Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-1389/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić u pravnoj stvari tužiteljice Z. M. iz O., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku iz O., protiv tuženika KBC O., iz O., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi bez održavanje rasprave Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-513/2021-7 od 23. kolovoza 2021., 28. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i odluka o troškovima postupku sadržana u točki II izreke presude bez održavanja ročišta Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-513/2021-7 od 23. kolovoza 2021. potvrđuje u odbijajućem dijelu.
Obrazloženje
1. Presudom bez održavanja rasprave naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 8.589,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, dok je točkom II izreke tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.562,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice je odbijen iako je to propušteno navesti u izreci.
2. Protiv sadržajno odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke II izreke žalbu je podnijela tužiteljica, pozivajući se na žalbe razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22 dalje ZPP).
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući u povodu podnesene žalbe pobijanu odluku nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja donošenjem iste počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je istu moguće ispitati.
6. Prijeporno je u fazi žalbenog postupka pripada li tužiteljici na ime troškova sastava tužbe iznos od 750,00 kn uključujući i PDV-e umjesto iznosa od 500,00 kn sa PDV-om, kako je to odlučeno pobijanom odlukom.
7. Sud prvog stupnja pobijanu odluku donio je primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 dalje -Tarifa) i to na ime troškova sastava tužbe dosudio iznos od 500,00 kn (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava jednog obrazloženog podneska 750,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), te na navedeni iznos pripadajući PDV-e u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 42 Tarife) odnosno ukupno 1.562,50 kn, dok u preostalom dijelu zahtjev odbija.
8. Iz sadržaja spisa proizlazi, kao što tužiteljica ukazuje u žalbi, da je podnijela stupnjevitu tužbu u kojoj navodi da ne raspolaže ispravama temeljem kojih bi mogla postaviti određeni tužbeni zahtjev te je predložila da se tuženiku naloži dostava odgovarajuće dokumentacije odnosno isprava kako bi mogla urediti tužbeni zahtjev. Ujedno je predložila u tužbi da se tuženiku naloži isplatu razlike u plaći u neutvrđenom bruto iznosu za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., s time da će isti urediti nakon provođenja vještačenja i dostavi dokumentacije po tuženiku.
9. Odredbom čl. 186. b. st. 5. ZPP-a propisano je da je tužitelj dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. st. 2. ZPP-a, a prigodom postavljanja tužbenog zahtjeva iz st. 4. tog članka da je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35.- 37. i čl. 39. ZPP-a.
10. Tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi na isplatu razlike u plaći, dakle na isplatu određene novčane svote koja se uzima kao vrijednost predmeta spora sukladno odredbi članka 40. st. 1. ZPP-a. Tužiteljica je u konkretnom slučaju podnijela tužbu u kojoj je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 2.600,00 kn, a nakon dostave podataka na temelju istih postavila određeni tužbeni zahtjev te zatražila isplatu iznosa dosuđenog u točki I izreke, pa se ima smatrati da je takav zahtjev postavljen već u tužbi. Stoga bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu parničnih troškova prema toj vrijednosti predmeta spora jer je tako morala postupiti da bi tužba bila podobna za raspravljanje.
11. Međutim, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica u tužbi na ime troškova sastava tužbe zatražila iznos od 500,00 kn uz pripadajući PDV-e, dok je za sastav podneska od 9. kolovoza 2021. zatražila iznos od 750,00 kn i pripadajući PDV-e.
12. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a sud o naknadi troškova postupka odlučuje na temelju određenog zahtjeva stranke, a kako je tužiteljica na ime sastava tužbe zatražila na ime zastupanja ukupan iznos od 625,00 kn, koji joj je i dosuđen, to je protivno njenim žalbenim navodima, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada joj je parnični trošak za sastav tužbe dosuđen u zatraženom iznosu.
13. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je tuženika trebalo obvezati da joj na ime sastava tužbe naknadi iznos od 937,50 kn, a ne 625,00 kn kao što je to dosuđeno, odnosno daljnji iznos od 312,50 kn, pa je pravilno u tom dijelu zahtjev odbijen.
14. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tužiteljice odbiti i odluku o parničnom trošku sadržanu u odbijajućem dijelu točke II izreke prvostupanjske presude potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
15. Presuda suda prvog stupnja u točki I izreke i dosuđujućem dijelu točke II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 28. rujna 2022.
Sutkinja
Lidija Oštarić Pogarčić
