Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 22 Gž-1523/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. D. iz P., OIB …, zastupana po punomoćniku T. P., odvjetniku iz P., protiv tuženika I. B. iz P., OIB …, zastupan po punomoćnici V. M., odvjetnici iz P., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-860/21-61 od 14. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-860/21-61 od 14. travnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II.O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 55.500,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 12.454,00 kn (toč. I), dok je odbijena sa preostalim dijelom svog zahtjeva u iznosu od 62.382,84 kn (toč. II).
2.Protiv navedene presude u toč. II izreke žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st.1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili isti ukine.
3.Protiv navedene presude u toč. I izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st.1 toč. 1-3 ZPP, s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili isti ukine.
4.Žalbe su osnovane.
5.Predmetni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da joj na ime korištenja njezinog suvlasničkog dijela stana u P., danas …, kao i vikendice u Š., u razdoblju od lipnja 2011. do travnja 2016. tuženik isplati iznos od 117.883,25 kn, ista temelji na činjeničnim navodima da je s tuženikom, bivšim izvanbračnim drugom, suvlasnica navedenih nekretnina, što je utvrđeno presudom toga suda posl. broj P-968/09 od 30.11.2012., koja je postala pravomoćna 16.11.2015., da je tuženik cijelo vrijeme koristio navedene nekretnine sa zajedničkim sinom stranaka, dok je ona bila prisiljena napustiti prvo zajednički stan, a potom ju je tuženik izbacio i iz vikendice, te je sa svojim novim partnerom F. D. bila prinuđena otići u podstanarstvo te je na ime najma stana plaćala mjesečno 1.500,00 kn sve do 5.4.2016., dok je tuženik bez pravne osnove koristio njihove nekretnine, koje joj je odbijao predati u suposjed, pa da joj pripada naknada koja odgovara prosječnoj tržišnoj cijeni najma stana kojeg tužiteljica ima u suvlasništvu.
6.U postupku je utvrđeno da su stranke bivši izvanbračni drugovi i suvlasnici predmetnih nekretnina svaki u 1/2 dijela, da su tu nekretninu stečene u izvanbračnoj zajednici, da je do prekida izvanbračne zajednice došlo 2009. na način da je tužiteljica zbog narušenih odnosa sa tuženikom otišla iz stana, u kojem je ostao živjeti tuženik sa sinom stranaka, da je tužiteljica vrlo brzo započela novu zajednicu sa F. D., te je sa istim uselila u vikendicu stranaka, da joj je tuženik zabranio dolaženje u stan i viđanje sina, da je tražio da sa novim partnerom napusti i vikendicu stranaka, te je iz nje istjerao i nju i njenog partnera, da je tuženik koristio cijele navedene nekretnine sa sinom u spornom razdoblju, te da je , na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka sud utvrdio da visina mjesečne najamnine za predmetni stan u P. na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 1.860,48 kuna mjesečno, odnosno ukupni najam stana za period od svibnja 2011. do lipnja 2016. iznosi 68.697,74 kune. Isto je tako utvrđena visina najamnine za vikendicu sagrađenu na kč.br. 445/118 k.o. Š. na dan izrade nalaza iznosi 1.020,00 kuna mjesečno, odnosno za period od svibnja 2011. do lipnja 2016. iznosi 49.185,51 kuna. Sud je tužiteljici na ime naknade koja joj pripada zbog nekorištenja svoje ½ dijela stana u P. za razdoblje od 1.06.2011. do 5.04.2016. dosudio sveukupan iznos od 32.351,17 kuna, jer je od utvrđenih mjesečnih najamnina u spornom razdoblju prema nalazu vještaku tužiteljici na ime predmetnog stana dosudio samo ½ dijela jer ju samo toliko i pripada. Glede ukupne naknade najma vikendice u Š. sud je tužiteljici dosudio također samo ½ dijela od ukupno utvrđene mjesečne najamnine koja se mogla dobiti najmom tog prostora u spornom razdoblju sveukupno 23.149,29 kuna. Stoga je tuženik dužan tužiteljici temeljem čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) za razdoblje od 01.06.2011. do 05.04.2016. zbog neosnovanog korištenja njenog suvlasničkog djela od ½ na obje nekretnine dužan isplatiti iznos od 55.500,41 kunu, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva od 62.382,84 kune zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.
7.Na temelju tih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik koristeći suvlasnički dio nekretnine tužiteljice stekao nepripadnu imovinsku korist u visini razmjernog dijela najamnine izračunatog prema visini suvlasničkog dijela koji pripada tužiteljici i da je tu korist tuženik dužan predati tužiteljici po osnovi stjecanja bez osnove, na temelju odredbe čl. 1111. ZOO. i čl. 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist).
8.Tužiteljica u žalbi ustraje kod navoda da je tuženik bez pravne osnove koristio i stan i vikendicu, iako je od trenutka dobivanja presude Općinskog suda u Puli-Pola posl. broj P-968/09 od 30.11.2012. znao da je ista suvlasnica u 1/2 dijela obje nekretnine, te je nedvojbeno riječ o stjecanju bez osnove, ali ne samo u 1/2 dijela zatraženog iznosa, jer je koristio cijele nekretnine, a sud nije dao nikakvo obrazloženje kako bi tužiteljica mogla koristiti samo 1/2 dijela stana ili 1/2 dijela vikendice. Naime, tužiteljica je ustvrdila da nije mogla stupiti u posjed svog dijela dosuđenih nekretnina, jer nije riječ o stanu odnosno vikendici koji su podijeljeni na dva dijela, niti imaju dva zasebna ulaza, već predstavljaju jednu građevinsku cjelinu što da je utvrđeno i nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka, nije mogla iznajmiti dio stana, bila je prinuđena plaćati cijeli iznos najamnine i ima pravo potraživati od tuženika da joj plati cijeli iznos najma stana u utuženom periodu.
9.Tuženik u žalbi ustraje kod tvrdnje da je tužiteljica zasnovala novu zajednicu s novim partnerom i samovoljno napustila zajednicu života s tuženikom i obje nekretnine u kojima je nastavio živjeti on sa sinom stranaka, on da predmetne nekretnine nije koristio neosnovano, niti je korištenjem istih ostvario prihode ili dobit, te da je o predmetu spora trebalo odlučiti primjenom odredbi čl. 164 st.1 i čl. 165 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) i čl. 1120 ZOO.
10.Po mišljenju ovoga suda u predmetnoj stvari o osnovanost tužbenog zahtjeva bilo je potrebno raspraviti primjenom odredbe čl. 164. st. 1., odnosno 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i to na način da je bilo potrebno utvrditi odlučnu činjenicu je li i kada je tuženik postao nepošten posjednik tužiteljičinog suvlasničkog dijela nekretnina (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 192/2015-230. ožujka 2021., kojom je ukinuta odluka Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1584/13-2 od 11. srpnja 2013. kojom je drugostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev za isplatu neosnovanim primjenom odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP koja određuje da nepošteni posjednik tuđe stvari tu stvar mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, jer da se ta zakonska odredba primjenjuje samo kada nepošteni posjednik tuđe stvari predaje vlasniku stvari tu stvar što znači da se primjenjuje kada vlasnik stvari temeljem čl. 161. st. 1. ZVDSP nepoštenom posjedniku podnese vlasnički zahtjev za povrat stvari, pa kako u tom predmetu tužiteljica nije podnijela zahtjev za predaju suposjeda predmetne kuće, drugostupanjski sud smatra da ne dolazi u obzir primjena navedene zakonske odredbe).
11.Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. na postavljeno pitanje:
„Da li tužiteljica kao suvlasnica nekretnine može tražiti naknadu za korištenje nekretnine od strane bivšeg bračnog druga koji je sa njome suvlasnik te nekretnine i koji tu nekretninu drži u isključivom posjedu bez prethodnog traženja predaje posjeda, uz činjenicu da kuća nema dva stambena odvojena prostora, da su stranke bivši bračni drugovi koji ne mogu zajedno živjeti, a tuženik je promijenio bravu na ulaznim vratima kuće i ne dozvoljava tužiteljici da ulazi u kuću jer joj nije dao novi ključ, niti joj je ponudio da taj ključ preuzme?“
o navedenom pitanju izraženo je shvaćanje koje glasi:
„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“
„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.
„Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“
12.Sukladno citiranom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela tog suda od 1. ožujka 2021. pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.
13.Kako je sud drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi odlučne činjenice, i to činjenice koje se odnose na (ne)poštenje tuženika, valjalo je prihvatiti žalbe stranaka i ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe čl. 370 ZPP, a u vezi s tim ukinuta je i odluka o parničnom trošku koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, time da će se o troškovima žalbi odlučiti u konačnoj odluci.
14.U ponovnom postupku sud će u skladu sa zauzetim shvaćanjem u ovoj odluci primijeniti materijalno pravo i utvrditi odlučne činjenice, raspraviti će i sve prigovore oba žalitelja, ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka i potom će donijeti novu zakonitu odluku.
U Zagrebu, 27. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Lidija Bošnjaković, v.r.
