Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-958/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice L. Z. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u O., protiv tuženika Bolnice, O. OIB: ... radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 2. Pr-1247/2021-8 od 7. srpnja 2022., dana 28. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje odluka o parničnom trošku u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 2. Pr-1247/2021-8 od 7. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud donio presudu na temelju priznanja kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 20.131,04 kune bruto sa pripadajućim zateznim kamatama točno navedenim u ovoj točki izreke, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, čiji zbroj daje upravo dosuđenih 20.131,04 kune bruto. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 1.875,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom. Konačno, prvostupanjski je sud u točki III. izreke odbio kao neosnovan "preostali dio tužbenog zahtjeva vezano za naknadu parničnog troška".

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv odluke o parničnom trošku u dijelu pod točkom III. izreke i to baš stoga jer da joj nije dosuđen parnični trošak sastava tužbe za daljnjih 500,00 kuna uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25%, što iznosi 125,00 kuna. Dakle, tužiteljica smatra kako joj je prvostupanjski sud pored dosuđenog parničnog troška trebao dosuditi još 625,00 kuna. Iz sadržaja žalbe je za zaključiti kako tužiteljica žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. i 80/22., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

3. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi tužiteljici priznao, pored ostalog, parnični trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova, a ovo na temelju T. br. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje "Tarifa"). Uzimajući u obzir odredbe T. br. 42. i 50. „Tarife“ za ovu pravnu radnju prvostupanjski je sud priznao i dosudio tužiteljici parnični trošak od ukupno 625,00 kuna.

4. Međutim, tužiteljica smatra kako joj je za sastav tužbe prvostupanjski sud trebao priznati daljnji iznos od 500,00 kuna uvećano za 125,00 kuna (porez na dodanu vrijednost) dakle sveukupno još 625,00 kune (ukupno za sastav tužbe 1.250,00 kuna). Tužiteljica u tom smislu smatra kako je prvostupanjski sud za obračun parničnog troška sastava tužbe trebao uzeti vrijednost predmeta spora od 20.131,04 kune koji je zatražila u "konačno" postavljenom tužbenom zahtjevu. Žaliteljica s tim u svezi ističe da je u konkretnom slučaju podnijela stupnjevitu tužbu, što da prvostupanjski sud zanemaruje.

5. U svezi sa žalbenim navodima tužiteljice za reći je slijedeće.

6. Prije svega je za reći kako ispitujući prvostupanjsku odluku iz točke III. izreke presude na temelju priznanja kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

7. Odredbama članaka 154. stavci 1. i 2. ZPP-a, propisano je slijedeće:

"Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama. Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, a zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva."

8. Slijedom navedenog za reći je kako se parnični troškovi stranaka u pravilu ne određuju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nego uspjeh u sporu.

9. Suprotno tvrdnjama tužiteljice kako je u konkretnom slučaju podnijela stupnjevitu tužbu (koji je institut uređen odredbama članka 186. b) i 325. a) ZPP-a), ovaj drugostupanjski sud smatra kako se u predmetnom slučaju o tome ne radi. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe sastoji se od dva zahtjeva i to: manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka te zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe koji će tužitelj odrediti tek pošto bude udovoljeno manifestacijskom zahtjevu, a ovo sukladno odredbama članka 186. b) ZPP-a. Sud će, dakle, najprije odlučivati o manifestacijskom zahtjevu, a tek potom, ako manifestacijski zahtjev prihvati i njemu bude udovoljeno, i o zahtjevu za ispunjenje dugovane činidbe koji je tužitelj, na poziv suda, dužan precizirati. U predmetnom slučaju tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev karakterističan za stupnjevitu tužbu niti se iz drugih okolnosti dade zaključiti kako je u ovom predmetu riječ o toj vrsti tužbe.

10. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici za sastav tužbe priznao parnični trošak od 50 bodova, ovo sukladno T. br. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje "Tarifa"), uzimajući pri tome u obzir vrijednost predmeta spora od 2.600,00 kuna koja je vrijednost postojala u vrijeme podnošenja tužbe. Vrijednost predmeta spora od 2.600,00 kuna navela je tužiteljica u tužbi te je na taj način iskoristila svoje pravo da odredi vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe. Kao što je već navedeno prvostupanjski je sud pravilno primjenjujući i T. br. 42. i 50. "Tarife" zakonito dosudio tužiteljici parnični trošak za sastav tužbe od 625,00 kuna, a nije bilo osnova da se tužiteljici radi sastava tužbe dosudi parnični trošak preko ovog iznosa od 625,00 kuna.

11. Slijedom navedenog, a kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tužiteljica, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a, to je trebalo žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi odluka o parničnom trošku u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjske presude na temelju priznanja.

12. Sukladno iznijetom odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu, 28.rujna 2022.

Sudac:

mr. sc. Ivan Tironi, v. r.