Poslovni broj: Usž-752/22-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. V. iz S., B. B. iz S., I. M. iz S., T. l. S. d.d. S., I. t. d.o.o. Z., i E. d.o.o. S., svi zastupani po J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatske narodne banke, Z., radi izdavanja prethodne suglasnosti, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-932/21-19 od 11. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-932/21-19 od 11. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim i poništavanje rješenja tuženika Hrvatske narodne banke, poslovni broj: Obr.384-020/12-20/BV od 17. prosinca 2020. godine te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatske narodne banke poslovni broj: Obr 384/020/12-20/BV od 17. prosinca 2020. godine odbijen je zahtjev I. b. d.d. S., za izdavanje prethodne suglasnosti prvotužitelju D. V. za obavljanje funkcije člana Nadzornog odbora I. b. d.d.
3. Protiv osporene presude žalbu su podnijeli tužitelji putem punomoćnika, a prvotužitelj D. V. osobno. Smatraju da je osporenom presudom prvostupanjski sud povrijedio bitne odredbe Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu, da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te da je pogrešno primijenio materijalno pravo i to Ustav Republike Hrvatske, Zakon o kreditnim institucijama, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci, odluku Hrvatske narodne banke o procjeni primjernosti predsjednika uprave, člana uprave, člana nadzornog odbora i nositelja ključne funkcije u kreditnoj instituciji. U opširnim žalbama na 28 stranica tužitelji detaljno obrazlažu odredbe zakona za koje smatraju da ih je tuženik trebao primijeniti kod donošenja prethodne suglasnosti, propuste tuženika pri donošenju negativnog rješenja radi kojih propusta i osporenu presudu smatraju nezakonitom. S obzirom da su u tužbi naveli niz materijalnih i procesnih povreda učinjenih u upravnom postupku, a da upravni sud nije naveo niti jednu, a niti je otklonio bitnost navedenih povreda to smatraju da nisu imali pristup sudu i pravo na neovisan i nepristrani sud. Naprotiv smatraju da prvostupanjski sud o zakonskom pravu tužitelja na izbor člana nadzornog odbora i na dobivanje suglasnosti tuženika za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora nije odlučio na temelju zakona, a niti na temelju osporene odluke HNB-a nego na temelju slobodne, točnije, arbitrarne ocjene što je nedopustivo te protivno vladavini prava. Smatraju da bez obzira što je sud zakazao i održao javnu raspravu sud je osporenom presudom potpuno ignorirao sve materijalne i procesne tužiteljeve prigovore, činjenice i predložene dokaze, predloženu sudsku praksu te mu uopće nije omogućeno stvarno sudjelovanje u sudskom postupku, a niti iznošenje vlastitih stajališta i praćenje sudskog postupka jer nije razmotrio, izveo i ocijenio njegove argumentirane prigovore navode i dokaze. Postupajući na ovakav način sud je u potpunosti isključio javnost i tužitelja od sudjelovanja u ovom postupku čime je protivno pravu tužitelja na javno suđenje došlo do tajnog dijeljenja pravde bez uvida i provjere tužitelja i javnosti te povrijedilo pravo tužitelja na pravično suđenje te narušio povjerenje u sudove. Također smatra da mu je povrijeđeno pravo na kontradiktorni postupak, pravo na procesnu ravnopravnost, te pravo na obrazloženu odluku. Nadalje navode da su osporenom presudom i rješenjem i sud i tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje te je na temelju tako pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Naime, tuženik u osporenom rješenju, a dijelom i sud u osporenoj presudi navode da je zbog neistinitih podataka o tome da će zatražiti svoje brisanje kao člana uprave u društvu R., a što nije učinio i zbog toga što je član uprave društva M. d.o.o. samo iz usluge prema prijatelju, a osobito zbog prividnog obavljanja funkcije člana uprave u trgovačkim društvima, ocijenjeno da postupanje kandidata nije u skladu sa visokim standardima profesionalnog ponašanja i osobnog integriteta te da zbog toga kandidat nema dobar ugled, poštenje i savjesnost koje se traži prema zakonu i odluci HNB-a. Dakle, osporenim rješenjem tuženik je primjenom članka 4. stavka 1. točke 5. i stavka 5. Odluke HNB-a o procjeni primjerenosti ocjenjivao dobar ugled, savjesnost i poštenje kandidata. Međutim, smatra da je u tom dijelu činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer iz svih isprava koje su I. b. d.d. i prvotužitelj dostavili tuženiku u vezi navedenog zahtjeva je jasno proizlazilo da je prvotužitelj u cijelom svom radnom vijeku obnašao ključne i složene dužnosti u SDK, HNB, Poreznoj upravi i revizorskim društvima u kojima je bio član uprave, da je istodobno bio ovlašteni revizor i stalni sudski vještak za financije, da su ga pravosudna tijela (Trgovački sud u Splitu, Državno odvjetništvo i općinski i županijski sudovi) angažirali za izradu niza vještaštava i revizija te da se u svim tim poslovima dokazao svojim dosadašnjim profesionalnim radom i osobnim integritetom i da ne postoje odlukom propisane informacije i dokazi koji bi upućivali na nekorektno ponašanje kandidata, a koje činjenice i okolnosti sud i tuženik uopće nisu razmatrali, a niti utvrdili. Istodobno okolnosti koje navode sud i tuženik u osporenom rješenju ne mogu ni po svojem obujmu ni u svojoj ukupnosti predstavljati dokaz kojim bi se doveo u pitanje profesionalni rad i osobni integritet prvotužitelja osobito zbog činjenice da ZKI i spornom odlukom HNB-a nije propisana definicija, pojam, značenje osobnog integriteta visokih standarda profesionalnog ponašanja pa je očigledno nemoguće utvrditi i provjeriti je li netko zbog razloga navedenih u osporenoj presudi i rješenju nema dobar ugled savjesnost i poštenje zbog čega je ocjena suda i tuženika očito u sferi arbitrarne, a ne slobodne ocjene. Navodeći te i druge razloge koji predstavljaju ponavljanje tužbenih navoda predlaže sudu da usvoji žalbu osporenu presudu preinači na način da usvoji tužbu i poništi osporeno rješenje tuženika odnosno da poništi pobijanu presudu i predmet vrati Upravnom sudu u Zagrebu radi donošenja pravilne i zakonite odluke.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu protivi se žalbama i žalbenim prijedlozima te predlaže sudu da žalbe odbije kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Naime, tužitelji prvostupanjsku presudu pobijaju zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovog Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (čl. 66. st. 2. ZUS-a).
8.1. Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kad je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak (čl. 66. st. 3. ZUS-a).
8.2. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 66. st. 4. ZUS-a).
9. Tužitelji smatraju da je sud počinio bitnu povredu sudskog postupka jer da je tužiteljima onemogućio pravo na javnu raspravu i na javnost rasprave odnosno da je isključio javnost od sudjelovanja u sporu, da mu je onemogućio pravo na uvid u očitovanja i dokaze, te pravo na procesnu ravnopravnost kao i pravo na obrazloženu odluku.
10. Valja podsjetiti tužitelje da upravni sudovi u upravnom sporu odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela, o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka, te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava (čl. 1. ZUS-a). Pokretanjem upravnog spora želi se osigurati zakonitost i sudska zaštita prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela (članak 2. stavak 1. ZUS-a). Odredbama ZUS-a također je propisano da upravni sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva ali nije vezan razlozima tužbe (članak 31. stavak 1.), zatim da slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, ali njima nije vezan, te činjenice koje je sam utvrdio, dok stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi i dokaze za to, ali sud nije vezan tim prijedlozima (čl. 33. st. 1., 2. i 3.) dok presudu donosi prema slobodnom uvjerenju i na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (čl. 55. st. 1.). Sadržaj obrazloženja presude u upravnom sporu propisan je odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a prema kojem u obrazloženju sud izlaže zahtjeve stranaka činjenice koje su iznijele i dokaze koji su predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.
10.1. Neosnovano tužitelji ističu da je pobijana presuda iz tih razloga nezakonita i arbitrarna. Naime, uvidom u obrazloženje osporene presude proizlazi da je sud zakazao javnu raspravu na kojoj je omogućio svim stranama pa tako i tužiteljima da se izjasne o svim prigovorima i o svim pravnim i činjeničnim pitanjima koja su važna za donošenje zakonite presude, da je sud odgovorio na sve prigovore koji su važni za odlučivanje u konkretnoj upravnoj stvari, odnosno za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja kojim je odbijen zahtjev I. b. d.d. za izdavanje prethodne suglasnosti prvotužitelju.
10.2. Prema dosljednoj praksi Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i ovog žalbenog suda obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod već opseg obrazlaganja odluke o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio. Radi navedenog ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u slučaju tužitelja pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio. Okolnost da se tužitelji ne slažu s pobijanom presudom osobito s njenim obrazloženjem ne znači da je ista nezakonita.
11. Uvidom u osporeno rješenje tuženika od 17. prosinca 2020. godine utvrđeno je da je tim rješenjem odbijen zahtjev I. b. d.d. za izdavanje prethodne suglasnosti prvotužitelju za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora s obrazloženjem da je, na temelju analize dostavljene dokumentacije i dokumentacije kojom raspolaže tuženik, utvrđeno da kandidatovo postupanje, osobito u dijelu prividnog obavljanja funkcije člana uprave u trgovačkim društvima te pri tome davanje neistinitih i nepotpunih informacija banci koje su nakon toga dane i tuženiku, kao sastavni dio predmetnog zahtjeva, nije u skladu s visokim standardima profesionalnog ponašanja i osobnog integriteta te zbog toga tužitelj nema dobar ugled, poštenje i savjesnost koji se traže od osobe koja je trebala obavljati funkciju člana nadzornog odbora kreditne institucije.
12. Naime, odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19. i 47/20.) propisano je da članom nadzornog odbora kreditne institucije može biti izabrana odnosno imenovana samo ona osoba koja je dobila prethodnu suglasnost Hrvatske narodne banke za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora.
12.1. Odredbom članka 45. stavka 1. točke 1. do 5. navedenog Zakona propisano je da član nadzornog odbora kreditne institucije može biti osoba koja, u svakom trenutku, ispunjava sljedeće uvjete: koja ima dobar ugled, poštenje i savjesnost, koja ima odgovarajuće stručno znanje, sposobnost i iskustvo potrebne za ispunjavanje obveza iz svoje nadležnosti, a koja zajedno s ostalim članovima nadzornog odbora ispunjava zahtjeve iz članka 35. stavka 3. ovoga Zakona, koja je sposobna iskazati neovisno mišljenje odnosno kod koje ne postoji sukob interesa kojim se ne može upravljati na način koji osigurava neovisnost mišljenja, koja može posvetiti dovoljno vremena ispunjavaju obveza iz svoje nadležnosti i koja može biti član nadzornog odbora prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima.
12.2. Odredbom članka 4. stavka 5. Odluke o procjeni primjerenosti predsjednika uprave, člana uprave, člana nadzornog odbora i nositelja ključne funkcije u kreditnoj instituciji („Narodne novine“ 93/18.) propisano je da će pri utvrđivanju postojanja okolnosti iz stavka 1. točke 5. ovoga članka (procjena primjerenosti) Hrvatska narodna banka analizirati informacije koje upućuju na nekorektno ponašanje kandidata u dosadašnjem profesionalnom radu poput netransparentnog postupanja i nesuradnje s nadležnim tijelima, uskraćivanja ili oduzimanja odobrenja za obavljanje rukovodećih funkcija ili obavljanja stručnih zanimanja ili djelatnosti te, ako je dostupno, analizirati će i razloge otkaza ugovora o radu smjene s ključne ili slične funkcije i zabrane vođenja poslova ili zastupanja pravne osobe izrečene od nadležnog tijela kao i sve druge informacije ili dokaze koji upućuju na to da postupci kandidata nisu u skladu s visokim standardima profesionalnog ponašanja.
13. Sukladno svojim ovlastima iz citiranih odredbi Zakona i Odluke tuženik je pribavio podatke iz kaznene i prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske prema kojima je potvrđeno da prvotužitelj nije pravomoćno osuđivan za kaznena djela niti prekršaje, ali je analizom zahtjeva utvrđeno da je dao banci neistinite informacije koje je banka potom usvojila i dostavila HNB-u kao dopunu zahtjeva. Naime, uvidom u sudski registar utvrđeno je da je prvotužitelj D. V. član uprave u tri trgovačka društva R. d.o.o., M. d.o.o. i V. c. d.o.o. Iako je u navedenim trgovačkim društvima imenovan članom uprave čime je sukladno Zakonu o trgovačkim društvima preuzeo određena prava i obveze D. V. nije zaposlen u tim trgovačkim društvima, osim u R. d.o.o. gdje je prijavljen na jedan sat dnevno. Tuženik je prikupio dodatna očitovanja od banke i prvotužitelja osobno detaljno obrazloženo u osporenom rješenju te je zaključio da iz prikupljenih činjenica osobito iz činjenica koje se odnose na prividno obavljanje funkcije člana uprave u trgovačkim društvima i davanje neistinitih i nepotpunih informacija banci koje su nakon toga dane i tuženiku, a koje su sastavni dio zahtjeva, da postupanje prvotužitelja nije u skladu s visokim standardima profesionalnog ponašanja i osobnog integriteta zbog čega imenovani nema dobar ugled, poštenje i savjesnost koji se traže od osobe koja bi trebala obavljati funkciju člana nadzornog odbora kreditne institucije.
14. Ovako utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku pred tuženikom tužitelji svojim tužbenim niti žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pa je stoga osporena presuda koja je utemeljena na tako utvrđenim činjenicama u cijelosti zakonita.
15. S obzirom da su iz pobijane presude vidljive sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud je temeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, da nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.
16. Ocjena je ovog Suda da je prvostupanjski upravni sud suprotno navodima tužitelja ostvario svoju zakonsku zadaću sudske kontrole zakonitosti upravnih akata zajamčenu člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske.
17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbe tužitelja kao neosnovane odbiti.
U Zagrebu 28. rujan 2022.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
