REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9404/2022

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. G., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.,126/19. i 84/21.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini od 2. kolovoza 2022., broj: 26. Pp - 1510/2022-9, u sjednici vijeća održanoj dana 28. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. G. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M. G. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) € (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)[1] , u roku od 30 (trideset) dana od kuna/26,54

primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini od 2. kolovoza 2022., broj: 26. Pp - 1510/2022-9, proglašen je krivim okr. M. G., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, na temelju članka 16. u svezi članka 12. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 50. stavak 2. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, izvanbračne supruge (nevjenčane supruge) S. S., OIB: xxxxx, xxxx u Z., na adresi prebivališta u S., B. xx, kao i na drugim adresama na kojima povremeno boravi ili stanuje te prostoru kojim se žrtva kreće te na čitavom teritoriju Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 50 (pedeset) metara, u trajanju od 2 (dva) mjeseca, a u koju se uračunava vrijeme za koje je okrivljeniku po IX PP Zagreb izdana naredba o određivanju mjere opreza, serijski broj: xxxx od 29. srpnja 2022., zabrane približavanja žrtvi, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze okrivljenika s bivšom izvanbračnom suprugom (nevjenčanom suprugom) S. S. od 30. srpnja 2022., te se okrivljenik ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji, izvanbračnoj supruzi, na udaljenost ispod 50 (pedeset) metara na čitavom teritoriju RH te je ne smije uznemiravati sredstvima komunikacije i drugim medijima, koju mjeru će provesti nadležna Policijska postaja.

1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu istih.

2. Protiv te presude okr. M. G. pravodobno je putem branitelja odvjetnika F. R. podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da je pri donošenju odluke sud uzeo kao dokazane činjenice koje su u postupku ostale sporne, da se presuda ne može ispitati te da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

5.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. M. G. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da prvostupanjski sud nije cijenio njegovu obranu te da je poklonio vjeru iskazu žrtve unatoč tome da niti iz jednog materijalnog ili personalnog dokaza ne proizlazi istinitost navoda žrtve kao i da je pogrešno provedena dokazna radnja suočenja jer bi u suprotnom prvostupanjski sud sigurno došao do pravilnog zaključka o vjerodostojnosti iskaza okrivljenika, a time i do odluke o njegovoj krivnji.

6.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu svjedokinje oštećene S. S., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike pa je tako iskazala „…od dana 21. 7. 2022. godine učestalo me zvao na mobitel da me pita gdje se nalazim i s kim sam, kao i naše dijete. M. G. dozvoljavam kontakte s našim sinom, ali se nalazim ugroženom i uznemirenom i smatram da mi treba zaštiti barem jedno kraće vrijeme…“. Iz takvog iskaza svjedokinje oštećene jasno proizlazi da u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iz takvog iskaza svjedokinje oštećene potpuno jasno da je okrivljenik svojim ponašanjem izazvao kod žrtve povredu dostojanstva i kod iste izazvao uznemirenost. Osim toga, nakon izvedenog dokaza suočenjem između okrivljenika i svjedokinje oštećene, prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

6.3. U odnosu na žalbene navode okr. M. G. kojim ukazuje na propust prvostupanjskog suda odnosno pogrešno provođenje dokazne radnje suočenja između okrivljenika i svjedokinje oštećene potrebno je istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno proveo dokaznu radnju suočenja, ali je točno da su njegovi razlozi o ocjeni te dokazne radnje šturi. Međutim, imajući u vidu iskaz svjedokinje oštećena S. S. te činjenicu da je ista prilikom provođenja te dokazne radnje neposredno okrenuta okrivljeniku iskazala „…Ti si me nazivao učestalo na telefon, ja nisam branila kontakte i da viđaš naše dijete, ali se osjećam ugroženom i uznemirenom…“, i po ocjeni ovog suda, tom dokaznom radnjom potvrđena je vjerodostojnost iskaza svjedokinje oštećene S. S. Osim toga, okrivljenik u svojoj obrani niti u jednom trenutku nije iskazao da mu oštećena S. S. brani viđanje djeteta, već je iskazao da je točno da je više puta slao poruke i zvao na njezin mobitel, pitajući gdje se nalazi njihovo dijete jer je bio zabrinut, iako ničim nije pojasnio zašto odnosno radi čega je bio zabrinut, pa je i po ocjeni ovog suda, takva obrana okrivljenika usmjerena na izbjegavanje odgovornosti za vlastito ponašanje, a time i počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret.

6.4. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okr. M. G. navodi kako prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na postojeće olakotne okolnosti, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavana.

7.1. Ovakvi žalbeni navodi okrivljenika nisu jasni obzirom da okrivljeniku za djelo prekršaja za koje je proglašen krivim nije izrečena kazna, niti novčana kazna niti kazna zatvora pa nije bilo niti mjesta odmjeravanju kazne ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, već mu je kao prekršajnopravna sankcija izrečena samostalno zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve.

7.2. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.3. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, izvanbračne supruge S. S., na čitavom teritoriju Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 50 metara u trajanju od 2 mjeseca. Obrazloženje prvostupanjskog suda u 20. odlomku pobijane presude o razlozima zbog kojih je izrekao predmetnu zaštitnu mjeru, prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi konkretni i zakonski osnovani. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

8. Nisu jasni niti žalbeni navodi okrivljenika kojima pobija presudu u pogledu troškova postupka, obzirom da je okrivljenik u cijelosti oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka i po ocjeni ovog suda, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao niti uzdržavanje osoba koje su eventualno dužni uzdržavati.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenu i tužitelja.