1              Poslovni broj: II Kž-96/2024-5

Poslovni broj: II Kž-96/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek - Šabijan i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi sa članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-10/2024. od 13. veljače 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-10/2024. od 13. veljače 2024., nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog M. D., zbog 24 teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. KZ/11., 24 kaznena djela bludnih radnji iz članka 155. stavka 3. u svezi sa člankom 154. stavkom 1. točke 1. i u vezi sa člankom 153. stavkom 1. KZ/11. te jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u koji je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 10. veljače 2023. te je određeno da isti ima trajati i nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. D. po branitelju, odvjetniku H. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene opća i posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te je za svoju ocjenu dao valjane, dostatne i neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da sud za postojanje osnovane sumnje "nije dao valjane razloge, odnosno da za istu ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama počinivši navedenim propustom bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stava 1. točka 11. ZKP/08." Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da postoji osnovana sumnja da bi optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela koja proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice, a pogotovo iz iskaza žrtve S. S. D.. Pritom se napominje žalitelju da je potvrđivanjem optužnice utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje, pa stoga bez uspjeha tvrdi žalitelj da u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja, jednako kao što tvrdi da za postojanje iste prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama. Naime, s obzirom da su razlozi izneseni u pobijanom rješenju dostatni i valjano obrazloženi, to drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj.

6.1. Jednako tako, tvrdnja da su u međuvremenu održane dvije rasprave na kojima su izvedeni dokazi koji vrlo jasno ukazuju na činjenicu da je otpala svaka osnovana sumnja, predstavlja osporavanje i postojanje osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju kaznenog postupka, a prilikom odlučivanja o daljnjem trajanju istražnog zatvora, zadaća optužnog vijeća je utvrditi proizlazi li iz prikupljenih dokaza dovoljan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, što je prvostupanjski sud i učinio, a ocjenu tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka.

7. Vezano uz postojanje posebne zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, u pravu je prvostupanjski sud kada ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

7.1. Kada se analizira znatna kriminalna količina, težina i okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret te iskazani stupanj upornosti, okrutnosti, bezobzirnosti i kriminalne volje tempore criminis na štetu kćeri S. S. D. i navedenom pridoda kako iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da kod optuženika postoje uočljivi elementi aberantnosti u strukturi ličnosti te ovisnost o kockanju/klađenju,a tempore criminis je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, uslijed čega postoji opasnost od ponavljanja sličnog ili istog kaznenog djela u budućnosti, sve okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela, koja opasnost slijedom izloženog nije umanjena dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru. Imajući na umu navedeno, drugostupanjski sud ne nalazi od značaja prigovor da je žrtva sada punoljetna, te da ne živi u zajedničkom kućanstvu s optuženikom koje okolnosti prema viđenju optuženika anuliraju postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, jer ovako visok stupanj kriminalne volje, upornost koja se ogleda u brojnosti djela, iskazana grubost, bezobzirnost i bešćutnost dovedena u vezu s nalazom vještaka psihijatra o ličnosti optuženika, ukazuju da postoji realna i predvidiva bojazan od ponavljanja kaznenog djela i odnosu na bilo koju drugu potencijalnu žrtvu.

7.2 Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti optuženika koju također opetovano ističe optuženik ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela, koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza, protivno žalbenim prijedlozima, u konkretnom slučaju, za sada, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja nedvojbeno postoji.

8. Žalitelj tvrdi da je ostvarena bitna povreda i u dijelu rješenja kojim prvostupanjski sud iznosi ocjenu da nema mjesta zamjeni istražnog zatvor blažim mjerama, jer da u pogledu te ocjene nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, drugostupanjski sud nalazi valjanim obrazloženje prvostupanjskog suda u točki 6. obrazloženja pobijanog rješenja, iz kojeg je jasno razvidno da s obzirom na već opisane okolnosti počinjenja kaznenih djela, kao i s obzirom na obilježja ličnosti optuženika, blaže mjere od istražnog zatvora se ne ukazuju dostatnom garancijom za preveniranje nedvojbeno utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, pa niti u ovom dijelu pobijanog rješenja bitna postupna povreda nije ostvarena, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti

9. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske otklanja žalbene prigovore u pogledu povrede načela razmjernosti te napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. Pritom, valja istaći da je u konkretnom slučaju istražni zatvor nužan i opravdan radi zašite zahtjeva javnog interesa i očuvanja sigurnosti koji pretežu nad pravom na slobodu pojedinca.

10. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. ožujka 2024.