Republika Hrvatska

Županijski sud Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-345/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz S., P. OIB:, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz odvjetničkog društva V. j.t.d. u Š., protiv tuženice R. H., koju zastupa O., G.-upravni odjel, Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženičinoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1440/17-18 od 10. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2022.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1440/17-18 od 10. siječnja 2020.: a) potvrđuje u dijelu izreke kojim je utvrđeno da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine kat. oznake čest. zem. k.o. S. označenog slovima površine cca m2 prikazanog na skici mjesta očevida izrađenoj od strane vještaka - geodeta V. G., dipl. ing. geodezije iz Š. od 16. rujna 2019. godine

b) ukida u preostalom dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine kat. oznake čest. zem. k.o. S. označenog slovima, površine cca m2 prikazanog na skici mjesta očevida izrađenoj od strane vještaka - geodeta V. G., dipl. ing. geodezije iz Š. od 16. rujna 2019. godine, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

"Utvrđuje se da je tužitelj T. P. OIB: vlasnik dijelova nekretnine kat. oznake čest. zem. K.O. S., i to dijela označenog slovima, površine cca m2 te dijela označenog slovima, površine cca m2, sve prikazano na skici mjesta očevida izrađenoj od strane vještaka - geodeta V. G., dipl. ing. geodezije iz Š. od 16. rujna 2019. godine."

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavila je tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je deklaratorni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik određenih posebnih dijelova čest. zem. k.o. S. i to jednog dijela u površini cca 00 m2, a drugog dijela u površini cca 00 m2, posebno označenih na skici mjesta očevida izrađenoj od strane vještaka - geodeta V. G., dipl. ing. geodezije iz Š. od 16. rujna 2019. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka istaknuo da je pravo vlasništva ovih nekretnina stekao nasljeđivanjem od svoje majke Z. P., a ona nasljeđivanjem od svog supruga i tužiteljevog oca B. P., a on nasljeđivanjem iza smrti svog oca B. P. pok. N.. Predmetne nekretnine da u naravi predstavljaju obrađene maslinike i vinograd sa svih strana omeđeni suhozidima koji je davnih godina izgradio pokojni djed tužitelja, a koji je pravo vlasništva tih nekretnina stekao dosjelošću.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim da je tuženica uknjižena kao vlasnica predmetne čest. zem. K.O. S., dok je pregledom isprava utvrdio:

- da iz odluke o nasljedstvu Kotarskog suda u Šibeniku broj O-365/54 od 11. ožujka 1954. proizlazi da B. P. pok. N., umrlog 27. siječnja 1929., nasljeđuju: supruga I. P., sinovi M. i B. P., te kći M. L., svi po 1/4 dijela

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-814/86 od 10. veljače 1987. proizlazi da B. P. pok. B., umrlog 10. listopada 1986. nasljeđuje supruga Z. P. u cijelosti

7. Prvostupanjski sud je na temelju suglasnih iskaza saslušanih svjedoka I. K., S. D. i S. P., koji su svi starije životne dobi (svi imaju preko 80 godina života), a čije je iskaze ocijenio vjerodostojnim i istinitim, utvrdio da su na predmetnim nekretninama za vrijeme njihovog djetinjstva i kasnije, bili vinogradi i maslinici koje je obrađivao tužiteljev djed, pa tužiteljevi roditelji do početka Domovinskog rata, a nakon toga tužitelj da je nastavio obrađivati od ranije posađene masline i dodatno posadio nova stabla maslina kad su se vinogradi prestali obrađivati. Iz iskaza ovih svjedoka prvostupanjski sud je utvrdio da ni tužitelja ni njegove roditelje nije nikad nitko ometao u posjedovanju predmetnih nekretnina, te da je u S. općepoznata činjenica da su ove nekretnine od davnina bile prvo vlasništvo tužiteljevih prednika, a onda i samoga tužitelja.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je prilikom očevida na licu mjesta utvrdio da je dio čest. zem. koji ima površinu cca m2 položen uz poljski put koji pripada selu S. te nastavno uz drugi poljski put koji položen sjeverno, dok su ostale granice određene suhozidima, te da se na toj nekretnini obrađuje se 50-ak stabala maslina. Na drugom dijelu iste nekretnine koji je položen s druge strane poljskog puta i ima površinu cca m2 da je zasađeno oko 150 stabala starih maslina koje su u cijelosti obrađuju, a da je ova nekretnina također položena uz poljski put, a ostale međe da su joj određene gribljama i poljskim putevima. Osim toga prvostupanjski sud je utvrdio da je vještak V. G. prilikom saslušanja istakao da predmetne nekretnine po svom obliku i položaju ne odudaraju od oblika i položaja istih nekretnina naznačenih na avionskom snimku iz 1968. i aerofotogrametrijskom snimku iz 1985., pa je iz tako izvedenih dokaza utvrdio da su tužiteljevi prednici i to njegovi djed B. P. pok. N., a poslije njegovi roditelji B. i Z. P., bili u nesmetanom posjedu opisanih dijelova čest. zem. k.o. S. od davnina, a to je vidljivo iz toga što se na nekretnini sada nalazi preko 200 komada starih maslina koje su uređene i obrađene, a da su saslušani svjedoci posvjedočili da se na mjestu tih maslina davnih godina nalazio vinograd koje je posadio tužiteljev djed. Kako iz odluke o nasljedstvu Kotarskog suda u Šibeniku broj O-365/54 od 11. ožujka 1954. proizlazi da je tužiteljev djed umro 27. siječnja 1929., prvostupanjski sud je zaključio da je očito da su opisani dijelovi predmetne nekretnine u kontinuiranom i nesmetanom posjedu tužiteljevih roditelja, a prije toga tužiteljevog djeda još od prije1929., pa da su vlasništvo istih stekli dosjelošću, a da je tužitelj vlasništvo ovih dijelova predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem, pa je prihvatio tužbeni zahtjev temeljem odredbi članka 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV).

9. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine kat. oznake čest. zem. k.o. S. označenog slovima , površine cca m2, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2, 4, 8., 9, 11, 13. i 14. ZPP-a.

10. U odnosu na dio presude kojim je utvrđeno da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine kat. oznake čest. zem. k.o. S. označenog slovima , površine cca m2 ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, a u tom dijelu presude nije povrijeđeno ni materijalno pravo. Naime, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je cijela površina ovog dijela čest. zem. k.o. S. obrađena na način da su na njoj stare masline (150 komada), pa je prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je ovaj dio predmetne nekretnine u dugogodišnjem poštenom, samostalnom i neometanom posjedu tužiteljevog djeda od prije 1929., a nakon toga i tužiteljevog oca, a onda i majke, pa ga je najkasnije tužiteljeva majka stekla dosjelošću, a da je tužitelj stekao pravo vlasništva ovog dijela nekretnine temeljem odredbe članka 128. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

11. Neosnovano se u žalbi navodi da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, što je konkretan slučaj, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne može računati i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

11.a Istina je da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. u članku 388. stavku 4. propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog datuma, koja odredba je ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1053/1997 od 17. studenog 1999. ("Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

11.b Međutim, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev-291/14-2

11.c Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04 izrazio je shvaćanje 11.d U presudama Europskog suda R. i drugi protiv H. broj 37685/10 i J. protiv H. broj 22768/12/10 izraženo 12. Slijedom navedenog žalbu je valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod a) temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

13. Žalba je osnovana u odnosu na dio presude kojim je utvrđeno da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine kat. oznake čest. zem. k.o. S. označenog slovima, površine cca m2. Žalbom se, naime, osnovano ukazuje na to da je samo dio ove nekretnine obrađen na dijelu na kojem je zasađeno 50-tak maslina, dok u neobrađenom dijelu nema ni maslinika ni vinograda, a da je iz avionskih snimaka vidljivo da ih nikad nije ni bilo, pa je upitan zaključak prvostupanjskog suda da je cjelokupni ovaj dio čest. zem. k.o. S. bio u posjedu tužiteljevih pravnih prednika i to kroz zakonom predviđeno vrijeme da bi ga isti dosjelošću u cijelosti stekli. Time je u ovom dijelu presude ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati s obzirom da u tom dijelu ista nema razloga o odlučnim činjenicama.

14. Slijedom navedenog valjalo je žalbu djelomično uvažiti i odlučiti kao u izreci pod b) temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a.

15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će ponovo analizirati provedene dokaze i ocijeniti osnovanost ovog djela tužbenog zahtjeva odnosno utvrditi ima li eventualno mjesta djelomičnom prihvaćanju tužbenog zahtjeva, ukoliko u tom smislu tužitelj uredi tužbeni zahtjev na način da jasno označi obrađeni dio predmetne nekretnine.

Dubrovnik, 28. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac