

26. Tijekom postupka tuženik je, osim prigovora koji je ovom odlukom otklonjen, istaknuo i niz drugih prigovora pa je tako osporio visinu štete, a u žalbi protiv prvostupanjske presude je osporavao da bi potvrde tužitelja bile javne isprave iz čl. 230. st. 1. ZPP.

27. Budući da drugostupanjski sud polazi od pogrešne pretpostavke da isprave tužitelja – izvješća o bolovanju predstavljaju javne isprave (Rev-1318/2018 od 15. ožujka 2022. i dr.), drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbeni razlog u pogledu visine potraživanja.

28. Kako stoga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja, a drugostupanjski će sud u nastavku postupka, ponovno odlučujući o žalbi tuženika, odgovoriti i na prigovore tuženika na koje je ukazano ovom odlukom.

29. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je, u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP za konačnu odluku.

Zagreb, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb312-53547

Kontrolni broj: 0d84c-3aaea-1caec

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.