1              Poslovni broj: II Kž-99/2024-5

 

 

Poslovni broj: II Kž-99/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. Đ. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. i drugih Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog B. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv-Rz-2/2024. od 17. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog B. Đ. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv-Rz-2/2024. od 17. siječnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. Đ. i drugih, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. i drugih OKZRH, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. Đ. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/08. U izreci pobijanog rješenja također je navedeno da optuženom B. Đ. istražni zatvor traje od 4. svibnja 2022.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. Đ. po branitelju, odvjetniku Ž. O. bez navođenja žalbenih osnova s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "usvojiti žalbu i ukinuti istražni zatvor nad optuženikom. Podredno žalbu uvažiti i predmet vratiti sucu istrage na ponovno odlučivanje".

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu optuženik kada navodi da utvrđenje prvostupanjskog suda nije na zakonu utemeljeno, s obzirom da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

6. Neosnovano žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje jer prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ocjenjivati vjerodostojnost dokaza. Osnovanost sumnje, prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora, utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. Pritom, suprotno tvrdnji žalitelja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski pravilno utvrdio i obrazložio da osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, ujedno pravilno istaknuvši da je potvrđivanjem optužnice osnovana sumnja utvrđena u dostatnoj mjeri.

 

7. Opetovanim žalbenim navodnom da ne postoji opasnost od bijega, jer optuženik živi u S., pa bi u slučaju ukidanja istražnog zatvora, ako bi se vratio u S., gdje je na snazi pravomoćno rješenje o pritvoru Višeg suda u Beogradu, broj Kpi- II/O-2/2015 od 25. kolovoza 2015., isti bio u zatvoru ponovno, pa time nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Protivno žalbenim navodima, po drugostupanjskom sudu, osnovano je prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. utemeljio na činjenici da je riječ o optuženiku sa državljanstvom R. S. koji nije posebno vezan za teritorij R. H., da je dug niz godina u drugom predmetu bio u bijegu, kao i da je isti uhićen tek tijekom 2015. u C. G., a potom je izručen R. H.. Isto tako, ispravno je navedene okolnosti povezao i sa težinom kaznenog djela koje mu se stavlja na teret te zapriječenom kaznom, pa je slijedom toga, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno prvostupanjski sud zaključio da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od bijega kod optuženika, zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a rizik od bijega kod optuženika je takve razine da se ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera.

8. Nadalje, suprotno navodima u žalbi, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Naime, nedvojbeno je da je za kazneno djelo za koje je optuženik osnovano sumnjiv, propisana kazna zatvora koja je izjednačena s kaznom dugotrajnog zatvora, te da je terećeno kazneno djelo počinjeno pod posebno teškim okolnostima opisanima pod točkom 13. pobijanog rješenja. Slijedom navedenog ocjena je drugostupanjskog suda kako sve tako izložene okolnosti nadilaze one redovne i uobičajene okolnosti koje se obično viđaju kod tih kaznenih djela, a zbog istih te radi neometanog odvijanja kaznenog postupka ispravno je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika i zbog zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

 

8.1. Žalitelj ponovno bez uspjeha ističe da težina zapriječene kazne za inkriminirano kazneno djelo ne može sama po sebi biti dostatan razlog za produljenje istražnog zatvora, stoga mu se ponovno skreće pozornosti da je težina kaznenog djela koja se optuženiku stavlja na teret samo jedna od pretpostavki o kojoj ovisi primjena mjere istražnog zatvora po naprijed navedenoj istražnozatvorskoj osnovi, koja protekom vremena od određivanja istražnog zatvora, nije izgubila na svom značaju. Pritom nije od značaja pozivanje žalitelja na odluke suda Europskog suda za ljudska prava, jer takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj presudi, posebice stoga što žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pozornost da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

9. U daljnjim opsežnim žalbenim navodima, optuženik ponovno ističe duljinu trajanja istražnog zatvora u ukupnom trajanju od 8 godina i 6 mjeseci, ali ne sad u ovom konkretnom predmetu, te se dotiče (posredno) i dinamičkog principa, a uz njega i načela razmjernosti, načela supsidijarnosti, te da mu je o njegovoj žalbi na rješenje o određivanju istražnog zatvora odlučivano godinu dana, a što je samo po sebi više nego dostatno za utvrđivanje povrede načela razmjernosti.

 

9.1. Ponavlja se žalitelju da protekom vremena razlozi zbog kojih mu je istražni zatvor određen i produljen nisu izgubili na svom značaju. Prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a na temelju svih ranije izloženih osobitih okolnosti njegovo je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu, pri čemu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

 

9.2 Ponovno se ističe da opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora po obje istražnozatvorske osnove nije dovedena u pitanje činjenicom da je optuženik, u dva odvojena kaznena postupka koja se vode protiv njega uključujući i ekstradicijski pritvor, lišen slobode 8 godina i 2 mjeseca, jer činjenica vođenja dvaju odvojenih postupaka protiv istog optuženika i vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru u oba postupka, koje vrijeme se ne kumulira, ne isključuje postojanje pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskim osnovama iz članka 123. stavak 1. točka 1. i 4. ZKP/08.

 

9.3. Jednako tako, ponavlja se žalitelju u odnosu na njegove višekratno istaknute žalbene prigovore da je ranije prvostupanjsko rješenje o određivanju istražnog zatvora od 13. svibnja 2021. po žalbi razmatrano tek godinu dana nakon donošenja, iz razloga što se u tom razdoblju optuženik nalazio u istražnom zatvoru u drugom predmetu, dok mu je 4. svibnja 2022. počeo teći istražni zatvor u ovom postupku koji mu je pobijanim rješenjem i produljen.

 

10. U odnosu na žalbene primjedbe da su u drugim postupcima zbog kaznenog djela ratnog zločina optuženici koji su se također nalazili u bijegu proveli "sedam puta manje vremena", te primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i međunarodnih sudova, napominje se da su bazirane na subjektivnoj ocjeni žalitelja kao primjenjive u ovom konkretnom predmetu. Stoga se ponovno ukazuje žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju istražnozatvorske osnove mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

11. Također, drugostupanjski sud je već u više navrata iznio svoje odgovore na žalbene navode vezane životnu dob optuženika koja je 74 godine, te one vezane uz njegovo teško zdravstveno stanje, te i nadalje ostaje kod ocjene da mu se odgovarajuća zdravstvena skrb može osigurati i unutar zatvorskog sustava. Zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom doveden u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda da je u tom pogledu zatvorski sustav preopterećen, jer se po potrebni optuženiku zdravstvena skrb može pružiti i izvan zatvorskog sustava.

 

12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

U Zagrebu 19. ožujka 2024.