Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 1 Gž R-2438/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ivice Veselića predsjednika vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. C. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćnici Z. K. P., odvjetnici u V., protiv tuženika L. d.o.o., J., OIB: …, zastupanog po D. K., odvjetniku u V., radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-2133/2021-12 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-2133/2021-12 od 5. svibnja 2022.
Obrazloženje
1.Prvosutpanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Š. C. iz V. OIB: …, koji glasi:
" I. Utvrđuje se da Odluka s obrazloženjem razloga udaljenja s radnog mjesta tužiteljice Š. C. iz V., OIB: …, s danom 01.rujna 2021. godine nije dopuštena.
II. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 09. rujna 2021. godine kojom je tuženik L. d.o.o., J., OIB: … otkazao tužiteljici Š. C. iz V., OIB: … Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 06 . rujna 2017 . godine nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
III. Određuje se sudski raskid ugovora o radu tužiteljice Š. C. iz V., OIB: … i tuženika L. d.o.o., J., OIB: … s danom 15. ožujka 2022. godine.
IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu neto iznos od 20.779,14 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena do isplate, tekućom od 15. ožujka 2022. godine kao dana sudskog raskida ugovora o radu do isplate, u roku od 8 dana."
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu jednokratne novčane naknade sukladno Tar.br.2.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 3.125,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja odgovara eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od donošenja presude do isplate, u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužiteljici Š. C. iz V. OIB: … da tuženiku L. d.o.o., J., OIB: … nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvije tisuće petsto kuna) u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presudu preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- u daljnjem tekstu: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je za svoju odluku dao jasne i neproturječne razloge koji imaju uporište u dokazima provedenim u postupku, a razlozi kojima tužitelj obrazlaže navedenu bitnu povredu, svode se na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i zaključaka prvostupanjskog suda.
8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom Odluka s obrazloženjem razloga udaljenja s radnog mjesta s danom 1. rujna 2021., utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora or adu od 9. rujna 2021., sudski raskid ugovora o radu i naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.
9. Među strankama nije sporno :
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu radnik na razvrstavanju otpada temeljem Ugovora o radu sklopljenog 6. rujna 2017.
- da je tuženik 9. rujna 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici koju je ista primila 10. rujna 2021. te je na istu podnijela zahtjev za zaštitu prava 15. rujna 2021, koji je tuženik primio 17. rujna 2021. te se na isti nije očitovao. - da tužiteljica prije odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije bila pozvana na davanje obrane,
- da odlukom od 20. kolovoza 2021. tuženik kao poslodavac traži od svih radnika da za ulazak u poslovno-proizvodne prostore tvrtke s danom 1. rujna 2021. moraju imati ili potvrdu o cijepljenju ne stariju od 9 mjeseci, i to ili 1 ili 2 doze, ili pak potvrdu o preboljenju COVID-19 unutar 8 mjeseci, ili potvrdu liječnika da osoba ne smije primiti cjepivo iz medicinskih razloga ili potvrdu o negativnom testu, PCR ne starijem od 72 sata ili brzom antigenskom testu na SARC-CoV-2 koji nije stariji od 48 sati.
- da je tuženik na zahtjev tužiteljice donio pisanu Odluku s obrazloženjem razloga udaljenja tužiteljice s radnog mjesta,
- da tužiteljica od 2. rujna 2021. do 9. rujna 2021. kad je donesena odluka o izvanrednom otkazu njezinog ugovora o radu, nije dolazila na posao,
- da je neopravdani izostanak s posla u trajanju od 7 dana uzastopno osobito teška povreda radne obveze.
- da su stranke sklopile Ugovor o radu od 6. rujna 2017. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta radnik na razvrstavanju otpada,
- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. rujna 2021. tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uz obrazloženje da ju je počinila time što u vremenu od 2. do 9. rujna 2020. nije dolazila na posao, a izostanke s posla nije opravdala,
- da je Uprava tuženika 20. kolovoza 2021. donijela odluku prema kojoj zaposlenici neće moći ulaziti u proizvodno-poslovne prostore tuženika ukoliko ne posjeduju potvrdu o cijepljenju ne stariju od 9 mjeseci, i to ili 1 ili 2 doze, ili potvrdu o preboljenju COVID-19 unutar 8 mjeseci od početka bolesti, ili potvrdu liječnika da osoba ne smije primiti cijepivo iz medicinskih razloga ili potvrdu o negativnom testu, PCR ne starijem od 72 sata ili brzom antigenskom testu na SARC-CoV-2 koji nije stariji od 48 sati,
- da je tuženik donio Odluku s obrazloženjem razloga udaljenja tužiteljice s radnog mjesta u kojoj navodi: "Kao što Vam je poznato, dana 20.8.2021. Uprava poduzeća LOTUS 91 d.o.o. donijela je odluku za zaposlenike poduzeća o kojoj su svi zaposlenici obaviješteni putem oglasnih ploča. Kako s danom 1.9.2021. Vi nijednu točku navedene odluke niste ispoštovali bili smo prisiljeni udaljiti Vas s radnog mjesta do ispunjenja jednog od navedenih uvjeta".
10. Pravilno je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14, 127/17 i 98/19 - u daljnjem tekstu: ZR) prema nespornim podacima u spisu utvrdio da je tužiteljica protiv Odluke tuženika s obrazloženjem razloga njezinog udaljenja s radnog mjesta podnijela zahtjev za zaštitu prava 3. rujna 2021., koji je tuženik primio 6. rujna 2021. te da se tuženik o zahtjevu za zaštitu prava nije očitovao. Nadalje je utvrđeno da je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljica primila 10. rujna 2021., da je zahtjev za zaštitu prava podnesen 15. rujna 2021., da ga je tuženik primio 17. rujna 2021. te da se na isti nije očitovao, pa je tužba od 5. listopada 2022., pravodobna.
11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je prema čl. 119. st. 2. ZR poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini a s obzirom da među strankama nije sporno da tužiteljica nakon 1. rujna 2021. pa do donošenja odluke o izvanrednom otkazu više nije dolazila na posao , niti je na bilo koji način nakon toga uspostavila kontakt s njim, u takvim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da pozove tužiteljicu na iznošenje obrane osobito kada se uzme u obzir i tvrdnja iz žalbe da je tužiteljica u dva navrata (kroz zahtjeve za zaštitu prava) tražila tuženika da joj omogući povratak na posao a da pri tome nije ispunila niti jedan uvjet iz odluke od 20. kolovoza 2021.
12. U odnosu na odluku o privremenom udaljenju valja navesti da je u pravu tužiteljica kada tvrdi da joj je poslodavac dužan omogućiti rad na temelju navedenog Ugovora o radu, ali je poslodavac dužan u konkretnim okolnostima epidemije zaštiti zdravlje svojih radnika. Kada se stave ova prava na test razmjernosti radi ocjene koje je pravo (pravo na rad tužiteljice ili pravo ostalih zaposlenika na zaštitu zdravlja) od veće važnosti, proizlazi nedvojbeni zaključak da prednost mora imati pravo svih zaposlenika na zaštitu zdravlja u okolnostima epidemije COVID-19.
13. Dakle, odlukom poslodavca tužiteljice od 20. kolovoza 2021. nije ograničeno pravo tužiteljice na rad i slobodu rada, već je to pravo zbog važnih razloga, zdravlja ljudi, samo uvjetovano ispunjenjem određenih uvjeta, koje je tužiteljica bez većih poteškoća i troškova mogla ispuniti. Mjere zaštite radnika uvedene odlukom poslodavac a ne utječu bitno na radne procese, vrijeme provedeno na testiranju nije vrijeme u kojem radnik obavlja rad, već se radi o pripremi za rad odnosno uvjetu bez kojeg radnik, koji nije izuzet od testiranja, ne može otpočeti obavljati rad, pa stoga obveza testiranja, pa niti onda kad ide na trošak radnika kao u ovom slučaju, budući da se priznaje i antigenski test čija cijena je znatno manja od PCR testa, a i taj bi se trošak mogao izbjeći besplatnim cijepljenjem, ne predstavlja prekomjeran teret za tužiteljicu, te ne utječe na njezino pravo na rad.
14. Tužiteljica žalbom neosnovano osporava pozivanje prvostupanjskog suda na odredbe Ustava Republike Hrvatske. Naime, odluku tuženika od 20. kolovoza 2021. treba sagledati i kroz čl 58. Ustava RH kojom je propisano da se svakome jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom i kroz čl. 69. st 2. Ustava RH kojom je propisano da je svatko dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi. Prema tome, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji proglašene epidemije zarazne bolesti osobna odgovornost pojedinca je povećana, jer je to nužno za sprečavanje širenja zaraze u te je potrebna pojačana društvena odgovornost koja počiva na načelu solidarnosti. To podrazumijeva da su i poslodavci ali i zaposlenici dužni poduzimati sve mjere kako bi smanjili mogućnost širenja zaraze na minimum.
14.1. Pri tome valja ukazati da za ovaj postupak nije relevantna odluka Ustavnog suda poslovni broj U-II-5417/2021 od 21. prosinca 2021., kako to osnovano navodi i tužiteljica u svojoj žalbi, jer je odluka donesena u drugačijem činjeničnom sklopu i nakon osporenih odluka tuženika u ovom postupku.
15. Člankom 28. ZR propisana je obveza poslodavca da, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima osigura rad i radniku osigura uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika.
16. Slijedom navedene odredbe, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da Odluka tuženika kojom je tužiteljica 1. rujna 2021. udaljena s radnog mjesta, jer je toga dana došla na posao, a nije postupila u skladu s mjerama za zaštitu zdravlja uvedenima Odlukom tuženika od 20. kolovoza 2021., nedopuštena.
17. Prema čl. 116. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
18. Prema tvrdnji tužiteljice ne radi se o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, iako ne osporava da nakon 1. rujna 2021. više nije dolazila na posao, jer smatra da njezini izostanci s posla nakon 1. rujna 2021. nisu bili neopravdani, budući ju je tuženik udaljio s posla, odnosno onemogućio joj pristup na radno mjesto i nakon 1. rujna 2021.
19. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da udaljenje tužiteljice s posla nakon 1.rujna 2021. nije bilo nezakonito, a tužiteljica, nesporno više nije dolazila na posao nakon toga pa sve do 9.rujna 2021. kada je poslodavac donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Izostanci tužiteljice su neopravdani i predstavljaju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije više moguć.
19.1. Naime u situaciji kad radnik postupa na navedeni način poslodavac s pravom gubi povjerenje u njega, jer je jedna od osnovnih obveza radnika redovit dolazak na posao, pa se slijedom toga svaki izostanak s posla mora opravdati. Poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika koji se grubo ne pridržava svojih obveza iz radnog odnosa u kojeg zbog toga opravdano nema povjerenja. Neopravdani izostanak s posla u trajanju od čak sedam dana uzastopno, neprihvatljivo je ponašanje tužiteljice u smislu odredbi Zakona o radu koje reguliraju prava i obveze stranaka radnog odnosa te grubo kršenje obveza iz radnog odnosa, koje nije moguće popraviti, pa nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nakon toga više nije moguć, pa je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda.
20. S obzirom na to da je ugovor o radu u ovom slučaju prestao otkazom koji nije nedopušten, pravilno su odbijeni zahtjevi na sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete.
21. Iako tužitelj pobija presudu u cijelosti, žalbu protiv odluke o parničnom trošku nije obrazložio, pa ista u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP nije ispitivana u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava.
22. Ova odluka temelji se na odredbi čl. 368. st. 1. ZPP (toč. I. izreke).
U Zagrebu, 27. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić, v.r.
