Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-2893/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, NC, izvjestiteljice i članice, NCO, članice, u pravnoj stvari tužitelja LCO /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Davor Jelić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić iz Zagreba, protiv tuženice LC /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Vlatka Vedriš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vedriš & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice i žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1070/2022-144 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1070/2022-144 od 14. srpnja 2022. pod stavkom I. izreke (izuzev u dijelu odluke o stopi zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2015. do isplate) i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova.

II. Preinačuje se po žalbi tuženice presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1070/2022-144 od 14. srpnja 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu odluke o stopi zatezne kamate za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev vezano za stopu zateznih kamata za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate, na svaki pojedini iznos naveden u stavku I. izreke prvostupanjske presude i to preko stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

III. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1070/2022-144 od 14. srpnja 2022. u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 5.430,00 kn / 720,68 Eura[1] sa zateznim kamatama i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 18.221,19 kn / 2.418,34 Eura.

IV. Preinačuje se po žalbi tužitelja presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1070/2022-144 od 14. srpnja 2022. u dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu 83.985,25 kn / 11.146,72 Eura i sudi:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 83.985,25 kn /11.146,72 Eura, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 307.696,80 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

2.716,00 kn od 1. lipnja 1999.; 2.716,00 kn od 1. srpnja 1999.; 2.716,00 kn od 1. kolovoza 1999.; 2.716,00 kn od 1. rujna 1999.; 2.716,00 kn od 1. listopada 1999.; 2.716,00 kn od 1. studenog 1999.; 2.716,00 kn od 1. prosinca 1999.;

2.716,00 kn od 1. siječnja 2000.; 3.198,00 kn od 1. veljače 2000.; 3.198,00 kn od 1. ožujka 2000.; 3.198,00 kn od 1. travnja 2000.; 3.198,00 kn od 1. svibnja 2000.; 3.198,00 kn od 1. lipnja 2000.; 3.198,00 kn od 1. srpnja 2000.; 3.198,00 kn od 1. kolovoza 2000.; 3.198,00 kn od 1. rujna 2000.; 3.198,00 kn od 1. listopada 2000.; 3.198,00 kn od 1. studenog 2000.; 3.198,00 kn od 1. prosinca 2000.;

3.198,00 kn od 1. siječnja 2001.; 3.132,40 kn od 1. veljače 2001.; 3.132,40 kn od 1. ožujka 2001.; 3.132,40 kn od 1. travnja 2001.; 3.132,40 kn od 1. svibnja 2001.; 3.132,40 kn od 1. lipnja 2001.; 3.132,40 kn od 1. srpnja 2001.; 3.132,40 kn od 1. kolovoza 2001.; 3.132,40 kn od 1. rujna 2001.; 3.132,40 kn od 1. listopada 2001.; 3.132,40 kn od 1. studenog 2001.; 3.132,40 kn od 1. prosinca 2001.;

3.321,00 kn od 1. srpnja 2008.; 3.321,00 kn od 1. kolovoza 2008.; 3.321,00 kn od 1. rujna 2008.; 3.321,00 kn od 1. listopada 2008.; 3.321,00 kn od 1. studenog 2008.: 3.321,00 kn od 1. prosinca 2008.;

3.321,00 kn od 1. siječnja 2009.; 2.936,00 kn od 1. veljače 2009.; 2.936,00 kn od 1. ožujka 2009.; 2.936,00 kn od 1. travnja 2009.; 2.936,00 kn od 1. svibnja 2009.; 2.936,00 kn od 1. lipnja 2009.; 2.936,00 kn od 1. srpnja 2009.; 2.936,00 kn od 1. kolovoza 2009.; 2.936,00 kn od 1. rujna 2009.; 2.936,00 kn od 1. listopada 2009.; 2.936,00 kn od 1. studenog 2009.; 2.936,00 kn od 1. prosinca 2009.;

2.936,00 kn od 1. siječnja 2010.; 2.916,00 kn od 1. veljače 2010.; 2.916,00 kn od 1. ožujka 2010.; 2.916,00 kn od 1. travnja 2010.; 2.916,00 kn od 1. svibnja 2010.; 2.916,00 kn od 1. lipnja 2010.; 2.916,00 kn od 1. srpnja 2010.; 2.916,00 kn od 1. kolovoza 2010.; 2.916,00 kn od 1. rujna 2010.; 2.916,00 kn od 1. listopada 2010.; 2.916,00 kn od 1. studenog 2010.; 2.916,00 kn od 1. prosinca 2010.;

2.916,00 kn od 1. siječnja 2011.; 3.343,50 kn od 1. veljače 2011.; 3.343,50 kn od 1. ožujka 2011.; 3.343,50 kn od 1. travnja 2011.; 3.343,50 kn od 1. svibnja 2011.; 3.343,50 kn od 1. lipnja 2011.; 3.343,50 kn od 1. srpnja 2011.; 3.343,50 kn od 1. kolovoza 2011.; 3.343,50 kn od 1. rujna 2011.; 3.343,50 kn od 1. listopada 2011.; 3.343,50 kn od 1. studenog 2011.; 3.343,50 kn od 1. prosinca 2011.;

3.343,50 kn od 1. siječnja 2012.; 3.384,00 kn od 1. veljače 2012.; 3.384,00 kn od 1. ožujka 2012.; 3.384,00 kn od 1. travnja 2012.; 3.384,00 kn od 1. svibnja 2012.; 3.384,00 kn od 1. lipnja 2012.; 3.384,00 kn od 1. srpnja 2012.; 3.384,00 kn od 1. kolovoza 2012.; 3.384,00 kn od 1. rujna 2012.; 3.384,00 kn od 1. listopada 2012.; 3.384,00 kn od 1. studenog 2012.; 3.384,00 kn od 1. prosinca 2012.;

3.384,00 kn od 1. siječnja 2013.; 3.893,40 kn od 1. veljače 2013.; 3.893,40 kn od 1. ožujka 2013.; 3.893,40 kn od 1. travnja 2013.; 3.893,40 kn od 1. svibnja 2013.; 3.893,40 kn od 1. lipnja 2013.; 3.893,40 kn od 1. srpnja 2013.; 3.893,40 kn od 1. kolovoza 2013.; 3.893,40 kn od 1. rujna 2013.; 3.893,40 kn od 1. listopada 2013.; 3.893,40 kn od 1. studenog 2013., sve to isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određivala Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 153/2004.), a od 1. siječnja 2008. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena (stavak I. izreke).

Stavkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 66.192,00 kn sa zateznim kamatama, a stavkom III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i neodređeno zahtijeva trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, protivi se tužitelj navodima tuženice, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova.

4. Protiv presude pod stavkom II. izreke (za iznos od 5.430,00 kn sa zateznim kamatama) i dijela stavka III. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 2. i 3. ZPP-a.

4.1. Tužitelj predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.171,87 kn.

5. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

6. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

8. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 373.888,80 kn po osnovi koristi koje je tuženica imala od 1. travnja 1999. do 1. studenog 2013., posjedovanjem suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja, kao nepoštena posjednica (članak 165. stavak 1. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. – ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a/) sa zateznim kamatama od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i zahtjevi stranaka za naknadu parničnih troškova (list 309.- 310., 399. i 424. spisa).

9. Nije sporno da su/je:

- stranke suvlasnici nekretnine koju u naravi čini k. č. br. [katastarska čestica] sa kućom, dvorištem i voćnjakom, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (tužitelj u 5,7/10 dijela, tuženica u 4,3/10 dijela);

- stranke nekretninu stekle kao zakonski nasljednici pokojnog PC (otac tužitelja i suprug tuženice) i da im je ostavina uručena na temelju zakona i sporazuma u ostavinskom postupku vezano za suvlasničke omjere (rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-7104/1996 od 21. siječnja 1997.);

- u pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj P-12258/2002 (2010. godine) odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice za utvrđenje da je ništav sporazum stranaka o diobi naslijeđene imovine iza pokojnog PC, koji je sadržan u njezinoj izjavi u ostavinskom postupku, za poništenje upisa prava vlasništva u korist ovdje tužitelja za 5,7/10 dijela, a prihvaćen protutužbeni zahtjev ovdje tužitelja na utvrđenje da su stranke suvlasnici nekretnine, tužitelj u 5,7/10 dijela, a tuženica u 4,3/10 dijela i trpljenje ovdje tuženice da se suvlasnička zajednica nekretnine razvrgne sukladno iskazanim suvlasničkim omjerima;

- u tijeku postupci razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine i to po tužiteljevom prijedlogu (R1-174/2002, R1-394/2011) i prijedlogu tuženice (R1- 569/2015).

10. Sporno je:

- je li se tuženica u pravnom položaju nepoštene posjednice od 1. travnja 1999. do 1. studenog 2013. koristila suvlasničkim dijelom nekretnine tužitelja,

- nastavno i zavisno, je li tuženica prema odredbi članka 165. stavku 1. ZVDSP- a u obvezi tužitelju naknaditi korist koju je imala za to vrijeme posjedovanja, a ako jest, u kojem iznosu.

11. Dovođenjem u vezi spoznajne navode svjedokinje SC, odvjetnice koja se u ime tužitelja obraćala tuženici radi predaje u suposjed suvlasničkog dijela nekretnine, sa tužiteljevim dopisa od 30. ožujka 1999. (uručen tuženici 17. svibnja 1999.), kojim je tužitelj pozvao tuženicu da mu omogući nesmetano korištenje garaže i prostora u suterenu kuće do konačne diobe nekretnine jer da će u protivnom smatrati da ne postoji želja za dogovornim rješenjem, te će ostvarivati svoja prava sudskim putem, uključujući i postupak radi naknade štete, zatim sa spoznajnim navodima svjedoka (N, L i P) koji su potvrdili da tužitelj kroz predmetno razdoblje nije bio u posjedu sporne garaže, već tuženica, da tužitelj nije imao ključeve od prizemlja kuće, niti garaže, da se u prizemni dio kuće radi obavljanja radova moglo ući samo s vanjske strane i uz dopuštenje tuženice, sa podudarnim dijelom iskaza tužitelja, uz nespornu činjenicom da je tuženica na ročištu održanom 23. svibnja 2022. tužitelju predala ključeve od garaže, prvostupanjski je sud zaključio:

- da se tuženica u pravnom položaj nepoštenog posjednika tužiteljevog suvlasničkog dijela vezano za prizemlje kuće i garažu nalazi najkasnije od 21. svibnja 1999. (nadnevak sastavljanja odgovora tuženice na tužiteljev dopis od 30. ožujka 1999. u kojem je sadržan zahtjev tužitelja kao suvlasnika za predaju u suposjed nekretnine),

- i da tužitelju kao suvlasniku od tog nadnevka pripada pravo na naknadu svih koristi koje je tuženica imala kroz predmetno razdoblje posjedovanjem tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine, a ne od 1. travnja 1999. kako to tvrdi tužitelj.

12. Drugostupanjski je sud suglasan sa zaključkom prvostupanjskog suda da se tuženica najkasnije od 21. svibnja 1999. do 1. studenog 2013. nalazila u pravnom položaju nepoštene posjednice tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine (članak 18. stavak 3. ZVDSP-a) sa pravnim učincima iz članka 165. stavaka 1. ZVDSP-a vezano za njezinu obvezu prema tužitelju kao suvlasniku nekretnine, prema kojima je kao nepoštena posjednica dužna tužitelju naknaditi sve koristi koje je imala kroz razdoblje od 21. svibnja 1999. do 1. studenog 2013.

12.1. To iz razloga, što se suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda u tom dijelu temelji na objektivnoj ocjeni svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, koja ocjena je zadržana za sud (članak 8. ZPP-a), što su u vrijednosnom i smislenom obavještavanju suda o bitnim činjenicama izvedeni svi dokazi (članak 220. ZPP-a) i što se rezultati istih, o kojima je omogućeno strankama raspravljanje u prvostupanjskom postupku, žalbenim navodima tuženice ne dovode u dvojbu, već naprotiv potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da među stranaka nije postojao dogovor o načina korištenja nekretnine i da tuženica jest u pravnom položaj nepoštene posjednice od 21. svibnja 1999. do 1. studenog 2013. vezano za dio tužiteljevog suvlasničkog dijela.

12.2. Naime, to što su se stranke u ostavinskom postupku dogovorile o veličini naslijeđenih suvlasničkih dijelova nekretnine ne znači da je tim dogovorom utvrđen i način korištenja nekretnine. Da nekretnina nije sporazumno podijeljena niti da je postojao dogovor o načinu korištenja, kako to tvrdi tuženica da je još u ostavinskom postupku „diobom nasljedstva i imovine iza pokojnog PC i dogovorom oko načina korištenja“, proizlazi iz samog očitovanja tuženice od 21. svibnja 1999. kojim otklanja mogućnost privremenog uređenja načina korištenja nekretnine, predloženog po tužitelju (list 289. spisa) podneskom od 30. ožujka 1999. (list 401. spisa), činjenice osporavanja suvlasničkog dijela tužitelja nakon pravomoćno završenog ostavinskog postupka (u pravomoćno okončanoj parnica P-12258/2002 /list 154. – 161. spisa/, u postupku razvrgnuća R1-174/2002, R1-394/2011), osporavanja razvrgnuća fizičkom diobom i činjenice osporavanja da ima ključeve od garaže, da bi ih predala tužitelju na ročištu održanom 23. svibnja 2022.

12.3. Osim toga, očevid je održan u predmetnoj parnici i izvanparničnom postupku R1-394/2011 na kojem je po stalnom sudskom vještaku uz prisutnost stranaka, konstatirano je da se radi o neto površini objekta od 467,48 m2, da je fizička dioba moguća uz manje konstruktivne zahtjeve i da se tuženica nalazi u samostalnom posjedu dijela suterena i cijelog prizemlja (list 162. spisa).

12.4. Nadalje, kako se tužitelj ponovljeno obraćao tuženici (pisano i usmeno) da mu preda u suposjed kuću i garažu, i od 2002. godine vodi postupke razvrgnuća fizičkom diobom nekretnine, koja je prema utvrđenju vještaka iz 2011. moguća, a sve s ciljem suposjedovanja (koje pravo mu je tuženica osporavala) i na taj način kao suvlasnik nekretnine u 5,7/10 dijela, u kontinuitetu jasno izražavao volju za suposjedovanjem, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženice da tužitelj nije na odgovarajući način izražavao volju za suposjedom nekretnine, niti ju je na odgovarajući način pozivao na predaju nekretnine u suposjed, da tužitelj nije ometan u suposjedu jer da jest da bi „posegnuo za adekvatnom pravnom zaštitom u adekvatnom sudskom postupku kojim postavlja zahtjev za povrat nekretnine.“

13. Pored navedenog, prvostupanjski je sudu pravilno odbio kao nepotrebno izvođenje personalnih dokaza (saslušanje svjedoka – susjeda ZC i ĆC na okolnosti „njezinog poštenja u posjedovanju dijela nekretnine“, i ponovnim saslušanjem stranaka) i ponavljane uviđaja, budući da niti za jednu odlučnu činjenicu ili za razrješenje kakve okolnosti, u vrijednosnom i smislenom obavještavanju suda nije bilo potrebno saslušavati navedene svjedoka, a niti su bila potrebna ponovna neposredna opažanja suda, devet godina nakon proteka razdoblja na koje se odnosi predmetno potraživanje.

14. Za razrješenje predmetnog spora nije odlučno niti to što je tuženica nastavila koristiti nekretninu na način kako ju je koristila za života supruga (PC), a zbog čega se niti u tom dijelu ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženice.

14.1. Tuženica očito ispušta iz vida pravila o nasljeđivanju posjeda (članak 17. ZVDSP-a) prema kojima ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja, koji nasljednici time postaju suposjednici svakog pojedinog od tih posjeda i tako ga izvršavaju, osim ako je na temelji oporuke izražena ostaviteljeva volja ili odluke ostavinskog suda izvršavanje povjereno nekom drugom (stavak 2.), odnosno da je na tužitelja u času smrti njegova oca PC prešlo pravo suposjeda predmetne nekretnine sa pravom izvršavanja kao i njegova oca prije smrti.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da se tuženica u pravnom položaju nepoštene posjednice nalazila najkasnije od 21. svibnja 1999., a ne od 1. travnja 1999. kao to tvrdi tužitelj.

15.1. Naime, kako iz razmjene pismena između stranaka tijekom 1999. (okolnosti koje nisu sporne) proizlazi da je tuženica dopis tužitelja datiran sa nadnevkom 30. ožujak 1999., kojim tužitelj poziva tuženicu na predaju nekretnine u suposjed i uređenje načina korištenja nekretnine, uz upozorenje da će u suprotnom pokrenuti postupke u cilju zaštite svojih vlasničkih prava, primila 17. svibnja 1999. i na isti odgovorila tužitelju dopisom od 21. svibnja 1999., otklonivši tužitelju mogućnost suposjeda i uređenja načina korištenja nekretnine, to kao jedini objektivni zaključak ostaje da je tuženica u pravnom položaju nepoštene posjednice najkasnije od 21. svibnja 1999., kako je to ocijenio i sud prvog stupnja, a s kojom je suglasan i drugostupanjski sud.

16. Zaključno, kako se tuženica od 21. svibnja 1999. do 1. studenog 2013. nalazila u pravnom položaju nepoštene posjednice tužiteljevog suvlasničkog dijela naslijeđene nekretnine iza oca PC (članak 18. stavak 3. ZVDSP-a), to se i njezine obveze prema tužitelju ravnaju od tog dana u skladu sa pravnim učincima propisanim odredbom članka 165. stavkom 1. ZVDSP-a, prema kojima je kao nepoštena posjednica od 21. svibnja 1999. do 1. studenog 2013. dužna naknaditi tužitelju sve koristi koje je imala od posjedovanja nekretnine, ali ne i od 1. travnja do 21. svibnja 1999., kako to tvrdi tužitelj.

17. Neosnovano tuženica osporava i visinu potraživanja o kojoj je odlučeno pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude.

17.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zdravka Štimca, utemeljenom na materijalnim dokazima i neposrednim opažanjima vještaka na očevidu, koji se žalbenim navodima tuženice ne dovodi u dvojbu, proizlazi da/se:

- nekretnina nalazi u VI. gradskom području;

- korisna površina kuće iznosi ukupno 415,05 m2, od toga da je površina suteren 179,60 m2 (prostori kao što su garaža, radiona, kotlovnica, spremište, WC i ulazni hodnik), a površina visokog prizemlja 235,45 m2, da od suterena tužitelj koristi 143,00 m2, a tuženica visoko prizemlje koje je površine 235,45 m2 i garažu sa pratećim prostorijama – 36,60 m2 ili ukupno 272,05 m;

- razlika između pripadajućeg dijela kuće i dijela koje stranke koriste iznosi 93,58 m2, odnosno da tuženica od pripadajućeg dijela kuće koristi 93,58 m2 više (tužitelj 93,58 m2 manje);

- vještak u iskazivanju visine najma za stambeni prostor u visokom prizemlju, kao kriterija za određivanje visine koristi koje je tužiteljica imala od posjedovanja i suvlasničkog dijela tužitelja, uzeo u obzir mogućnost korištenja vrta i dvorišnih prostorija i da najam za površinu od 93,58 m2 od 1. lipnja 1999. do 1. studenog 2013. iznosi ukupno 307.696,80 kn (od 2.716,00 kn do 3.893,40 kn, sve iskazano za svaki mjesec ponaosob).

17.2. Kako je za potrebe iskazivanja visine najamnine za stambeni prostor u visokom prizemlju, kao kriterija za određivanje visine koristi koje je tužiteljica imala od posjedovanja i suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja, stalni sudski vještak pravilno uzeo u obzir mogućnost korištenja vrta i dvorišnih prostorija, među kojima je prostor u suterenu od 36,60 m2, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženice da bi od utjecaja na tako utvrđenu visinu koristi bilo to što niti jedna od stranaka nije koristila prostor u suterenu, u površini od 36,60 m2.

17.3. Naprotiv, ta činjenica upravo ide u prilog kriterijima kojima se rukovodio vještak u iskazivanju visine najamnine za stambeni prostor u visokom prizemlju, a za potrebe određivanja visine koristi koje je tužiteljica imala od posjedovanja i suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja, a prema kojima je, kako je navedeno, najam stambenog prostora u visokom prizemlju podrazumijevao i mogućnost korištenja vrtom i dvorišnim prostorijama (garažom i prostorijom u suterenu od 36,60 m2).

18. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo (članak 165. stavak 1. ZVDSP-a) kad je naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 307.696,80 kn sa zateznim kamatama navedenim u stavku I. izreke prvostupanjske presude.

19. Međutim, kako je odluka o visini stope zateznih kamata po svojoj pravnoj prirodi prisilni propis, to je drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u dijelu odluke o stopi zatezne kamate (članak 365. stavak 2. ZPP-a), utvrdio da su po prvostupanjskom sudu pogrešno primijenjena mjerodavna pravila vezano za stopu zatezne kamate, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate.

19.1. Odredbom članka 29. stavkom 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a/) je propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena (stavak 2.), da se stopa zateznih kamata odnosi na razdoblje od jedne godine (stavak 7.) i da prosječnu kamatnu stopu iz stavka 2. ZOO-a za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka i do svakog 1. siječnja i 1. srpnja objavljuje u Narodnim novinama (stavak 8.).

19.2. U skladu sa navedenim propisima od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate se određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. nadalje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (izuzev odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava).

19.3. Prema tome, na iznose iz stavka I. izreke prvostupanjske presude, tuženica je za razdoblje od 1. kolovoza 2015. dužna platiti zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a ne kako je to odlučio sud prvog stupnja pogrešno primjenjujući pravila o stopi zatezne kamate koja se primjenjivala do 31. srpnja 2015.

20. Djelomično opravdano tužitelj prigovara odluci o parničnim troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude i to u dijelu kojim je odbije njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 83.985,25 kn.

21. Mjerodavnim pravilima o naknadi parnični troškova, koja se primjenjuju i u predmetnoj parnici (članak 28. stavak 3. ZIDZPP/2019) je propisano da:

- sud u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici s tim da omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (članak 154. stavak 2. ZPP-a);

- sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i o propisanim tarifama (članak 155. ZPP-a);

- sud kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/).

21.1. Tužitelj je s obzirom na osporavanu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva (373.825,80 kn), u konačnici uspio u parnici 91,15% (osnova 100% + visina /307.696,80 kn : 373.825,80 kn/ = 82,31 % = 182,31% : 2 = 91,15%), a tuženica 8,85%, što znači da je sukladno odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a tuženica dužan naknaditi tužitelju 82,3% pripadajućih troškova.

21.2. Tužitelj je određeno postavio zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 102.206,44 kn kn (list 309. i 424. spisa).

21.3. Prema stanju spisa potrebni su bili troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 79.125,00 kn (vrijednost predmeta spora – 373.825,80 kn - sastav tužbe /list 1. – 4. spisa/ – 500 bodova Tbr. 7/1. OT/, podnesaka od 7. veljače 2011. /list 109. – 111. spisa/, 28. veljače 2014. /list 226. – 231. spisa/, 22. prosinca 2014. /list 282. – 288. spisa/, od po 500 bodova /Tbr. 8/1. OT/, 28. ožujka 2022. /list 399. spisa/ - 50 bodova /Tbr. 8/3. OT/, zastupanje na ročištima 16. rujna 2013. /list 171. – 172. spisa/, 22. listopada 2014. /list 262. – 264. spisa/, 22. siječnja 2015. /list 295. – 264. spisa/, 16. ožujka 2015. /list 303. – 206. spisa/, 23. svibnja 2022. /list 422. – 424. spisa/ od po 500 bodova /Tbr. 9/1. OT/, 13. rujna 2002. /list 25. spisa/, 3. travnja 2003. /list 28. spisa/, 12. lipnja 2013. /list 148. – 150. spisa/ od po 250 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 15. srpnja 2002. /list 18. spisa/, 19. listopada 2004. /list 61. spisa/, 2. ožujka 2005. /list 76. spisa/ od po 125 bodova /Tbr. 9/5. OT/, sastav žalbe od 28. studenog 2012. protiv rješenja /list 128. – 129. spisa/ 250 bodova /Tbr. 10/5. OT/ ili ukupno 6330 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 63.300,00 kn + 15.825,00 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 79.125,00 kn).

21.4. Tužitelj je imao izdatke i po osnovi drugih troška u ukupnom iznosu od 21.227,94 kn (plaćena pristojba na tužbu – 8.220,00 kn /list 15. spisa/ + pristojba na presudu – 5.000,00 kn /list 341. spisa/ + troškovi očevida i vještačenja – 7.880,16 kn /list 167. i 199. spisa/ + troškovi sudske dostave – 127,78 kn /list 22. spisa/ = 21.227,94).

21.5. Ukupni troškovi tužitelj u predmetnoj parnici iznose 100.353,94 kn.

21.6. Razmjerno uspjehu u parnici, tužitelju koji je u konačnici uspio sa 82,3% po osnovi troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sudskih pristojbi i sudske dostave pripada iznos od 76.105,09 kn (82,3% od 92.472,78 kn koji iznos čine troškovi zastupanja - 79.125,00 kn, sudske pristojbe na tužbu - 8.220,00 kn, sudske pristojbe na presudu - 5.000,00 kn, sudska dostava - 127,78 kn).

21.7. Neovisno o uspjehu u parnici trošak izvođenja dokaza vještačenjem (7.880,16 kn) tužitelju pripada u cijelosti budući da se bez činjenica utvrđenih vještačenjem ne bi mogla donijeti konačna meritorna odluka.

21.8. Prema tome, tuženica je dužna naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 83.985,25 kn i sama snositi svoje troškove predmetne parnice (članak 154. stavak 2. ZPP-a).

21.9. Preko iznosa od 83.985,25 kn do iznosa od 102.206,44 kn, za iznos od 18.221,19 kn, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka nije osnovan jer nije u skladu sa poduzetim radnjama i mjerodavnom tarifom, te konačno ostvarenim uspjehom u parnici. Podnesci tužitelja od 11. lipnja 2013. /list 151. – 153. spisa/, 6. veljače 2014. /list 221. spisa/, 8. svibnja 2014. /list 240. spisa/, 16. srpnja 2014. /list 258. spisa/, 18. rujna 2014. /list 259. spisa/ nisu pripremni niti dispozitivni i kao takvi nisu bili potrebni u vođenju predmetne parnice (članak 277. stavak 4. ZPP-a).

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava predmetne žalbe iz razloga što nije uspio s istom vezano za pobijani dio odluke o glavnom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a.

23. Tuženici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa istom vezano za pobijanje odluke o glavnom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

24. Zaključno, tuženica je dužna:

- isplatiti tužitelju iznos od 307.696,80 kn sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos naveden u stavku I. izreke prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određivala Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 153/2004.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

- naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 83.985,25 kn i sam snositi svoje troškove predmetne parnice,

- zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i III., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II. i IV., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak V. i VI.).

U Zagrebu 27. rujna 2022.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić