P-3104/2020-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda, Mislavu Polić, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužiteljice/protutužene pod 1. I. N., OIB:.., S.,

i pod 2. S. T. (N.) OIB: …, S., obje zastupane po punomoćniku I. R., odvjetniku u S., naspram tužene/protutužiteljice Z. R., OIB: …., iz S., zastupane po punomoćniku B. R., odvjetniku u S., radi isplate i zabrane

uznemiravanja, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 23. lipnja 2022.g., u nazočnosti tužiteljice/protutužene pod 2. osobno sa punomoćnikom I. R.,

odvjetnikom u S. i zamjenika punomoćnika tužene/protutužiteljice L. Z.,

odvjetnika u S., i objavljene 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Dužna je tužena/protutužiteljica u roku od 15 dana isplatiti, tužiteljici/protutuženoj pod 1. iznos od 23.790,00 kn /3.157,48 EUR[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 16.790,00 kn/2.282,42 EUR[1] teku od 24. svibnja 2008.g. do isplate, a na iznos od 7.000,00 kn/929,06 EUR[1] od 4. veljače 2011.g. do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se u razdoblju od 24. svibnja 2008. do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima za razdoblje dulje od godinu dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena“, te tužiteljici/protutuženoj pod 2. iznos od 60.370,00 kn/8.012,48 EUR[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 50.370,00 kn/6.685,25 EUR[1] teku od 24. svibnja 2008.do isplate, a na iznos od 10.000,00 kn 1.327,23 EUR[1] od 4. veljače 2011. do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se u razdoblju od 24. svibnja 2008. do 31. srpnja 2015.obračunavaju po stopi obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima za razdoblje dulje od godinu dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Dužna je tužena/protutužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe porušiti zid od bloketa koji je izgradila sa sjeverne strane zgrade sagrađene na zemljištu označenom kao čest.zem.101/6 K.O. S., a koji zid je u skici lica mjesta,

mjerilo 1:250,što je sadržana u nalazu i mišljenju vještaka, ing. A. B.,

geodetske struke G. d.o.o. S., u „S. 20. lipnja 2016.g.“,označen slovima

L-LJ, a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio izreke ove Presude, te joj se zabranjuje daljnje takvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužiteljica na toj nekretnini.

III. Nalaže se tuženoj/protutužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužiteljicama/protutuženicama parnični trošak u iznosu od 148.071,87 kn/19.652,51 EUR[1] zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. rujna 2022. pa do konačne naplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima za razdoblje dulje od godinu dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena“.

Obrazloženje

1. Tužiteljica/protutužena je podnijela tužbu naslovnom sudu radi isplate i zabrane uznemiravanja na dan 27.11.2009.g. u kojoj navodi da su tužiteljice kao kupci, sa tuženom kao prodavateljicom,dana1 8. travnja 2006.g. zaključile kupoprodajni ugovor o kupnji 76/929 dijela cjeline čest.zem.106/6 Z.U. 18257 K.O. S. u naravi stana na I. katu zgrade, orijentacije sjever-jug, neto površine 63,70 m2 sa pripadajućom lođom površine 12,63 m2.Čl.6. Ugovora tužena da je preuzela obvezu predati stan tužiteljicama/protutuženicama izgrađen u sustavu ključ u ruke najkasnije do 1. srpnja 2006.

2. Po žalbi tužiteljica /protutuženih i žalbi tužene /protutužiteljice Presudom ŽS u Velikoj Gorici br.Gž-833/2017 od 3. lipnja 2020.g. odbijena je žalba tužiteljica – protutuženica kao neosnovana i potvrđena je Presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P2-10107/09 u dijelu toč.1/1 izreke kojim su obje tužiteljice /protutuženice odbijene sa postavljenim tužbenim zahtjevom sa nalogom da im tužena/protutužiteljica Z. R. iz S., isplati pod 1. tužiteljici –protutuženici iznos od 15.278,83 kn ,te pod 2.tužiteljici /protutuženici iznos od 45.836,51 kn , zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od 25.veljače 2014.g. do isplate.

3. Presudom ŽS u Velikoj Gorici odbijena je žalba tužiteljica /protutuženica kao neosnovana i potvrđena navedena prvostupanjska presuda u dijelu toč.1/3 izreke kojim su obje tužiteljice odbijene sa zahtjevom za izricanje zabrane tuženoj/protutužiteljici uznemiravanja tužiteljica /protutuženica u izvršavanju njihovih suvlasničkih prava na zemljištu označenom kao čest.zem.101/6 K.O. S., a osobito da im zabranjuje parkiranje osobnog automobila, uz nalog tuženoj /protutužiteljici da je dužna tužiteljicama /protutuženicama omogućiti parkiranje osobnog automobila na zajedničkoj nekretnini pod prijetnjom novčanog kažnjavanja.

4. Istom Presudom ŽS u Velikoj Gorici odbijena je žalba koju je podnijela Z.

R. kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom j e tužena

/protutužiteljica odbijena s postavljenim protutužbenim zahtjevom sa nalogom da joj tužiteljice –protutuženice solidarno isplate iznos od 20.592,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2008.g., do isplate.

5. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici ukinuta je Presuda Općinskog suda u Splitu br. P2-10107/09 od 27. veljače 2017.g. u dijelu toč.1/2 izreke kojom su tužiteljice/protutuženice odbijene s postavljenim protutužbenim zahtjevom da im tužena /protutužiteljica Z. R. isplati i to pod 1. tužiteljici iznos od 16.790,00 kn a pod 2. tužiteljici iznos od 50.370,00 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od 24. svibnja 2008.g. do isplate i predmet se za navedeno vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Istim

Rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu toč.1/2 izreke kojim su obje tužiteljice odbijene s postavljenim tužbenim zahtjevom s nalogom da im tužena /protutužiteljica isplati i to pod 1. tužiteljici iznos od 7.000,00 kn, te pod 2. tužiteljici/protutuženoj iznos od 10.000,00 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od 4.veljače 2011.g. do isplate i predmet za navedeno vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Nadalje, navedenim Rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u toč.1/4 izreke kojim su tužiteljice/protutuženice odbijene sa postavljenim tužbenim zahtjevom da tužena/protutužiteljica poruši zid od bloketa koji je izgradila sa sjeverne strane zgrade sagrađene na zemljištu označenom kao čest.zem.101/6 K.O. S., a koji zid je u skici lica mjesta mjerilo 1:250 , a što je sadržano u Nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke „G." j.d.o.o. S. (ing. A. B. )od 20. lipnja 2016.g. označen slovima L-LJ, a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude i predmet za navedeno vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Istim Rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda pod toč. III. izreke(odluka o parničnom trošku ) i u tom dijelu predmet se za navedeno vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te da će se o nastalim troškovima postupka u povodu pravnih lijekova stranaka odlučiti u konačnoj odluci.

8. Sud 2. stupnja prihvatio je stav prvostupanjskog suda da ugovoreno ispunjenje obveze predaje predmetnog stana u roku do 1. srpnja 2006.g. nije bitan sastojak ugovora od 18. travnja 2006.g. između tužiteljica –protutuženica i tužene /protutužiteljice. No 2. sud zaključuje da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da unatoč tome što sukladno odredbi čl.342.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN br.35/05-dalje ZOO) vjerovnik ima pravo zahtijevati popravljanje štete koju je pretrpio kad dužnik zakasni s ispunjenjem obveze, ne odgovara za štetu nastalu zakašnjenjem (zbog karaktera roka ispunjenja ugovornih obveza kao nebitnog sastojka u ugovoru).

9. Okolnost da je tužena/proturužiteljica predala predmetni stan tužiteljicama nakon ugovorenoga roka 1. srpnja 2006.g., tim zakašnjenjem ona nije tužiteljicama kao vjerovnicama u međusobnom ugovornom odnosu prouzrokovala štetu ni imovinsku (u vidu smanjenja postojeće imovine i sprečavanja njezinog povećanja ubuduće) ni neimovinsku (u smislu povrede prava osobnosti, budući predaja predmetnog stana do ugovorenog roka nije bitan sastojak navedenoga ugovora , pa obzirom da tužiteljice-protutuženice nisu tražile raskid navedenog ugovora zbog kašnjenja tužene-protutužiteljice s predajom stana, to je ista kao dužnica sukladno odredbi čl.362.st.1.ZOO-a (kada ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu i da vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje ), zadržala pravo da i nakon isteka ugovorenog roka ispuni svoju obvezu. No, zadržavanje prava dužnika (tužene –protutužiteljice ) da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu (čl.362.st.2.ZOO-a ), nema nikakvu pravnu poveznicu i utjecaj na primjenu odredbe čl.342.st.2.ZOO- , kada vjerovnik (tužiteljice-protutužene) ima pravo zahtijevati popravljanje štete koju je pretrpio povredom ugovorne obveze (pod točno propisanim uvjetima u primjeni instituita kontraktne odgovornosti),kad dužnik zakasni s ispunjenjem kao dio referentnih propisa koje valja primarno primijeniti u ovoj pravnoj stvari. To stoga jer tužena/protutužiteljica, koja nije ni u približno prihvatljivom roku, a kamoli u ugovorenom vremenu ,predala predmet ugovora-kupljeni stan tužiteljicama/protutuženicama u posjed (isplaćenog u 89%omjeru kupoprodajne cijene unaprijed –prije predaje u posjed ), bez obzira da li je rok predaje stana bio bitan sastojak sklopljenog ugovora ili nije, a stranke su održale taj međusobno sklopljeni ugovor pa odgovara za povredu ugovora.

10. Drugostupanjski sud pa tako i ovaj prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju zaključuje da da sama činjenica što su tužiteljice na dan 24.5.2008.g. platile tuženoj i preostali iznos kup. cijene a ona im je tada predala stan u posjed, ne znači da tužena nije povrijedila svoju ugovornu obvezu. Naime, tužiteljice /protutuženice su daleko prije 24.5.2008.g. kada im je stan konačno i predan u posjed uplatile tuženoj 89%omjera kupoprodajne cijene stana (18.4.2006.g. i 24.7.2006.g. ), a ostatak od 11%omjera kupoprodajne cijene s predajom u posjed (kako je bilo i ugovoreno-danom useljenja) pa se nikako ne može raditi o istodobnom ispunjenju obveza u cijelosti.

11. No, tužbenim zahtjevom tužiteljice su zatražile naknadu materijalne štete u visini neostvarenog kamatnog prinosa na oročenu štednju preko godinu dana na glavnicu od ukupno 134.000,00 EUR-a (što je iznos unaprijed isplaćenog dijela kupoprodajne cijene) u vremenu od ugovorenog roka (kada je zapravo došlo do povrede ugovorne obveze ali su stranke održale na snazi zaključeni ugovor i konačno ga ispunile, ali sa zakašnjenjem 1. srpnja 2006.g.) do trenutka stvarne predaje u posjed tužiteljicama/protutuženicama, a to je bilo 24.5.2008.g. supstancijski je predviđena kao vid reparacije samo za štetnika trgovca koji nudi ili sklapa pravne poslove odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja ili svoje djelatnosti, što je predviđeno specijalnim propisom, prvenstveno kao prevencija nepoštene trgovačke prakse u zaštiti potrošača (Zakon o zaštiti potrošača), ali ne i za fizičku osobu kao što je tužena /protutužiteljica.

12. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledavanjem slijedeće dokumentacije: Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 18.travnja 2018.g., Nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, izrađenog od G. j.d.o.o. S., ing. A.

B. od 13.01.2015.g., Nadopune Nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke, ing. A. B. od 08.07.2016.g., Nalaz i mišljenje sudskog vještaka, ing. A. B. - nadopuna, od 20.06.2016.g. (str.177-184 sudskog spisa), podnesaka

stranaka, Rješenje Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 2006.g., Izvadak iz zemljišne knjige o upisu prava vlasništva na tužiteljicu ad2 (str.471-473 sudskog spisa), Zdravstveni karton za (str.325-356 sudskog spisa), Stručni nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. N. S. dan na Zapisnik suda od 28. listopada 2021.g.,

zapisnici o saslušanju stranaka, Procjembeni Elaborat od 24.siječnja 2022.g. izrađen od tvrtke „O.“ d.o.o., dipl.ing. M. Š. (str.364-413 spisa), za stan na

1.katu, stambene zgrade, anagrafske oznake …., S., u površini od 76,33

m2, koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, kupaonice, WC-a, 2 sobe, halla i pripadajuće lođe, a nalazi se na čest.zem.101/6 (k.č.z.10093/6), Z.U.18257, poduložak 12 K.O. S., suvlasnički dio 76/929 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12).

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

15. Općinski sud u Splitu donio je 27. veljače 2017. presudu pod brojem P2- 10107/09 kojom odbija tužbene zahtjeve tužiteljica (toč.I/izreke) te protutužbeni zahtjev tužene protutužiteljice (toč.2./izreke ), kao neosnovani te je riješeno da svaka stranka snosi parnične troškove (toč.3./izreke), na koju je presudu su stranke uložile žalbu, te je presuđeno i riješeno odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici br.Gž-833/2017-2 od 3 lipnja 2020.g. na način kako je to navedeno u gornjem dijelu ove prvostupanjske odluke novoga broja P-3104/2020. Nakon odluke drugostupanjskog suda Županijskog suda u Velikoj Gorici, presude i rješenja br.Gž-833/2017 od 3.lipnja 2020.godine, među strankama nije prijeporno slijedeće:

- da su stranke dana 18.travnja 2006,g,zaključile ugovor o kupoprodaji predmetnog stana s time da se prodavateljica tužena obvezala u posjed isti kupcima predati najkasnije do 1.srpnja 2006.g.,

- da je tužena izgradila zid na zajedničkom dijelu nekretnine

16. Kao prijeporno ostalo je za raspraviti:

- da li je opravdan zahtjev tužiteljica za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog nemogućnosti korištenja stana zbog zakašnjenja u predaji - ispunjenju obveze tužene i to tužiteljici/protutuženoj pod 1. u sveukupnom iznosu od 23.790,00 kn (7.000,00 kn na ime neimovinske i 16.790,00 kn na ime imovinske štete), a tužiteljici/protutuženoj pod 2. u sveukupnom iznosu od 60.370,00 kn (10.000,00 kuna ime neimovinske štete i 50.370,00 kn) na ime imovinske štete,

- da li je opravdan zahtjev tužiteljica/protutuženih da tužena ukloni zid što ga je sagradila na zajedničkom dijelu nekretnine.

17. Citiranom odlukom Županijskog suda sukladno napucima koje je dao taj sud prvostupanjski sud je primjenom načela slobodne ocjene svih dokaza, kako svakog pojedinog dokaza tako i svih dokaza u njihovoj cjelini zaključio da potraživanje tužiteljica nije zastarjelo budući da u konkretnom slučaju nije protekao rok od 5 godina od dospijeća obveze nakade štete. Tužena je predmetni stan trebala predati tužiteljicama u roku do 1. srpnja 2006.g., a da je stan tužiteljicama/protutuženima predala tek 24. svibnja 2008.g. te se predmetna šteta po osnovi izgubljene zarade po osnovi najma, odnosi upravo na to razdoblje.

18. Iz očitovanja G. S. od 08.veljače 2006.g. (2 mjeseca prije sklapanja predmetnog ugovora ) proizlazi kako priključenje na vodoopskrbnu i kanalizacijsku mrežu za predmetnu zgradu nije predviđeno Programom izgradnje objekata i uređenja komunalne infrastrukture u 2006. godini te je investitor upućen da predmetni posao regulira direktno sa „V. i k. S.“.

19. Tim slijedom Tužena u vrijeme i prije zaključenja Ugovora je znala da ne može ispuniti ugovornu obvezu u roku ali je s tom saznanjem, svejedno zaključila predmetni ugovor te primila iznos od 89% kupoprodajne cijene.

20. S obzirom da je tužena za vanjski događaj na koji se poziva (da priključenje na vodoopskrbu i kanalizaciju za predmetnu zgradu nije predviđeno...) mogla predvidjeti u vrijeme zaključenja ugovora, taj događaj nije izvanredan, te se odgovornost tužene ne može ekskulpirati, odnosno nisu ispunjene pretpostavke za ekskulpaciju od odgovornosti one ugovorne strane kojoj je ispunjenje ugovorne obveze zbog izvanrednih vanjskih događaja postalo nemoguće zbog izvanrednih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora a prije dospjelosti obveze koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti a kako to propisuju odredbe iz čl.373.ZOO-a.

21. Pozivanje tužene da je za predmetni dopis G. S. saznala tek 16.

rujna 2007.g. te da u vrijeme zaključenja ugovora nije znala za problem sa priključkom za vodu i odvodnju, pa da nije mogla predvidjeti taj problem jer da je tuženoj uredno predala građevinsku dozvolu za taj objekt, nije utemeljeno, obzirom da je u situaciji izdane građevinske dozvole tužena bila dužna riješiti pitanje vodovoda i odvodnje na drugi način ( primjerice izgradnjom gustirne i septičke jame), pa tek onda krenuti u realizaciju kupoprodaje.

22. Stoga je opravdano postupanje tužiteljica/protutuženica da zahtijevaju rješavanje priključenje vode i odvodnje tužene prije konačne isplate kupoprodajne cijene.

23. Ocjenjujući sve navedeno ovaj sud zaključuje da tužiteljice /protutuženice nisu mogle objektivno istovremeno ugovoriti oročenu štednju preko godinu dana u vremenu od ugovorenog roka do trenutka stvarne predaje stana njima u posjed na glavnicu od 134.000,00 EUR-a u poslovnoj banci (što je vrijednost isplaćene kupoprodajne cijene) i time ostvarivati kamatni prinos, sve uz ezistentnost neraskinutog ugovornog odnosa sa tuženom /protutužiteljicom, jer je ista imala valjanu pravnu osnovu za korištenje toga novca i makar je bila u zakašnjenju s predajom stana kao svojom obvezom. Drugim riječima povreda ugovorne obveze tužene kašnjenjem u predaji stana tužiteljicama/protutuženicama, nije adekvatna za zatraženu naknadu kao imovinsku štetu koju su tužiteljice/protutužene moguće i pretrpjele ali u nekom drugom vidu, ali zasigurno ne u visini gubitka mogućeg kamatnog prinosa na unaprijed uplaćeni dio kupoprodajne cijene kao što su to zatražile. Time se ne dira u mogućnost tužiteljica/protutuženica na zakonito ostvarivanje naknade ostalih vidova nastale štete u izmakloj koristi, kao i neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, sve sukladno pravilima obveznog prava o ugovornoj odgovornosti za štetu koja je proizašla iz zakašnjenja u ispunjenju ugovorne obveze, koje su uostalom tužiteljice/protutužene i zatražile u naredno postavljenom tužbenom zahtjevu od 6. listopada 2022.g, kada su zatražile izgubljenu dobit po osnovi izgubljene dobiti po kriteriju tržišne najamnine.

24. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka ing. A. B. pri G.

j.d.o.o. od 13.01.2015.g. (str.108.-116 sudskog spisa) proizlazi da je u vrijeme potpisivanja Kupoprodajnog ugovora između tužiteljica i tuženika 18. travnja 2006.g. na snazi bila Građevinska dozvola od 13.7.2004.g. Na temelju iste dozvole napravljen je 2006.g. Elaborat etažiranja koji je proveden u zemljišniku iako nisu bili zadovoljeni uvjeti za etažiranje pa se dogodilo odstupanje izvedenog stanja od građevinske dozvole, time što označena parkirna mjesta ispred zgrade na južnoj i zapadnoj strani nemaju nikakvu poveznicu s provedenim elaboratom etažiranja i građevinskom dozvolom. Parkirno mjesto u garaži na sjevernoj strani zgrade također da nema poveznicu s provedenim elaboratom etažiranja.

25. Iz Dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, ing. A. B., skice lica mjesta, od 20.06.2016. .str.177-184. sudskog spisa proizlazi da je tužena izgradila sporni zid na zajedničkom dijelu nekretnine –označen na skici slovima L-LJ, pa se tako radi o zajedničkom vlasništvu svih suvlasnika nekretnine, pa tako i tužiteljica/protutuženica. Time je nastao novoformirani prostor –spremište i definiran je točkama LJ-C-D-L-LJ, te je isti priključen garaži br.3. (označena na skici vještva slovima: H-C-D-J-I-H) koja je garaža u vlasništvu tužene/protutužiteljice i njene sestre. Taj garažni prostor da je ozakonjen Rješenjem o legalizaciji od dana 29.01.2013.g.

26. Iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. - NADOPUNA, od

08.07.2016.g. proizlazi da je garaža sa spremištem na skici lica mjesta definirana točkama H-LJ-C-D-L-J-I-H te je označena crvenom bojom. Iz istog vještva proizlazi da je novoformirani prostor (spremište) na skici lica mjesta definiran točkama :LJ-C-D-L- LJ. No, evidentno jest da za takvu gradnju nema uporišta u odredbi čl. 69. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17-dalje ZV-a) jer je tužena gradnjom zida prisvojila zajedničke dijelove zgrade i zemljišta odnosno nekretnine kao cjeline.

27. Ovaj sud pozivom na čl.67.st.3.ZV koji propisuje da se vlasništvo posebnog dijela zgrade može protezati i na mjesta za ostavljene do najviše 2 motorna vozila po stanu , te da prema stavku 6.istoga članka, zauzima stav da vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji su zajednički. Naime kogentna norma Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz čl.370.st.3.ZV propisuje da svi suvlasnici zgrade imaju i svoj suvlasnički dio na zemljištu na kojemu je zgrada izgrađena i koje služi redovnoj uporabi. Time tužena pogrešno smatra da je ona u zgradi koju je izgradila kupcima prodala samo stanove jer je to suprotno načelu jedinstva nekretnine, obzirom da nekretninu predstavlja ne samo zgrada već i zemljište ispod zgrade kao i zemljište oko zgrade potrebno za redovitu uporabu zgrade.

28. Iz z.k. izvatka za čest.zem.101/6 Z.U.18257 K.O. S., proizlazi da je tužiteljica/protutužena pod.1.darovanjem prenijela svoj dio suvlasništva tužiteljici/protutuženoj pod 2., tako da je od 2018.g. tužiteljica/protutužena pod 2. jedina vlasnica predmetnog stana, tako da je aktivna legitimacija tužiteljica nesporna i prigovori tužene u tom pravcu nisu osnovani.

29. Iz iskaza tužiteljice I. N., proizlazi da kada je vidjela stan da je isti bio u roh-bau sistemu i da joj je rečeno da će isti biti useljiv za 2 mjeseca, tada da je već tuženoj isplatila 120.000,00EUR-a i da je bila u obvezi platiti još 30.000,00 EUR- a i taj dio da je trebala uplatiti u trenutku predaje ključeva , a ključeve da je dobila tek 24 5.2008.g. Navela je da joj nikada nije ponuđen povrat novca, rečeno joj je da postoji problem sa pristupnom cestom i kanalizacijom ali da joj nikada nije predočena dokumentacija.

30. Iz iskaza tužiteljice/protutužene pod 2. S. T. (N.) proizlazi

da je ista suglasna sa iskazom njezine majke proizlazi da su na useljenje čekale 2

godine i da je tek u svibnju 2008.g. bila priključena kanalizacija, voda i struja. Prilikom useljenja u stan da su platili daljnjih 16.000,00 EUR-a. Navela je da tužena nije ishodila niti uporabnu dozvolu i da je cijela situacija jako djelovala na život i zdravlje njezine majke kao i nje same, u smislu nesanice, opće nervoze stresa s tim da je ona imala i probleme sa štitnjačom. Navela je da je sporni zid zagrađen prije njihovog useljenja i da je to novoformirani prostor koji koristi obitelj R. i K.. Navela je da u zemljišnoj knjizi postoji zabilježba da za predmetnu zgradu nije izdana uporabna dozvola. Ovih preostalih 16.000,00EUR-a da nisu uplatili ranije jer stan nije bio gotov već su to učinili na dan predaje stana 24.5.2008.g.Tužiteljica je nadalje rekla da ima saznanja kako njezin stan ima manju tržišnu vrijednost zbog zabilježbe da nije priložena uporabna dozvola u vlasničkom listu. Rekla je i da jest za zgradu izdano Rješenje o izvedenom stanju ali da je tužena odstupila od istog jer je stvarno stanje gradnje na terenu drugačije.

31. Dakle, tužiteljice/protutužene su temeljem Ugovora o kupoprodaji od 18.travnja 2006.g. platile tuženoj:

- 18.04.2006.g. iznos od 120.000,00EUR-a,

- 24.07.2006.g. iznos od 14.000,00 EUR.-a,

- 24.05.2008.g. iznos od 16.000,00 EUR-a, što znači da su čekale pune 2 godine na izvršenje ugovorne obveze od strane tužene obzirom da je ugovoreni rok za predaju stana bio 1. srpnja 2006.g. a stvarna predaja se dogodila 24. svibnja 2008.g.

32. Obujam naknade štete koji potražuju tužiteljice odnosi se na izmaklu korist zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana kroz vrijeme kašnjenja u predaji te se odnosi na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete.

33. Iz Procijenbenog Elaborata od 28.01.2022.g. izrađenog od tvrtke „O.“ d.o.o., S. , po direktoru , dipl.ing.građ. M. Š. radi utvrđenja vrijednosti tržišne najamnine za predmetni stan za razdoblje od dana kada je stan trebao biti predan tužiteljicama/protutženicama (1.7.2006g.) do dana kada su one napokon uselile u predmetni stan (dana 24.5.2008.g.)razvidno jest da je predmetni stan na 1. katu i upisan u Vlastovnicu (list B zemljišne knjige ) Z.U. 18257, poduložak 12 K.O. S., te da stanje katastra i zemljišne knjige nije usklađeno, ali su kao mjerodavni uzeti podaci iz zemljišne knjige. Navedeno jest da se predmetni stan nalazi u zgradi, u gradu S., u G. kotaru Ž., i da se prema PPU(Prostornom

planu uređenja) G. S. i prema kartografskom prikazu (Korištenje i namjena površine) nalazi unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja, mješovita namjena M, M3-stanovanje i turizam. Navedeno je da zemljište ispod zgrade obuhvaća katastarske čestice na kojima su ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole prema posebnom zakonu kojim se uređuju pitanja gradnje. U neposrednoj blizini zgrade da ne postoje izvori buke i izvori zagađenja koji bi značajno odudarali od djelatnosti unutar zone u kojoj se nekretnina nalazi a koji da bi negativno utjecali na vrijednost nekretnine. Što se tiče same procjene tržišne vrijednosti najma predmetnog stana da je mjerodavan Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (NN br.78/15)i Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN78/15) te da je korištena poredbena metoda. Tom metodom tržišna vrijednost najma određuje se iz najmanje 3 cijene najma poredbenih nekretnina. Tim slijedom izračunata je prosječna jedinična tržišna vrijednost mjesečne najamnine u razdoblju od 7/2006 do 5/2008.g. u iznosu od 44,89 kn /m2/mj.

33. Prema ovom izračunu tržišna vrijednost mjesečne najamnine za stan na 1.katu, stambene zgrade, anagrafske oznake .., S.,u površini od 76,33

m2, koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, kupaonice, WC-a, 2 sobe, halla, i pripadajuće lođe, a nalazi se na čest. zem. 101/6 (k.č.z.10093/6), Z.U.18257, poduložak 12 K.O. S., suvlasnički dio 76/929 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), za period od 7/2006 do 5/2008.g. iznosi 3.400,00 kn mjesečno (44,89 kn/m2/ mj. x 76,33 m2= 3.426,45 kn /mj. što je zaokruženo sukladno čl.68.st.5. Pravilnika ). To u konačnici znači da je ukupna vrijednost najamnine za razdoblje od 7/2006 do 5/2008 iznos od 78.200,00 kuna(3.400,00 kn x23 mjeseca).

34.Iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka –spec. psihijatra N. S. proizlazi da su obje tužiteljice doista bila izložene učestalim sukobima sa tuženom, najčešće zbog parkiranja na parkirnim mjestima koji se nalaze uz sam objekt .Zbog brojnih konflikata sa tuženom , i zbog kašnjenja u predaji stana od strane tužen , da su tužiteljica trpila u tom periodu od 7/2006 do 5/2008, jače strahove u trajanju od 3-4 dana, srednje jake strahove u trajanju od 2 mjeseca, i blaže strahove u trajanju od 3-4

mjeseca. Vještak je naveo da je mišljenja da je psihički integritet i kvaliteta života tužiteljica zbog psihičkih trauma bila umanjena za 10%.Izjasnio se i da je na psihičko stanje tužiteljica znatno utjecao i strah od povećanja cijene stanova, ali da te smetnje ne bi bile umanjene niti da im je ponuđeno da im se vrati novac i da se ugovor raskine.

35. Zaključak suda jest da se radi o izvan ugovornoj odgovornosti štete- članak 220.Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05,41/08,125/11,78/15), odnosno radi se o zahtjevu za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze ,odnosno povrede obveze tuženice iz Ugovora o kupoprodaji (članak 230.stavak 3. ZOO-a), te se primjenjuje petogodišnji rok zastare.

36. Prema mišljenju ovoga suda tužiteljica nije doprinijela nastanku štete, ona trpi štetu.

37. Tim slijedom ovaj sud je primijenio načelo slobodne ocjene dokaza iz odredbe čl.8.ZPP-a , te je temeljem dokaza koji prileže spisu utvrdio gore navedene odlučne činjenice i dao ocjenu svih provedenih dokaza u postupku.

38. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a sud nema ovlasti izvoditi dokaze po službenoj dužnosti.

39. U smislu odredbe članka 219.Zakona o parničnom postupku(NN br.117/05, 88/05, o2/07, 123/08, 157/11, 148/14, 25/13, 89/14) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a čl.299 .istog zakona propisano je da su stranke dužne već u tužbi,

i na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

40. U smislu odredbe iz čl.221 a ZPP-a(NN br.117/05, 88/05, 2/07, 123/08, 157/11, 148/14, 25/13, 89/14) propisano je da će sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja .Dakle, tužiteljice na kojima je teret dokaza su dokazale svoje tvrdnje u svezi nezakonite gradnje predmetnog zida izgrađenog na zajedničkom zemljištu koje pripada zgradi i koje je u suvlasništvu svih suvlasnika, što je potvrđeno vještačenjem, sudskog vještaka A. B., (str.173-184spisa) te traženja isplate na ime izgubljene dobiti-u visini izgubljene najamnine kao imovinske štete zbog zakašnjenja u predaji stana te na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koji se odnosi na pretrpljeni stres, strah, nesanicu što je pokazatelj duševnih boli koje su trpjele u iščekivanju useljenja u stan što je trajalo gotovo 2 godine. Slijedom navedenih utvrđenja sud zaključuje da je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti, radi čega je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke Presude.

41. Odluka suda o troškovima postupka koji su dosuđeni tužitelju, utemeljena je na odredbi čl.154. i 155. Zakona o parničnom postupku (obzirom da su tužiteljice/protutužene uspjele u sporu) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to: za sastav tužbe od 27.11.2009.g. iznos od 5.000,00 kn, sastav podneska od 04.02.2011.g. iznos od 5.000,00 kn, za pristup na ročište 15.02.2011.g. 5.000,00 kn, pristup na ročište 13.04.2011.g. 5.000,00 kn, pristup na ročište 18.11.2013.g. 5.000,00 kn, pristup na ročište 22.01.2014.g. 5.000,00 kn, sastav podneska od 25.02.2014.g. 2.500,00 kn, pristup na ročište 07.03.2014.g. 2.500,00 kn,

sastav podneska od 03.02.2016.g. 2.500,00 kn, za sastav podneska od 10.03.2016.g. 2.500,00 kn, pristup na ročište 14.03.2016.g. 2.500,00 kn, pristup na ročište 19.05.2016.g. 2.500,00 kn, pristup na ročište 14.07.2016.g. 500,00 kn, sastav podneska od 08.09.2016.g. 2.500,00 kn, pristup na ročište 06.10.2016.g. 2.500,00 kn, sastav podneska od 28.11.2016.g. 2.500,00 kn, pristup na ročište 22.12.2016.g. 2.500,00 kn, pristup na ročište 12.01.2017.g. 2.500,00 kn, za sastav žalbe 13.03.2017.g. 3.125,00 kn, sastav podneska od 11.01.2017.g.2.500,00 kn za pristup na ročište 12.01.2021.g.2.500,00kn, za pristup na ročište 08.03.2021.g. 2.500,00 kn,

za pristup na ročište 18.05.2021.g. 2.500,00 kn, sastav podneska od 02.06.2021.g. 2.500,00 kn, za pristup na ročište 19.07.2021.g. 2.500,00 kn, za pristup na ročište 28.10.2021.g. 2.500,00 kn, za pristup na ročište 15.03.2022.g. 2.500,00 kn, za sastav podneska od 24.03.2022.g. 2.500,00 kn, za sastav podneska od 25.04.2022.g. 2.500,00 kn, za pristup na ročište 02.05.2022.g. iznos od 2.500,00 kn, za sastav podneska od 10.06.2022.g. 2.500,00 kn, za pristup na ročište 23.06.2022.g. 2.500,00

kn što daje iznos od 96.125,00kn + 10% =9.612,50 zbog zastupanja 2 stranke što daje iznos na ime zastupanja od 105.737,50 kn čemu se pridodaje i PDV(25%) u iznosu od 26.434,37, pa je sveukupan obistinjeni iznos na ime zastupanja tužiteljica 132.171,87 kuna čemu se pridodaje iznos pristojbi na tužbu od 3.100,00 kn i presudu od 3.100,00 kn, pristojba žalbe u iznosu od 3.100,00 kn, kao i troškova vještačenja u ukupnom iznosu od 6.600,00 kn što daje sveukupan iznos troška od 148.071,87 kn koji je dosuđen tužiteljicama, a koje im je tužena u obvezi naknaditi, radi čega je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

U Splitu, 27. rujna 2022.

SUDAC

Mislav Polić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.