Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 9 Gž Ovr-499/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. E. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva N. i p. d.o.o. iz Z., protiv ovršenice B. G. iz Z., OIB: ...., radi ovrhe novčanoj tražbini, povodom žalbe ovršenice podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 50 Ovr-2091/2022-4 od 12. kolovoza 2022., 28. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
I. Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 50 Ovr-2091/2022-4 od 12. kolovoza 2022.
II. Trošak odgovora na žalbu ovrhovoditelju se ne dosuđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem od točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenice od 13. srpnja 2022. za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave – presude Općinsko građanskog suda u Zagrebu pod brojem Povrv-3597/11 od 1. lipnja 2012. Ujedno je pod točkom II. izreke odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenice od 13. srpnja 2022. za odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem navedene ovršne isprave, dok je pod točkom III. naloženo ovršenici da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka u iznosu od 312,50 kn. 2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija ovršenica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu prihvati i preinači prvostupanjsko rješenje na način da usvoji prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa koji se provodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog FINI od 15. lipnja 2020. kao i da se isknjiži naprijed navedena presuda iz Očevidnika ovršenice.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe da pogrešnim tumačenjem zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske ovršenica sugerira da samim isknjiženjem uslijed nenaplate jedna osnova za plaćanje više ne može nikada biti korištena za naplatu duga, slijedom čega u ovom slučaju nema zapreke da ovršna isprava bude ponovno podnesena na FINU novim zahtjevom za izravnu naplatu, pa da nema zapreke da FINA istu ne zavede u Očevidnik i po njoj postupa.
4. Žalba ovršenice nije osnovana.
5. Odlučujući o osnovanosti prijedloga ovršenice prvostupanjski sud naglašava da zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019. pod brojem Su IV-245/19 nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20) prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati, smatrajući da ovrhovoditelj u konkretnom slučaju ima zakonske mogućnosti sukladno slobodnoj volji i dispozitivnom ovlaštenju postupiti ili sukladno čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) te u zakonskom roku podnijeti prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe ili podnijeti novi prijedlog za ovrhu te tako pokrenuti novi ovršni postupak primjenom odredbe čl. 3. OZ-a.
6. Stoga, kako je ovrhovoditelj u konkretnom slučaju temeljem navedene ovršne isprave ponovno pokrenuo ovršni postupak, navodi ovršenice iz prijedloga za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate prvostupanjski sud ocjenjuje kao pravno neutemeljenim.
7. Ujedno smatra da nije osnovan ni prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu primjenom odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a u svezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, s obzirom da se općenit i neobrazloženi navod ovršenice da predlaže odgodu prijenosa do odluke suda o podnesenom prijedlogu za proglašenje ne može smatrati pretpostavkom da je ispunjen jedan od zakonskih uvjeta za odgodu ovrhe.
8. U žalbi ovršenica pozivajući se na navedeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je navedeni prijedlog ovršenice odbio kao neosnovan, ponavljajući da ovrhovoditelj nije podnio novi ovršni postupak te nije predložio promjenu sredstava ili predmeta ovrhe, a da ga je i podnio da isti ne bi bio podnesen u zakonom propisanom roku od saznanja za nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, s obzirom da je ovršna isprava od 1. lipnja 2012. isknjižena iz redoslijeda naplate 2018., a ovrhovoditelj je podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI nakon 4 godine tj. 15. lipnja 2022. Stoga smatra da postoje pravno utemeljeni razlozi da ovrhovoditelj nije u zakonski određenom roku od saznanja za nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima podnio novi ovršni postupak.
9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a imajući u vidu da ovršenica ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje i jedne bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka, ovaj sud je ispitao pobijanu odluku primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i utvrdio da u istoj nije počinjena ni jedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Nadalje, suprotno žalbenim navodima ovršenice, pravilno smatra prvostupanjski sud da nije bilo uvjeta za usvajanje prijedloga za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate, s obzirom da se sukladno navedenom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne može ponovno upisati u Očevidnik rješenje o ovrsi koje je ranije bilo izbrisano, ali kako je ovrhovoditelj podnio novi ovršni prijedlog, što je njegovo dispozicijsko ovlaštenje sukladno odredbi čl. 3. OZ-a, pogrešno zaključuje ovršenica da je ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio izvan rokova od saznanja za nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, jer takav rok u slučaju podnošenja novog ovršnog prijedloga ne postoji.
11. Kako preostalim žalbenim navodima ovršenica uopće ne pobija odluku prvostupanjskog suda vezanu uz prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, a ovaj sud smatra da je i taj prijedlog zakonito odbijen kao neosnovan, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenice i potvrditi pobijanu odluku pod točkom I. i II. izreke, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a iz koje proizlazi da ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer ovršenica u žalbi odluku o troškovima sadržajno uopće ne pobija.
12. Trošak odgovora na žalbu ovrhovoditelju se ne dosuđuje, jer isti primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a nije bio nužno potreban za odlučivanje po žalbi ovršenice.
U Varaždinu 28. rujna 2022.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić v.r.
