REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1104/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ISTRAKOP građevinarstvo, trgovina i usluge d.o.o. Poreč, Partizanska 4/1, OIB 30911615139, kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Nuić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika OPĆINA FAŽANA, Fažana, 43. Istarske divizije 8, OIB 47321571460, kojeg zastupa punomoćnik Slobodan Simić, odvjetnik u Puli, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-2097/15-2 od 19. lipnja 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P-2630/09 od 26. svibnja 2015., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija revizija tuženika na način da se djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-2097/15-2 od 19. lipnja 2017., i to u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda, tako da se odbija žalba tužitelja i žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli- Pola broj P-2630/09-66 od 26. svibnja 2015.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak revizije u iznosu od 6.517,75 kuna (iznos od 865,05 eura), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I.Tuženik Općina Fažana, 43. Istarske divizije 8, OIB 47321571460 dužna je u roku od 15 dana platiti tužitelju ISTRAKOP građevinarstvo, trgovina i usluge d.o.o. Poreč, Partizanska 4/1 OIB 30911615139, iznos od 193.026,80 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi od 17% godišnje od 28. listopada 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 15% godišnje od 1. srpnja 2011. godine do 29. lipnja 2013. godine, po stopi od 12,40% godišnje od 30. lipnja 2013. godine do 1. siječnja 2014. godine, po stopi od 12,35% godišnje od 1. siječnja 2014. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonskih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1.830.95 kuna.
II. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu glavnice od 265.032,90 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka u iznosu od 64.471,55 kuna odbija se kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 74.100,00 kuna kao neosnovan.“
2. Presudom suda drugog stupnja odlučeno je:
„I. Prihvaća se žalba tužitelja i djelomično žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. P-2630/09-66 od 26. svibnja 2015. godine na način da u cijelosti glasi:
„I. Tuženik Općina Fažana, 43. Istarske divizije 8, OIB 47321571460 dužna je u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ISTRAKOP građevinarstvo, trgovina i usluge d.o.o. Poreč, Partizanska 4/1 OIB 30911615139, iznos od 458.059,70 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. svibnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 8%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 70.099,70 kn.
II. U preostalom dijelu u kojem se zahtijeva isplata zateznih kamata od 28. listopada 2008. godine do 24. svibnja 2015. godine, kao i u preostalom dijelu zahtjeva za isplatu parničnog troška u iznosu 25.740,03 kn, odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 74.100,00 kuna kao neosnovan.“
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati trošak žalbenog postupka u iznosu 17.812,50 kn, a u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti presudu Županijskog suda u Puli- Pola podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je djelomično osnovana.
6. Ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14– dalje: ZPP), samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka.
8. Ostvaren je međutim prilikom donošenja drugostupanjske odluke revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 458.059,70 kuna na ime izvedenih građevinskih radova na području Općine Fažana.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj tijekom 2008. godine izvodio građevinske radove na području Općine Fažana na temelju Ugovora o izvođenju radova,
- da je tadašnja načelnica tuženika KD nakon što je tužitelj završio radove po Ugovorima iz 2008. usmeno dala tužitelju nalog da uredi skate stazu, igralište za odbojku na pijesku te plažu na području Općine Fažana,
- da su građevinski radovi izvedeni po tužitelju tijekom 2008. i primljeni bez primjedbi,
- da iz nalaza vještaka građevinske struke Milice Gavranović slijedi da vrijednost radova na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi za skate stazu sa PDV-om 125.435,88 kn, za igralište za odbojku na pijesku 278.105,15 kn (sa PDV-om) i za uređenje obale 54.518,75 kn (sa PDV-om), a u vrijeme izvođenja radova 2008. godine uz umanjenje dobiti izvođača radova od 20 % iznosi 107.306,80 kn za igralište za odbojku na pijesku, 54.000,00 kn za skate stazu te 31.720,00 kn za uređenje obale, odnosno sveukupno 193.026,80 kn bez PDV-a odnosno 236.032,69 kn sa PDV-om.
11. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je na temelju čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 dalje: ZOO) djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te mu dosudio iznos od 193.026,80 kuna. Prvostupanjski sud smatra da je izvođenjem i izvršenjem usmeno ugovorenih radova dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika, a da taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, te je stoga tuženik obvezan tu imovinu vratiti odnosno ukoliko vraćanje nije moguće, kao u predmetnom slučaju dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.
12. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku odluku smatrajući da je prije izvođenja predmetnih građevinskih radova trebalo provesti postupak javnog natječaja i nabave u smislu Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 110/07, 125/08), s obzirom na vrijednost istih, te obzirom da je taj postupak izostao da je usmeni ugovor o građenju između stranaka ništetan sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO. Drugostupanjski sud smatra da ništetnost ugovora ne mijenja obvezu tuženika da isplati tužitelju odgovarajuću naknadu u novcu i to prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a što sa PDV-om iznosi 458.059,70 kuna sukladno nalazu i mišljenju vještaka.
13. Osnovano tuženik u reviziji prigovara pravilnosti primijenjenog materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda.
14. Naime, iz provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da stranke nisu niti sklopile ugovor o građenju za predmetne radove pa isti nije niti protivan Zakonu o javnoj nabavi pa stoga nije niti ništetan kako to pogrešno zaključuje drugostupanjski sud.
15. Pogrešno drugostupanjski sud nadalje smatra da bi tužitelju pripadalo i pravo na PDV na izvedene radove. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da iz iskaza zastupnika tužitelja proizlazi da za ispostavljene račune nije podmiren porez na dodanu vrijednost stoga tužitelj nema pravo na isplatu istoga.
16. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je naknaditi vrijednost ostvarene koristi.
17. Iz sadržaja citirane odredbe razvidno je da u tijeku parničnog postupka pokrenutog tužbom zbog stjecanja bez osnove, tužitelj mora dokazati postojanje pretpostavki za nastanak odnosa stjecanja bez osnove, a to su: 1) povećanje imovine na jednoj strani, 2) smanjenje imovine na drugoj strani, 3) postojanje uzročne veze između povećanja i umanjenja imovine 4) nepostojanje pravne osnove
- bilo da ona uopće ne postoji, bilo da se nije ostvarila ili je poslije otpala te 5) činidba ne smije biti štetna radnja jer bi u tom slučaju bila riječ o odgovornosti za štetu.
18. Ako se utvrde sve navedene pretpostavke, dakle nastane izvanugovorni odnos stjecanja bez osnove, osnovno je pravilo da će stjecatelj biti dužan vratiti ono što je stekao bez osnove ili po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala. Tek ako stjecatelj ne može vratiti stečeno, dužan je naknaditi vrijednost stečene koristi.
19. U postupku je utvrđeno, a kako je tužitelj tvrdio i u tužbi da je tijekom 2008. izvodio građevinske radove za tuženika na temelju Ugovora o izvođenju radova od 2. prosinca 2007., 29. ožujka 2008. i dodatka Ugovora od 26. studenog 2008. Nakon navedenih, ugovorenih građevinskih radova tuženik je usmeno tužitelju naložio izvođenje predmetnih radova za uređenje skate staze, izgradnju igrališta za odbojku na pijesku te plaže na području Općine Fažana.
19.1. Dakle kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud izvođenjem i izvršenjem navedenih usmeno dogovorenih radova koje je tužitelj izveo, dio imovine tužitelja je prešao u imovinu tuženika, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, pa je tuženik kao stjecatelj takve imovine obavezan istu vratiti, a ako vraćanje nije moguće, kao u ovom slučaju, dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.
19.2. Za zaključiti je da je nastao izvanugovorni odnos između stranaka te je stoga pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na temelju odredbe čl. 1111. u svezi sa čl. 1115. ZOO isplatiti naknadu tužitelju za ono što je stekao bez osnove s kamatama od dana stjecanja. To stoga što je tuženik bio nepošten stjecatelj iz razloga jer je već 2008. godine tuženik zastupan po tadašnjoj načelnici kao ovlaštenoj osobi odbio isplatiti cijenu usmeno ugovorenih radova u visini stvarne vrijednosti utvrđenih u ovom postupku.
20. Zbog iznijetih razloga je pobijana presuda donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava, te je stoga valjalo prihvatiti reviziju te drugostupanjsku odluku preinačiti po čl. 395. st. 1. ZPP.
21. Tuženiku je dosuđen trošak sastava revizije, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, utvrđenog uspjeha u sporu, te postavljenu visinu zatraženog troška, a temeljem odredbe čl. 155. ZPP-a, a u svezi tbr. 7. t. 1. i Tbr. 18. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uvećan za pripadajući iznos PDV-a, te trošak plaćene sudske pristojbe na reviziju.
22. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro= 7,53450 kuna).
Zagreb, 27. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
