Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37 Gž-2253/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz K., OIB:…, koju zastupa punomoćnik J. H., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, sa sjedištem u Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj Pn- 78/2021 od 6. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj Pn- 78/2021 od 6. svibnja 2022. u dijelu pod t. I. izreke i u dijelu pod t. II. izreke kojim joj je naloženo da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 26.562,50 kn/3.525,44 eura[1]
II. Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod t. II. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnoga troška u iznosu od 14.062,50 kn/1.866,41 eur i za isplatu "zakonske zatezne kamate".
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a koji glasi:
'1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iz naslova naknade štete zbog smrti bliske osobe /neimovinske štete/ iznos od 264.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, a koja teče od 29.04.2013.g. pa do dana isplate.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici naknadu imovinske štete s osnova crnine iznos od ukupno 1.280,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, a koja teče od 12.11.2013.g. (dana podnošenja tužbe) pa do dana isplate.
3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnički trošak sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počevši od presuđenja do dana isplate, sve u roku od 15 dana.'
II Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 40.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom."
2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP koji žaliteljica opisno ističe osporavajući pravilnost ocjene provedenih dokaza.
6. Odlučne činjenice u ovom slučaju utvrđene su ne samo iskazom svjedoka D. Š., već one proizlaze i iz sadržaja pravomoćne kaznene presude kojom je utvrđena kaznena odgovornost toga svjedoka za prometnu nezgodu, dio činjenica nije sporan, žaliteljica nije tijekom postupka iznijela i predložila odgovarajuće dokaze za ikakvu drugačiju verziju događaja odnosno odlučnih okolnosti za ocjenu odgovornosti njenog prednika. Na ročištu na kojem je saslušan svjedok D. Š., punomoćnik tužiteljice nije osporio niti imao primjedbe na dio iskaza u kojem je naveo da se prije prometne nezgode družio s ocem tužiteljice, da su zajedno istim neregistriranim automobilom išli do dućana, na balote i sl. i da je sam pok. M. Š. znao ponekad voziti isti automobil. Sadržaj nagodbi tuženika i članova njegove obitelji ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica. Stoga prvostupanjski sud nije počinio takve propuste u primjeni odredbe čl. 8. ZPP koji bi bili od utjecaja na pravilnost utvrđenja i zakonitost presude.
7. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, žalbenim navodima žaliteljica osporava ocjenu dokaza i iznosi svoje, proizvoljne tvrdnje o pojedinim činjenicama.
8. Nesporno je da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. travnja 2012., kao putnik u vozilu smrtno stradao otac tužiteljice M. Š., za nezgodu je odgovoran D. Š. koji je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola, bez vozačkog ispita, vozilo nije bilo registrirano i na njemu nije bilo registarskih oznaka, predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete.
9. Tužbeni zahtjev je odbijen jer je prvostupanjski sud utvrdio da je predniku tužiteljice M. Š. bilo poznato da je vozilo D. Š. neregistrirano i neosigurano kroz razdoblje od godine dana, da se s njim dragovoljno vozio u takvom vozilu prije štetnog događaja i na dan kada se prometna nezgoda dogodila, te mu je bilo poznato da D. Š. nema vozačku dozvolu i da nikada nije polagao vozački ispit.
10. Naime, odredbom čl. 23. st. 1. t. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05, 36/09, 75/09. dalje: ZOOP) propisano je da pravo na naknadu štete nema oštećena osoba koja je kao suputnik dragovoljno ušla u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata.
11. Imajući u vidu utvrđenje da je D. Š. koristio predmetno vozilo bez registarskih oznaka u razdoblju od godine dana prije štetnog događaja, tijekom kojeg se s njim znao voziti i pok. M. Š. koji je znao i da D. Š. nema vozačku dozvolu niti je ikada polagao vozački ispit, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak da je ocu tužiteljice kao suputniku koji je dobrovoljno ušao u automobil kojim je uzrokovana šteta bilo poznato da je automobil neregistriran. To saznanje s obzirom na poznanstvo i druženje kao i vožnju istim vozilom s vozačem D. Š. datira iz vremena prije štetnog događaja. Stoga su neodlučne činjenice koje žaliteljica ističe, tj. da se nesreća dogodila noću, da su vozač i pok. M. Š. bili pod utjecajem alkohola, čime želi reći da njen pokojni otac u tim okolnostima nije mogao uočiti i znati da vozilo nije registrirano.
12. Iz priloženih nagodbi koje je tuženik sklopio pojedinačno s majkom te bratom i sestrom tužiteljice temeljem kojih im je isplatio naknadu štete iz istog štetnog događaja, ne može se zaključiti da one imaju pravni učinak prema tužiteljici. Naime, radi se o pojedinačnim ugovorima koji imaju pravni učinak samo među ugovornim stranama i stoga žaliteljica pogrešno smatra da je njima tuženik priznao odgovornost za naknadu predmetne štete i u odnosu na nju. Isplata naknade štete je imovinskopravna obveza tuženika kojom on, u granicama zakona i sklopljenih ugovora, slobodno disponira pa niti u tom smislu, kad ga na to ne obvezuje zakon ili ugovor, isplate ostalim članovima obitelji nemaju za posljedicu obvezu isplate tužiteljici.
13. Zbog izloženih razloga tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnoga prava.
14. Djelomično je, međutim, taj žalbeni razlog ostvaren u odluci o naknadi parničnoga troška tuženiku. Naime, podnesak od 20. 2. 2020. nije priložen u spisu, podnesak od 31.3. 2020. nije bio potreban jer su njime ponovljeni već izloženi pravni stavovi i činjenice, stoga nema osnove za priznanje troškova njihovog sastava po 250 bodova. Na ročištima 24.4.2019., 11.12.2019. i 27.1.2021. nije se stvarno raspravljalo, već su formalno ponovljeni do tada izneseni navodi i odlučivalo se o daljnjim radnjama pa nagrada za zastupanje umjesto po 250 bodova iznosi po 125 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12, 03/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa), isto vrijedi i za ročište održano 6.4.2022. za koje nagrada iznosi 250 umjesto 500 bodova.
15. Zbog navedenih razloga tuženiku umjesto naknade od 40.625,00 kn pripada naknada troškova od 26.562,50 kn. Također, ne pripada mu u smislu odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP zatezna kamata jer to nije određeno naveo u troškovniku (list 252. i 04. spisa).
16. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci.
17. Budući da tužiteljica nije uspjela u postupku s glavnim zahtjevom, odbijen je njen zahtjev za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 27. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Grgić, v.r.