Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 54 Gž-2285/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz P., OIB:…, zastupan po punomoćniku T. L., odvjetniku u O., protiv tuženika G. K. iz P., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. Lj., odvjetniku iz odvjetničkog društva Lj.&V. u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tuženika od 11. veljače 2022. i 14. veljače 2022. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5506/2019 od 28. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5506/2019 od 28. siječnja 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

I Utvrđuje se da je tužitelj D. K. OIB:… suvlasnik za 35/532 dijela čest. zem. 5003 KO D. P. uknjižene kulture "oranica" površine od 532 m2 zv. V.. koji suvlasnički dio je uknjižen na tuženika G. K. pok. A. OIB:99867215283 pa se tužitelj ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu tog suvlasničkog prava uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak u iznosu 10.947,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Protiv navedene presude tuženik je osobno dana 11.2.2022. podnio žalbu, te po punomoćniku dana 14.2.2022. Tuženik se žali zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), te predlaže presudu preinačiti, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva na spornom dijelu nekretnine, kod čega tužitelj tvrdi da je navedeni dio stekao dosjelošću, odnosno temeljem diobe izvršene među prednicima stranaka. Nije sporno da je u zemljišnoj knjizi tužitelj upisan kao suvlasnik 497/532 dijela, a tuženik kao suvlasnik 35/532 spornog dijela predmetne nekretnine. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

5. Prilikom donošenja prvostupanjske presude sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka nije proturječna razlozima presude, te nema drugih nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8 u vezi čl. 354 st. 2 ZPP, jer je prvostupanjski sud valjano utvrdio činjenično stanje na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a s tim u vezi nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 219 i čl. 221 ZPP, na koje povrede se poziva žalitelj. Prvostupanjski sud je za svoju ocjenu provedenih dokaza dao logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dok je žaliteljeva ocjena dokaza iznesena u žalbi subjektivna i neprihvatljiva, te su pravilno primijenjene odredbe čl. 219 i čl. 221 ZPP.

7. Pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za pribavu povijesti promjena na predmetnoj nekretnini, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju ostalih provedenih dokaza, pa time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 230 u vezi čl. 354 st. 1 ZPP na koju svojim žalbenim navodima ukazuje tuženik. Točno je da prvostupanjski sud nije obrazložio svoju odluku o neprihvaćanju dokaza, ali s obzirom da su pravilno utvrđene sve odlučne činjenice, time nije počinjena nikakva bitna povreda odredaba parničnog postupka jer to nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude.

8. Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355 ZPP.

10. Tužitelj tvrdi da je on po prednicima i osobno u neposrednom i samostalnom posjedu cijele nekretnine čest. zem. 5003 KO D. P. od pamtivijeka, temeljem diobe izvršene između njegovog djeda M. K. i tuženikovog djeda S. K., dok se žalitelj opire tužbi tvrdeći da mu je nezakonitim radnjama od nekretnina naslijeđenih iza smrti oca nezakonitim radnjama kod promjena nekretnina 9060/1/2/3 oduzeta površina od 290m2 tako da njegova nekretnina oznake čest. zem. 5001 na kojoj je izgrađene njegova kuća ima površinu od samo 235m2 što je nedostatno za dograđivanje.

11. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio slijedeće činjenice:

- predmetna čest. zem. 5003 k.o. D. P. formirana je novom izmjerom za k.o. D. P. koja je u primjeni od 01. svibnja 1997. godine i od tada nije mijenjala oblik i površinu a time i granice prema okolnim česticama,

- zapisnikom Općinskog suda u Splitu broj Z-8500/2005/3552 od 18.11.2009. formirana je zemljišna knjiga za čest. zem. 5003 k.o. D. P., koja je formirana od dijela čest. zem. 9059/2 i dijela čest. zem. 9059/6 k.o. P.,

- zemljišno-knjižno i katastarsko stanje je usklađeno i čestica ima jedinstvenu numeraciju,

- u katastru zemljišta predmetna nekretnina naziva V.. ima upisanu površinu od 532 m2 i u posjedovnom listu 7020 za k.o. D. P. (u primjeni od 1. svibnja 1997.) upisana je kao posjed tužitelja za 497/532 dijela te posjed tuženika za 35/532 dijela, a istovjetno stanje suvlasništva upisano je i u zemljišnim knjigama,

- utužena nekretnina, zajedno sa ostalim tužiteljevim posjedom kojeg čine nekretnine oznake čest. zem. 5004 i 5002 KO D. P., ne graniči s tuženikovom nekretninom već na zapadu graniči sa čest. zem. 4999 koja nekretnina je vlasništvo tuženikova strica Nikole Kapića i graniči s nekretninom tuženika označenom s čest. zem. 5001 na kojoj je izgrađena tuženikova kuća, te je sporna nekretnina položena na znatno višoj razini (od 6-7 po tuženiku odnosno do 8 metara po tužitelju) od puta označenog sa čest. zem. 4999 kojim tuženik i njegov stric N. K. pristupaju do svojih kuća, a sa zapadne strane tužiteljeve parcele uz granicu prema tuženikovu stricu nalazi se zid napravljen 80-tih godina po tuženikovom stricu Nikoli,

- najkasnije između tužiteljevog djeda M. K. i tuženikovog djeda S. K. izvršena je dioba nekretnina na način da je nekretnina 5003 k.o. D. P. pripala njegovom djedu, pa kako je djed preminuo 1964., radi se o pravnom poslu sklopljenom svakako prije 1964.,

- da su bliski tuženikovi srodnici dali izjavu 5.10.2009. pred sudom, prema čijem su sadržaju suglasni da su oni odnosno njihovi prednici upisani kao suvlasnici na česticama od kojih je formirana čestica koja je predmet ovog spora, ističući kako je stvarni vlasnik na kat. čest. 5002,5003 i 5004 tužitelj K. D. pok. I., dajući pristanak da se K. D. pok. I. i upiše za cijelo na navedenim kat. česticama, a sve to bez bilo kakvog njihovog daljnjeg pitanja ili odobrenja, te da se tuženik na zapisniku od 18.11.2009. protivio brisanju prava vlasništva sa njegovog suvlasničkog dijela čestice 5003 k.o. D. P. sa svog imena,

- da su temeljem navedene diobe prednici tužitelja i tužitelj u nesmetanom i neometanom posjedu cijele nekretnine čest. zem. 5003 k.o. D. P., pa tako i spornog dijela, i to od najkasnije za života tužiteljevog djeda,

- da tuženik ne osporava posjedovanje spornog dijela nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika, te da se tome nije protivio.

12. Prema odredbi iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 114/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17 – dalje ZV) pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju se prema pravilima važećim u vrijeme stjecanja.

13. S obzirom da je utvrđeno da je dioba među prednicima stranaka sklopljena prije 1964., od kada su prednici tužitelja odnosno tužitelj najkasnije u posjedu cijele čest. zem. 5003 k.o. D. P., pa tako i spornog dijela, na predmetni odnos primjenjuje se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ, Zakon o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 06. travnja 1941. godine, "NN" broj 73/91), odnosno odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine“53/91, 91/96, – dalje: ZOVO), jer se ZOVO primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu tj. 1.9.1980. u slučaju ako do tog trenutka nisu istekli.

14. Na temelju utvrđenih činjenica pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je još djed tužitelja bio u posjedu spornog dijela nekretnine, te da je tužiteljev otac kao pošteni odnosno savjestan posjednik stekao najkasnije 1984. vlasništvo dosjelošću, a iza njega tužitelj nasljeđivanjem.

15. Neosnovano tuženik smatra da je tužitelj nesavjestan posjednik jer su tuženik odnosno njegovi prednici upisani u zemljišne knjige i katastar, na koju okolnost je tuženik predlagao neprihvaćeni dokaz pribavom povijesti promjena na predmetnoj nekretnini, jer upis u javnim knjigama nije sam po sebi od utjecaja na zaključak o savjesnosti odnosno poštenju posjednika nekretnine. Osim toga, napominje se da su pobijanom presudom utvrđeni katastarski podaci iz kat. operata K.O. P. od 1957. pa nadalje. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio na temelju iskaza svih saslušanih svjedoka i tužitelja da je između prednika stranaka najkasnije za života njihovih djedova izvršena dioba, koja je provedena na način da su prednici tužitelja te tužitelj od tada u nesmetanom tj. poštenom odnosno savjesnom posjedu predmetne nekretnine odnosno njenog spornog dijela najmanje kroz period od 20 godina, pri čemu ni sam tuženik ne osporava tužitelju niti njegovim prednicima nesmetan posjed. 16. Što se tiče stjecanja vlasništva po osnovi pravnog posla tj. diobe sklopljene između prednika stranaka, prvostupanjski sud zaključuje da je između prednika izvršena dioba nekretnina koja je realizirana pa je dakle u korist tužiteljeva prednika (najkasnije njegovog djeda) stečeno vlasništvo pravnim poslom, pa prihvaćajući da je tako vlasništvo nekretnine kao cjeline stekao tužiteljev djed, to bi dalje iz provedenih dokaza proizlazilo da je kasnijim nasljeđivanjem kao zasebnim osnovom stjecanja vlasništvo stekao njegov otac I. (preminuo 2001.) odnosno iza njega tužitelj (čl. 128. ZV odnosno čl. 20. st.1. ZOVO odnosno ranija pravna pravila OGZ-a), time da se vlasništvo stječe u času smrti ostavitelja (čl. 128. st.1. ZVDSP-a, čl. 36. ZOVO, čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju Narodne novine 48/03., dalje ZN/03, odnosno čl. 135. ranijeg Zakona o nasljeđivanju Narodne novine 52/71., 47/78. i 56/00., dalje DZN), pri čemu se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u času smrti (čl. 5. st.3 ZN/03, odnosno čl. 2. DZN). Dakle, prvostupanjski sud smatra da je tužitelj spornu nekretninu kao cjelinu, dakle i dio upisan sada na tuženika, stekao nasljeđivanjem od prednika koji su vlasništvo iste stekli nasljeđivanjem i diobom izvršenom prije 1. rujna 1980. prema pravnim pravilnima za OGZ-a.

17. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 380. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva pravnim poslom bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i način stjecanja (modus) a prema pravnom pravilu iz paragrafa 431. OGZ-a prijenos prava vlasništva vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama, dok je pravilo iz paragrafa 432. OGZ-a nalagalo da se radi uknjižbe prava vlasništva mora sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi. Međutim, navedena pravila sudska praksa nije jedinstveno tumačila tako da se vlasništvo moglo steći ne samo upisom, već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je izvršen, pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja.

18. Dakle, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda tužbeni zahtjev po pitanju stjecanja po osnovi pravnog posla bio bi osnovan i po ovom pravnom temelju, no ne i u odnosu na zahtjev kojim se tužitelj ovlašćuje da temeljem presude zatraži i postigne uknjižbu tog suvlasničko prava uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika i dužnost trpljenja, jer se takav zahtjev odnosi na stjecanje na temelju zakona. Taj zahtjev osnovan je u situaciji sjecanja vlasništva dosjelošću budući se vlasništvo temeljem zakona stječe ispunjenjem određenih zakonskih pretpostavki, dok se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja (čl. 129 st. 1, čl. 119 st. 1 ZV).

19. Što se tiče navoda osobne žalbe tuženika, valja reći da se tim navodima poglavito ponavljaju tuženikove tvrdnje iz prvostupanjskog postupka u vezi formiranja tuženikovih nekretnina i nezakonitih radnji u postupanjima kod formiranja parcela ili promjena u katastru, koji žalbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

20. O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primjenom čl. 154 st. 1 ZPP, te sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st 1 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer isti nije uspio u žalbenom postupku (toč. II izreke ove drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 27. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.