1              Poslovni broj: I Kž-rz-20/2023-13

Poslovni broj: I Kž-rz-20/2023-13

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović, Sande Janković, Maje Štampar Stipić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. O., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje: OKZ RH), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 5. travanja 2023., broj K-rz-10/2022-67, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika A. N.,

 

r i j e š i o   j e

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Uslijed odluke pod točkom I žalba optuženog S. O. postala je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, optuženi S. O. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZ RH te je temeljem članka 120. stavak 1. u vezi s člankom 34. stavkom 1., člankom 38. točkom 2. i člankom 39. stavkom 1. točkom 1. OKZ RH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

1.1. Na temelju članka 45. stavka 1. OKZ RH, S. O. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je proveo u ekstradicijskom pritvoru i u istražnom zatvoru, od 28. srpnja 2022. pa nadalje.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), oštećeni P. K. sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. optuženi S. O. obvezan je podmiriti troškove kaznenog postupka i to na ime sudsko medicinskog vještačenja iznos od 212,35 eura/1.600,00 kuna (nalaz i mišljenje u iznosu od 79,63 eura/600,00 kuna i dopuna nalaza 132,72 eura/1.000,00 kuna), putne troškove svjedoka u iznosu od 251,66 eura/1.896,13 kuna i na ime sudskog paušala platiti iznos od 500,00 eura/3.767,25 kuna.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da "…Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženog S. O. proglasi krivim te osudi i za inkriminaciju počinjenu na štetu žrtve I. S. i izrekne mu kaznu zatvora u duljem trajanju…".

 

2.1. Žalbu je podnio i optuženi S. O. putem branitelja A. N., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da "…Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i oslobodi optuženog S. O. kaznene odgovornosti". Zatražena je obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

 

3. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženog S. O. s prijedlogom da se odbije žalba optuženika kao neosnovana.

 

4. Prije održavanja sjednice, spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženika, o sjednici su obaviješteni optuženi S. O. te njegov branitelj A. N., kao i državni odvjetnik, a sjednica je održana u nazočnosti optuženog S. O. putem video linka, te njegovog branitelja, a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

 

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika bespredmetna.

 

7. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te ističe, da je prvostupanjski sud ispustivši dio činjeničnog opisa iz optužnice i to alineju 2., koja se odnosi na zlostavljanje žrtve pokojnog I. S., izveo pogrešan zaključak kako "…tijekom postupka nije nesporno utvrđeno da je optuženi zlostavljao pokojnog ošt. I. S.… jer da iz iskaza oštećenika proizlazi da ga je …vezao D. i jedan po imenu O.…, ali da isti ne spominje da bi ga optuženi tukao, zbog čega sud smatra da količina zlostave koju bi te prigode oštećenik eventualno zadobio od strane optuženika nije niti utvrđena… pa kako optuženik poriče djelo, a jedini svjedok i očevidac je T. J., koji potvrđuje zlostavu ošt. žrtve pok. I. S., ali ne spominje optuženika kao počinitelja…", to je sud iz činjeničnog opisa kaznenog djela ispustio alineju 2. (događaj od 27. studenog 1991. u K. u odnosu na oštećenog I. S.). Državni odvjetnik smatra da je takav zaključak prvostupanjskog suda u suprotnosti s rezultatima provedenog dokaznog postupka.

 

8. U pravu je državni odvjetnik kada žalbom dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer navodi iz žalbe državnog odvjetnika, za sada, ozbiljno dovode u sumnju zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženik počinio (produljeno) kazneno djelo iz članka 120. stavka 1. OKZ RH i u odnosu na alineju 2., koja se odnosi na zlostavljanje žrtve pokojnog I. S., za koje se teretio optužnicom.

 

9. Naime, prije svega činjenični opis kaznenog djela iz izreke pobijane presude sastoji se od preambule u kojoj je jasno i dostatno opisana suština kriminalne djelatnosti optuženika u počinjenju kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH riječima "... kao sudionik pobune uključio se u aktivnosti pripadnika tzv. Štaba teritorijalne obrane K. kojima je civilno hrvatsko stanovništvo izvrgnuto bezrazložnim i nezakonitim uhićenjima, zatočenjima i ispitivanju, te fizičkom i psihičkom zlostavljanju…". Kazneno djelo iz članka 120. stavka 1. OKZ RH za zaštitni objekt ima civilno stanovništvo, dakle dio stanovništva koji nije uključen u ratne operacije, pa broj žrtava pojedinog ratnog zločina nije od utjecaja na broj potencijalno pojedinačnih kaznenih djela koje počini počinitelj. Upravo je tako postupljeno i u ovom konkretnom slučaju, budući je optuženiku stavljeno na teret jedno produljeno kazneno djelo konkretizirano u tri alineje, a u svakoj od te tri alineje konkretiziran je opis postupanja počinitelja, pa je posve jasno da je to zahtijevalo razjašnjenje svih okolnosti vezanih uz svaku od pojedinačno konkretiziranih alineja, kako bi se donijela pravilna i zakonita presuda.

 

9.1. Žalbom se ukazuje i na definiciju počiniteljstva (supočiniteljstva), koju je po mišljenju državnog odvjetnika prvostupanjski sud propustio imati u vidu kada je odlučio izostaviti alineju 2. iz činjeničnog opisa, a koja glasi: "Počini li više osoba na temelju zajedničke odluke kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela, svaka od njih kaznit će se kao počinitelj (supočinitelji)" - (članak 36. stavak 2. KZ/11., prije članak 20. OKZ RH). Ovo stoga, što je prema rezultatima dokaznog postupka optuženi O. bio jedan od "glavnih osoba u Štabu" uz I. P. i I. S., koji su također optuženi, ali se kriju (iz podataka nadležnih policijskih službi proizlazi da imaju prebivalište u R. S.), a koje su osobe pokojni oštećeni I. S., kao i svjedok T. J. u svojim iskazima upravo označili kao osobe koje su bile u sobi sa optuženim S. O., kada je pokojni S. zlostavljan.

 

9.2. Dakle, kada se sve prethodno stavi u kontekst sa iskazom pokojnog oštećenog I. S., koji u dva navrata u svom iskazu spominje optuženog S. O. kao osobu koja ga je svezala za stolac i bila prisutna u prostoriji u kojoj su ga nakon toga drugi pripadnici Štaba TO K. zlostavljali, vjerno i dosljedno iskazujući "…Kada su me doveli u drugu sobu, u toj sobi su me svezali. Tu je bio čovjek koji se preziva D., bio je S. I. i jedan prezimena O.…U toj prostoriji gdje su me tukli i rezali uho, tukao me D., odnosno vezao me D. i jedan koji se preziva O.…", te da je svjedok T. J. to zlostavljanje u bitnim crtama opisao i potvrdio da je bio očevidac zlostavljanja I. S., vidjevši da su u sobi gdje su zlostavljali S. bili četvorica i to pored Z. J. još I. P., jedan dečko po imenu S. i četvrti za kojeg ne zna kako se zove, to je žalbom državnog odvjetnika doista dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ispuštanjem dijela činjeničnog opisa iz optužnice, alineje 2., koja se odnosi na zlostavljanje žrtve pokojnog I. S.

 

9.3. Izložene žalbene argumentacije državnog odvjetnika su osnovane te ih kao takve u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Međutim, kako nije bilo mjesta prijedlogu državnog odvjetnika za preinačenjem pobijane presude, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Uslijed te odluke optuženikova žalba je bespredmetna, jer optuženik, za sada, nije doveo u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH u onom opsegu u kojem je pobijanom presudom proglašen krivim.

 

9.4. Dakle, kako je ovdje riječ o produljenom kaznenom djelu koje se sastoji od preambule i tri odvojene radnje, konkretizirano u tri alineje, a od strane prvostupanjskog suda ispušten dio činjeničnog opisa koji se odnosi na alineju 2., to je uslijed prihvaćanja žalbe državnog odvjetnika, kao što je prethodno navedeno, trebalo ukinuti presudu u cijelosti. Naime, kod produljenog djela pojedine radnje čine pravnu cjelinu i tvore jedinstvo u pravnom smislu koje se odražava tako da se sve radnje pravno označuju kao jedno kazneno djelo. Ako jedna radnja iz te cjeline nije pravilno utvrđena, odnosno ako postoje razlozi za ukidanje u odnosu na jednu radnju iz takve cjeline, onda je nužno ukinuti produljeno kazneno djelo u cijelosti. U suprotnome bi došlo do izdvajanja pojedinih radnji i formiranja više kaznenih djela iz jednog kaznenog djela bez intervencije ovlaštenog tužitelja. To u fazi drugostupanjskog odlučivanja nije moguće, jer drugostupanjski sud nije ovlašten mijenjati činjenični opis kaznenog djela koji je predmet provjere i odlučivanja u drugostupanjskom postupku. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud trebati voditi računa i o ovoj okolnosti.

 

9.5. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će voditi računa i o okolnostima na koje mu je ovdje ukazano, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, ali i nove ukoliko ih ocijeni opravdanim. Potom će, nakon provedene svestrane analize i ocjene rezultata dokaznog postupka iznova ocijeniti ima li pouzdanih dokaza o učinu terećenog produljenog kaznenog djela, pri čemu će posebno pomno analizirati i svestrano ocijeniti iskaze svjedoka, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu te pažljivije ocijeniti ulogu optuženika kao počinitelja, nakon čega će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu, koju će valjano obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08.

 

10. Slijedom svega iznesenoga, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 19. ožujka 2024.