REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ulica biskupa A. Kažotića 13

Poslovni broj: 32 Povrv-319/2020-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičić, u pravnoj stvari tužitelja I. F., odvjetnik, OIB …, iz Z., , kojeg zastupa punomoćnik T. Lj., odvjetnik u Z., , protiv tuženika P. Lj., OIB …, iz S., , kojeg zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnik iz D. S., , radi isplate iznosa od 9.062,50 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. rujna 2022. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tuženika i tuženika osobno, s danom objave 28. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3523/2020 koje je dana 6. studenoga 2020. donio javni bilježnik Ž. M. iz Z., , u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju naknaditi iznos od 9.062,50 kn/1.202,80 eura[1] sa zateznim kamatama od 1. studenog 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.400,00 kn/185,82 eura[1] zajedno sa zateznom kamatom od dana 6. studenog 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3523/2020 koje je dana 6. studenoga 2020. donio javni bilježnik Ž. M. iz Z., , u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 387,50 kn/51,43 eura[1] sa zateznom kamatom od 6. studenog 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.046,87 kn/404,39 eura[1] .

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 703,13 kn/93,32 eura[1] .

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Ž. M. iz Z., donijela je dana 6. studenoga 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3523/2020 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 9.062,50 kn sa zateznim kamatama te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka, također sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem u bitnome navodi kako prijedlog za ovrhu na temelju izvoda iz otvorenih stavaka uopće nije podoban prijedlog da bi se temeljem njega moglo donijeti rješenje o ovrsi. Ističe da se iz računa ne vidi za koje je to poduzete odvjetničke radnje ovrhovoditelj zaračunao utuženi iznos, tim više, jer je tijekom vođenja postupka tuženik platio tužitelju određeni iznos novaca na ime zastupanja. Navodi da se iz računa ne vidi da li je taj plaćeni iznos uračunat ili nije, jer tužitelj prilikom primanja novaca nije tuženiku izdao račun. Traži da mu se dostave sve obavljene radnje koje su sastavni dio računa po stavkama i iznosima, kao i da se uračuna dio novca koji je primljen od tuženika tijekom vođenja postupka. Navodi, da ukoliko se tijekom postupka pokaže da je tuženik nešto dužan tužitelju, da će svoje dugovanje podmiriti.

3. U nastavku postupka Općinski sud u Sesvetama je rješenjem poslovni broj: Povrv-319/2020-2 od 5. siječnja 2021. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti prema odredbama parničnog postupka, kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 17. svibnja 2021. očitovao na prigovor tuženika. Navodi da je tužitelj, kao odvjetnik zastupao tužitelja pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-3130/2017 te je tuženiku pravomoćnom presudom dosuđen trošak zastupanja u iznosu od 10.062,50 kn. Navodi da je tuženik prilikom potpisivanja punomoći tužitelju predujmio trošak u iznosu od 1.000,00 kn te je s tog osnova i račun za zastupanje umanjen za iznos od 1.000,00 kn. S obzirom na činjenicu da tuženik nije podmirio utuženi račun, broj … od 12. listopada 2020., tužitelj je pokrenuo ovršni postupak za naplatu potraživanja te je u tom smislu javni bilježnik i donio predmetno rješenje o ovrsi. Radi dokazivanja istinitosti navoda tužitelja predlaže da se ovom spisu priklopi parnični predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3130/2017 iz kojeg je vidljivo da je sam tuženik, a tamo tužitelj osobno preuzeo presudu na dan objave te predlaže da se po potrebi saslušaju i stranke.

5. Tuženik se podneskom od 14. lipnja 2021. očitovao na navode iz prethodnog podneska tužitelja. U bitnome ističe da je iz dokaza koje je tužitelj priložio uz tužbu, nedvojbeno proizlazi kako su stranke sklopile ugovor o zastupanju. Nadalje, čini nespornim da je tužitelj zastupao tuženika kao punomoćnik u predmetu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017. Ističe, da se iz navoda stranaka ne vidi da je između istih zaključen poseban sporazum. U tom slučaju odvjetnik imao pravo zahtijevati naknadu za svaku obavljenu radnju od dana kada je radnja obavljena. Ističe, da se radi o tražbini na temelju ugovora o zastupanju za obavljene radnje po punomoći za zastupanju. Ističe, da takva potraživanja zastarijevaju u općem zastarom roku od 5 godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana posljednjeg dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveza. Navodi da zakonom za tražbine koji odvjetnici obračunavaju temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje OT), nije propisan neki drugi početak tijeka zastare. Odredbom članka 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne Novine", broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, a prema OT-u za pojedine radnje odvjetniku pripada odvjetnička naknada. Ističe, da kada nema posebnog sporazuma između odvjetnika i klijenta kojeg zastupa, o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena. Navodi kako zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Slijedom navedenoga, tuženik opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja, jer se iz računa ne vidi za koje to obavljene radnje zastupanja tužitelj traži potraživanje i u kojem iznosu, odnosno kada su pojedine radnje tijekom zastupanja vremenski obavljene. Također, postavlja pitanje, budući da se radi o sporu male vrijednosti, da li tužitelj sada ima mogućnosti dostaviti dokaze na te okolnosti, jer ih nije dostavio u prijedlogu za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

6. Na pripremnom ročištu 2. ožujka 2022. tuženik je istaknuo da je između stranaka postojao dogovor o tome da tužitelj kao punomoćnik naplati svoje odvjetničke troškove od tuženika u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017 tek kada se naplati cjelokupno potraživanje tužitelja P. Lj. u tom predmetu, a ovdje tuženika.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid Račun br. … (str. 4 spisa), Potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu (str. 6 spisa), Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/17 od 26. srpnja 2019. koja je pravomoćna 23. travnja 2020., a ovršna 6. lipnja 2020. (str. 14-18 spisa), Presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-717/2019 od 23. travnja 2020. (str. 19-21 spisa), Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-x-68/17-2 od 24. siječnja 2017. (str. 26-32 spisa), Potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje (str. 46 spisa), Dopis tuženika (str. 47 spisa), e-mail korespondenciju između stranaka (str. 48-53 spisa), Dopis tužitelja od 14. listopada 2020. (str. 54 spisa), Račun tužitelja broj … od 12. listopada 2020. (str. 55 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu za glavnu raspravu od 12. svibnja 2022. (str. 58 i 59 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženika na ročištu za glavnu raspravu od 12. svibnja 2022. (str. 59 i 60 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje M. K. na ročištu za glavnu raspravu od 2. rujna 2022 (str. 62 spisa) te je ovom sudu priklopljen parnični predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, osim u dijelu odluke koja se odnosi na troškove ovršnog postupka.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu troškova odvjetničkog zastupanja u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3130/2017 u iznosu od 9.062,50 kn.

10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kao punomoćnik, odvjetnik zastupao tuženika u parničnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017, a u kojem predmetu je tuženik bio tužitelj, dok je tuženik u tom predmetu bio I. G. Nadalje, nije sporno da između stranaka nije sklopljen pisani ugovor o zastupanju, već je tuženik isključivo izdao tužitelju punomoć da ga zastupa u prethodno navedenom parničnom predmetu.

11. Između stranaka je sporno na koje se to odvjetničke radnje odnosi utuženi iznos potraživanja, sporno je pitanje zastare utuženog potraživanja i sporno je da li je utužena tražbina dospjela, budući da je tuženik istakao prigovor da utužena tražbina nije dospjela na naplatu.

12. Radi utvrđivanja odlučnih okolnosti u ovoj pravnoj stvari, ovom predmetu priklopljen je parnični predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj

13. Iz tog predmeta razvidno je da je Općinski građanski sud u Zagrebu dana 26. srpnja 2019. donio prvostupanjsku presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio je tuženiku da naknadi tužitelju, a ovdje tuženiku, trošak parničnog postupka u iznosu od 10.062,50 kn.

14. Nadalje, je iz tog spisa razvidno da je Županijski sud u Slavonskom Brodu svojom presudom poslovni broj Gž-717/2019-3 od 23. travnja 2020. odbio kao neosnovanu tuženikovu žalbu i potvrdio prethodno navedenu prvostupanjsku presudu.

15. Iz potvrde pravomoćnosti i ovršnosti razvidno je da je prethodno opisana prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 23. travnja 2020. i ovršna dana 6. lipnja 2020.

16. Iz prethodno opisane prvostupanjske presude, razvidno je da se dosuđeni trošak zastupanja odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, na trošak pristupa na ročišta održana na dane 9. siječnja 2018., 8. svibnja 2018., 4. srpnja 2018., 16. siječnja 2019. i 14. lipnja 2019., svako u iznosu od po 1.000,00 kn, na trošak sastava podneska od 8. rujna 2017. u iznosu od 1.000,00 kn te na trošak pristupa na ročište 15. travnja 2019. u iznosu od 250,00 kn, što sve uvećano za pripadajući PDV od 1.812,50 kn iznosi ukupno 9.062,50 kn. Nadalje, je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, svaki u iznosu od po 500,00 kn, odnosno sveukupno dosuđeni trošak iznosi 10.062,50 kn.

17. Ovdje najprije, u odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja valja istaknuti da ovaj sud isti ocjenjuje kao u cijelosti neosnovan, budući da za potraživanja po osnovi poduzetih radnji odvjetnika nije propisan posebni zastarni rok, a što navodi i sam tuženik tijekom postupka pa se primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO).

18. Iz priklopljenog spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017, razvidno je da je tužba u toj pravnoj stvari podnesena 2. lipnja 2017., a predmetni ovršni prijedlog podnesen je javnom bilježniku 5. studenog 2020., dakle, unutar petogodišnjeg roka od poduzimanja prve radnje odvjetnika u parničnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3130/2017.

19. Ovdje, je potrebno objasniti da tijek zastarnog roka kod potraživanja po osnovi poduzete radnje odvjetnika počinje teći od poduzimanja same odvjetničke radnje, osim ako između stranaka postoji pisani sporazum kojim se drugačije uređuje to pitanje.

20. Međutim, u predmetnoj pravnoj stvari između stranaka nije sporno da nije sklopljen pisan sporazum, tako da tijek zastarnog roka po pravnom shvaćanju ovog suda treba računati od poduzimanja samih odvjetničkih radnji u parničnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017.

21. Ovdje, je nadalje potrebno istaknuti da tužitelj ne potražuje cijeli dosuđeni trošak iz parničnog predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017, budući da je sam učinio nespornim da mu je tuženik prilikom izdavanja punomoći za zastupanje u tom predmetu predujmio iznos od 1.000,00 kn pa zato potražuje upravo za 1.000,00 kn umanjeni iznos, odnosno potražuje 9.062,50 kn.

22. Odlučno pitanje u ovoj pravnoj stvari je da li je utuženo potraživanje dospjelo, budući da je tuženik istaknuo prigovor kako je između stranaka dogovoreno da će tužitelj naplatiti od tuženika svoj odvjetnički trošak tek kada tuženik namiri svoje potraživanje prema I. G. u parničnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017.

23. Radi razjašnjenja odlučnih okolnosti, na ročištu za glavnu raspravu 12. svibnja 2022. saslušane su stranke.

24. Tužitelj je u bitnome izjavio da je tuženik došao sa gospođom M. K. u njegov odvjetnički ured u Z., u S., obratio mu se da ga zastupa u jednom predmetu naplate potraživanja u iznosu od 2.000,00 eura protiv I. G. Navodi, da je preuzeo zastupanje tuženika u tom predmetu. Kada su dogovarali plaćanje njegovih odvjetničkih troškova, tuženik i M. K. pitali su ga da li se troškovi mogu platiti po okončanju postupka, a on je rekao da mu je to svejedno, odnosno da mu se može platiti odmah ili po okončanju postupka. Nisu potpisali nikakvi sporazum o zastupanju. Naveo je da kada je prvostupanjska presuda postala pravomoćna, da se čuo sa tuženikom i da mu je poslao račun, a on mu nije htio platiti te je pokrenuo predmetni postupak. S obzirom da je znao da je I. G. problematična osoba, ne bi nikada pristao da mu tuženik plati troškove tek kada se on naplati, a kada bi na to pristao zasigurno bi s njime sklopio pisani ugovor o tome.

25. Tuženik je u svom iskazu u bitnome izjavio kako je tužitelja upoznao preko rođakove žene M. K., koja inače radi u društvu S. I., a koja je u dobrim obiteljskim odnosima sa tužiteljem. Ona mu je preporučila tužitelja kao odvjetnika, budući da on dugo godina zastupa firmu u kojoj radi, vlasnika firme i oca vlasnika firme. Naveo je da je svaki njegov dolazak kod tužitelja u ured bio sa gospođom K., a nikada nije sam dolazio u njegov ured. Prije nego što je došao sa M. K. u ured tužitelja, ona je razgovarala sa tužiteljem i napisala mu je to u e-mailu. Napisala mu je da neće biti troškova od strane tužitelja i to mu je puno puta ponavljala. Naveo je da mu je tužitelj u više navrata rekao da neće tražiti od njega da plati njegov odvjetnički trošak dok se on ne naplati. Ističe da je više od 10 puta to spominjao.

Na poseban upit tužitelja da li su potpisali ikakav posebni dokument o zastupanju, tuženik je izjavio da je potpisao tri punomoći tužitelju da ga zastupa u različitim predmetima. Na poseban upit tužitelja kada mu je dao 1.000,00 kn, tuženik je odgovorio da mu je 500,00 kn dao na ruke, a 500,00 kn je uplaćeno na račun, a tužitelj je inzistirao da mu novac da u gotovini bez računa.

26. Na ročištu za glavnu raspravu 2. rujna 2022. izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje M. K.

27. Svjedokinja je u bitnome izjavila kako ju je tuženik pitao da li mu može preporučiti ozbiljnog i odgovornog odvjetnika te mu je ona preporučila tužitelja. Onda je bila sa tuženikom kod tužitelja u njegovom odvjetničkom uredu. Dogovor je bio da će tužitelj preuzeti zastupanje tuženika u parničnom predmetu poslovni broj P- 3130/2017 Općinskog građanskog suda u Zagrebu protiv I. G. Navela je da se radilo o dugu od 2.000,00 eura. Nadalje, je navela da su se stranke pred njom dogovorile da će naplata odvjetničkog troška biti nakon što se tuženik naplati od I. G. po okončanju spora. Točno je zapamtila da je takav dogovor bio između stranaka. Ona je saznala o tome da tužitelj od tuženika potražuje utuženi iznos kada je tuženik zaprimio predmetno rješenje o ovrsi i bila je u šoku glede iznosa odvjetničkog troška, jer je isti iznos jednak cjelokupnom potraživanju.

28. Iz iskaza tuženika i svjedokinje Marije Kuštra proizlazi kako je dogovor između tužitelja i tuženika bio da će tužitelj naplatiti svoj odvjetnički trošak od tuženika tek kada se tuženik naplati od I. G., dok tužitelj u svom iskazu navodi kako je isključivo dogovor bio da mu tuženik može platiti po okončanju parničnog postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017.

29. Ovdje je, vezano uz prethodno opisane iskaze stranaka i svjedokinje K., potrebno ukazati na odredbu čl. 19. st. 1. Zakona o odvjetništvu, u kojemu je propisano da u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku, odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno odvjetničkoj tarifi. Nadalje, je u st. 2. istog čl. propisano da je ugovor iz st. 1. ovog čl. valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.

30. S obzirom na činjenicu da između stranaka nije sporno da nisu sklopile poseban pisani ugovor o odvjetničkom zastupanju, u ovoj pravnoj stvari, po pravnom shvaćanju ovog suda, stranke niti nisu mogle usmeno valjano dogovoriti da će tužitelj naplatiti svoj odvjetnički trošak razmjerno uspjehu u postupku odnosno tek po naplati tuženika u tom parničnom postupku.

31. Ovdje se može raditi isključivo o tome da je tužitelj neformalno u usmenom dogovoru pristao da mu tuženik ne plati odvjetnički trošak nakon poduzimanja svake radnje, nego da mu isti plati naknadno.

32. Pri tome je potpuno životno i poslovno nelogično da bi tužitelj kao profesionalni odvjetnik pristao da mu tuženik njegov odvjetnički trošak plati tek nakon što se isti namiri od I. G. Naime, to bi značilo da ako se tuženik nikada ne bi uspio namiriti od I. G., da tužitelj nikada ne bi mogao niti naplatiti svoj odvjetnički trošak. 33. Dakle, ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj usmeno pristao da mu tuženik plati odvjetnički trošak tek nakon okončanja parničnog postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017, s time da je striktno zakonski gledano tužitelj, s obzirom na činjenicu da stranke nisu sklopile pisani sporazum o zastupanju, imao pravo potraživati naknadu svog odvjetničkog troška nakon poduzimanja svake pojedine radnje u prethodno navedenom parničnom predmetu.

34. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim istaknuti prigovor tuženika da utuženo potraživanje nije dospjelo.

35. Naime, kada bi se prihvatio takav prigovor tuženika, to bi značilo da utuženo potraživanje u slučaju da se tuženik nikada ne naplati od I. G., ne bi nikada niti dospjelo, a takav stupanj neizvjesnosti u pravnome prometu, ne može se nametnuti vjerovniku, niti bi po pravnom shvaćanju ovog suda niti jedan prosječni vjerovnik, a kamoli profesionalni odvjetnik pristao na takav dogovor i izložio sebe opasnosti da nikada ne naplati svoje potraživanje.

36. Ustrajanje tuženika na takvom prigovoru, ovaj sud ocjenjuje isključivo usmjerenom ka izbjegavanju podmirenja utuženog potraživanja.

37. Pri tome, je visina utuženog potraživanja u svemu sukladna pravomoćno dosuđenom trošku u parničnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017 koju je tužitelj umanjio za iznos od 1.000,00 kn, a u kojem iznosu je zaprimio predujam od tuženika.

38. Ovdje, treba dodatno istaknuti da neosnovano tuženik upire na to da tužitelj uz ovršni prijedlog nije dostavio sve dokaze, a što je bio dužan učiniti s obzirom da je riječ o sporu male vrijednosti. Naime, tužitelj je pravovremeno predložio da se ovome spisu priklopi spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017, a iz tog spisa proizlazi da je tužitelj, kao profesionalni punomoćnik odvjetnik, izvršio sve odvjetničke radnje zastupanja tuženika, a tamo tužitelja i proizlazi visina nagrade tužitelja za te radnje, a koji trošak je pravomoćno dosuđen tuženiku, tamo tužitelju.

39. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje osnovanim tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa glavnice od 9.062,50 kn, a tužitelj ima pravo sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, na zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice i to od 1. studenoga 2020. odnosno od dana nakon dospijeća utuženog računa, po stopi propisanoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

40. Ovdje, je potrebno istaknuti da je tijek zatezne kamate koju tužitelj potražuje tek od dospijeća računa koji se odnosi na cjelokupni odvjetnički trošak iz predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3130/2017, povoljniji za tuženika, nego da je tužitelj od njega potraživao zateznu kamatu od poduzimanja svake radnje u tom predmetu.

41. Pored glavnice, tužitelj ima pravo i na naknadu troška za sastavljanje ovršnog prijedloga u iznosu od 937,50 kn sa uključenim PDV-om prema Tbr. 11. t. 1. OT-a u vezi sa Tbr. 42 OT-a. Nadalje, tužitelj ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu s PDV-om od 500,00 kn prema članku 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu nastalih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.400,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

42. Slijedom navedenoga, sud je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom javnobilježničkom rješenju o ovrsi javnog bilježnika (točka I. izreke presude).

43. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovršnog postupka na ime troškova izdavanja klauzule pravomoćnosti u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 37,50 kn, budući da je tuženik podnio pravodoban prigovor protiv rješenja o ovrsi pa mu taj trošak nije niti nastao. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška javnobilježničke dostave u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 37,50 kn, budući da taj trošak ničime ne dokazuje. Nadalje, tužitelj nema pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu u punom zatraženom iznosu od 1.250,00 kn sa uračunatim PDV-om, budući da mu prema vrijednosti spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 9.062,50 kn pripada pravo na nagradu za sastav ovršnog prijedloga u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 937,50 kn. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 387,50 kn.

44. Slijedom navedenoga, sud je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom javnobilježničkom rješenju o ovrsi (točka II. izreke presude).

45. S obzirom na to da je tužitelj u odnosu na glavnicu u cijelosti uspio u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to na ime sastava obrazloženog podneska od 17. svibnja 2021. u iznosu od 937,50 kn prema Tbr. 8. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 42. OT-a, za pristup na pripremno ročište 17. lipnja 2021. (na zapisniku omaškom navedeno 17. lipnja 2020.) koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje u iznosu od 234,37 kn prema Tbr. 9. t. 5. OT-a u vezi s Tbr. 42. OT-a, za zastupanje na pripremnom ročištu od 16. rujna 2021. u iznosu od 937,50 kn prema Tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 42. OT-a i za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 12. svibnja 2022. u iznosu od 937,50 kn prema Tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 42. OT-a. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 3.046,87 kn (točka III. izreke presude).

46. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na pripremnom ročištu 17. lipnja 2021. u punom zatraženom iznosu od 937,50 kn, budući da je riječ o ročištu koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje pa tužitelj ima pravo na 25% pune nagrade. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 703,13 kn (točka IV. izreke presude).

47. U izreci presude nije trebalo odlučivati o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu pa je isti bespredmetan.

48. Sukladno odredbi čl. 48. Zakona o uvođenju eura, kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine", broj 57/22) u vezi s čl. 43. istog Zakona, u izreci presude dvojno su iskazani utuženi iznosi glavnice, troškova ovršnog i parničnog postupka, odnosno svi ti iznosi iskazani su u kunama i u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

U Dugom Selu 28. rujna 2022.

Sudac

Lovro Tomičić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka. 2. točke 3. ZPP-a, to jest ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po odvjetniku T. Lj. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 400,00 kuna

2. Tuženiku po odvjetniku A. Č.