REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1283/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika M. M. iz B., Republika Srbija, OIB ..., kojeg zastupa starateljica S. S., koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u S., II-tuženika I. F. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u S., III-tuženice T. K. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u S., IV-tuženika M. N. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u S., V-tuženice M. Ć. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. J., odvjetnica u S., VI-tuženika Z. B. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica I. J., odvjetnica u S., VII-tuženice D. L. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. J., odvjetnica u S., VIII-tuženika P. S. iz O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u S., IX-tuženika M. S. iz O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u S. i X-tuženice T. F. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5015/17-3 od 10. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-101/17 od 19. srpnja 2017., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se utvrde ništetnim i bez pravnog učinka kupoprodajna pogodba od 4. listopada 1948. i kupoprodajna pogodba od 1. prosinca 1949. zaključene između K. F., M. Z. i M. S. kao prodavatelja i P. M. kao kupca, a kojima su prodavatelji prodali, a kupac kupio nekretninu i to odgovarajući suvlasnički dio k.č.br. 4297, u naravi stojna kuća, površine 110 m2, a koji odgovarajući suvlasnički dio je neodvojivo povezan s 4. etažom 0/0, trosobni stan na trećem katu sa zapadne strane zgrade, sve upisano u zk. ul. 9287, poduložak 4. k.o. S. Odbijen je i zahtjev za provedbu brisanja upisa prava vlasništva na navedenoj nekretnini, te uspostava ranijeg zk. stanja, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Naloženo je tužiteljici da I-tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 10.500,00 kn, sa zateznom kamatom (toč. II.), II i IV-tuženicima troškove postupka u iznosu od 13.750,00, sa zateznom kamatom (toč. III.), V, VI i VII-tuženicima troškove u iznosu od 15.000,00 kn, sa zateznom kamatom (toč. IV.), III, VIII, IX i X-tuženicima iznos od 16.250,00 kn, sa zateznom kamatom (toč. V.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14

- dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., te čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, te pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizije tužiteljice nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim dvije kupoprodajne pogodbe, sklopljene glede iste nekretnine, jer su iste sklopljene protivno prisilnim propisima koji su vrijedili u vrijeme njihova sklapanja, te da su navedene pogodbe imale nedopuštenu pobudu.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je očuhu tužiteljice D. P. bio dodijeljen 1945. stan, koji je bio u privatnom vlasništvu i izuzet od nacionalizacije, na korištenje,

- da su u tom stanu očuh tužiteljice i majka tužiteljice živjeli kao zaštićeni najmoprimci do svoje smrti 2009. i 2011. godine,

- da su prednici II do X-tuženika predmetni stan kupoprodajnim pogodbama sklopljenim 1948. i 1949., uz suglasnost državnih tijela, prodali predniku I-tuženika,

- da je I-tuženik upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana,

- da je očuh tužiteljice bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu do svoje smrti,

- da je nakon njegove smrti stan nastavila koristiti majka tužiteljice E. V. do svoje smrti ... 2011.,

- da su stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova dotadašnji nositelji stanarskog prava nastavili koristiti predmetni stan kao zaštićeni najmoprimci,

- da pravni prednici tužiteljice, njezin očuh i majka, nisu poduzimali nikakve radnje u smislu stjecanja prava vlasništva na predmetnom stanu ili osporavanja vlasništva predmetnog stana od stane prednika I-tuženika, odnosno samog I-tuženika,

- da je nakon smrti majke tužiteljice I-tuženik podnio tužbu radi predaje u posjed predmetnog stana, te je donesena pravomoćna presuda, te je naloženo tužiteljici da I-tuženiku preda predmetni stan u posjed, jer da isti drži bez pravnog osnova,

- da je na temelju pravomoćne presuda prvostupanjskog suda br. Pst-1501/11 I- tuženik pokrenuo ovršni postupak pod brojem Ovr-4966/15, te je I-tuženiku u ovršnom postupku izvršena predaju posjed predmetnog stana 31. svibnja 2016.

10. Nižestupanjski sudovi nakon izvršenog uvida u sporne kupoprodajne ugovore iz 1948. i 1949. zaključuju da se radi o valjanom pravnom poslu, da je uknjižba prava vlasništva u korist prednika I-tuženika izvršena na temelju ishođene suglasnosti nadležnih tijela, a sve kako je to bilo propisano Uredbom o kontroli prometa nekretninama (Službeni list br. 24 od 24. ožujka 1948.). Osim toga, nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije dokazala da bi predmetna kupoprodaja imala nedopuštenu pobudu ili da bi se radilo o nedopuštenoj činidbi.

11. U reviziji tužiteljica prije svega ističe da su nižestupanjski sudovi počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, te čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8. i 11. ZPP.

12. Prije svega tužiteljica ističe da je prvostupanjskom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 338. st. 2. ZPP, jer da u uvodu presude nije navedeno kada je presuda donesena, niti kada je zaključena glavna rasprava. Iako je navedena tvrdnja točna, navedeni propust prvostupanjski sud može u svako doba ispraviti dopunskom odlukom, te navedena povreda ne utječe na zakonitost cijele presude, to tim više što je na kraju jasno navedeno kada je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu.

13. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8. i 11. ZPP. Naime, apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP postojala bi ako je kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom, pri čemu bi se na takvu povredu mogla pozivati stranka kojoj je uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom. Iz sadržaja spisa proizlazi da tužiteljici nije bila uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom. Jednako tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP, budući da dokumentacija koja je dostavljena u spis nije bila nerazumljiva, niti je tužiteljici zbog toga bila uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom. Nadalje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP može se pozivati jedino stranka na koju bi se nepravilnosti glede zastupanja ticalo, dakle I-tuženik, a ne tužiteljica. Isto tako, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te ne postoje proturječnosti između sadržaja zapisnika i provedenih dokaza i sadržaja obrazloženja, pa nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

14. Također pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, pa nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 331. b ZPP. Osim toga, sama činjenica da stranka – I- tuženik nema OIB u Republici Hrvatskoj, odnosno da mu je OIB poništen rješenjem nadležnog tijela ne utječe na parničnu sposobnost.

15. Neosnovano tužiteljica ukazuje i na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pri tome je tvrdnja tužiteljice da je pravni prednik I-tuženika P. M. sporne kupoprodajne pogodbe s prednicima ostalih tuženika sklopio izigravanjem potrebnog odobrenja od strane nadležnog državnog tijela, odnosno suprotno prisilnim propisima i javnom poretku.

16. Nije sporno da je pravni prednik I-tuženika kupio spornu nekretninu od prednika ostalih tuženika uz dozvolu nadležnog državnog tijela, pri čemu se danas ne može više ispitivati valjanost odobrenja državnog tijela.

17. Pri tome je potpuno neosnovano pozivanje tužiteljice na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući da se ista vremenski ne odnosi na stjecanje vlasništva od strane prednika I-tuženika 1948. i 1949., niti na pravne poslove sklopljene u to vrijeme. Kod toga valja ponoviti da vlasništvo prednika I- tuženika nije bilo osporeno niti od strane tadašnjih državnih tijela, koja su dala dozvolu za sklapanje spornih kupoprodajnih pogodbi, a niti od strane bilo koga drugoga, pa tako niti prednika tužiteljice koji su sporni stan koristili kao nositelji stanarskog prava, a kasnije i kao zaštićeni najmoprimci.

18. Opširni navodi tužiteljice kojima ista ističe povrede njezinih konvencijskih prava u postupku radi iseljenja, postupku ovrhe radi deložacije, nisu od važnosti u ovom predmetu, budući je predmet ovog postupka isključivo utvrđenje jesu li sporne kupoprodajne pogodbe ništetne ili ne.

Pitanje iseljenja tužiteljice iz predmetnog stana i predaja u posjed I-tuženiku predmet je drugog parničnog postupka, a ne ovog postupka, te su prigovori tužiteljice koje iznosi u reviziji trebali biti istaknuti u tom parničnom predmetu.

19. Stoga revizijski sud prihvaća pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova da sporne kupoprodajne pogodbe iz 1948. i 1949. nisu ništetne, radi čega je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice odbijen. Radi toga je valjalo reviziju tužiteljice odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 27. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.