REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 81/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. Š., OIB ..., iz Z., kojeg zastupaju punomoćnice J. H. i N. G., odvjetnice u Z. protiv prvotuženika M. Š. 1 pokojnog S., iz V., i drugotuženika M. Š.

2 sina M. iz I., koje tuženike zastupa punomoćnik Đ. A., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-706/2014-2 od 17. listopada 2016., kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 2997/09 od 28. veljače 2014., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke djelomično prihvaćen podredni tužbeni zahtjev, i to u dijelu kojim je naloženo prvotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.105.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. studenoga 2006. do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 60.962,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Točkom II. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim je traženo poništenje Darovnog ugovora od 6. listopada 2007. sklopljen između prvotuženika kao darovatelja i drugotuženika kao obdarenika na kojem je potpis ovjerio darovatelj 6. listopada 2006. pod brojem Ov-2686/07 kod javnog bilježnika P. U. iz I. za nekretnine upisane u zk. ul. 3309 KO V. - B., k.č.2289/1 površine 1229 m², i zemljišta upisanog u zk. ul. 1953 iste KO, i to k.č. 2266/1 površine 9942 m², k.č. 2266/15 površine 1020 m², kč. 2266/16 površine 712 m² i k.č. 2266/17 površine 284 m², sve K.O. V. - B., kao i kojim je traženo izvršiti upis brisanja prava vlasništva temeljem spomenutog Ugovora i uspostaviti prijašnje zemljišnoknjižno stanje u zemljišnoj knjizi uz prijetnju da će to zamijeniti ova presuda. Ovaj je zahtjev odbijen i u dijelu kojim je traženo utvrđenje da je tužitelj za cijelo vlasnik naprijed navedenih nekretnina, kao i u dijelu kojim je traženo obvezati tuženike na izdavanje tabularne isprave za upis tužiteljeva prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz brisanje tog prava s imena tuženika, kao i u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 735.500,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 10. studenoga 2006. do isplate. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev kojim je traženo poništenje spomenutog Darovnog ugovora zaključenog između dvaju tuženika u odnosu na naprijed spomenute nekretnine uz brisanje prava vlasništva prvotuženika na navedenim nekretninama i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Također je točkom IV.1. izreke tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika u cijelosti odbijen kao neosnovan, dok je točkom IV.2. izreke naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku trošak postupka u iznosu od 76.510,17 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 28. veljače 2014. do isplate.

2. Drugostupanjskom je presudom djelomično odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu navedenom pod točkama II., III. i IV. 1. izreke iste, dok je žalba tužitelja djelomično prihvaćena i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu navedenom pod točkom IV 2. izreke na način da je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 48.625,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2014. do isplate. Drugostupanjskim je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u točki I. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužitelja.

5. Revizija nije osnovana.

6. Revizijski je sud, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revidentice, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što, suprotno revizijskim navodima, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Revident, naime, ocjenjuje, u bitnom, da su sudovi počinili ovu bitnu povredu time što njegov zahtjev, kako je postavljen u tužbi, nisu raspravili s aspekta primjene materijalnopravnih odredaba koje reguliraju pravni institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji, već poništenja ugovora, pa da u tom smislu izreka presude nije u skladu sa sadržajem isprava u spisu. S tim je u vezi odgovoriti da, u skladu s odredbom članka 2. stavka 1. ZPP, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su mu stavljeni u postupku, a tužbeni zahtjev, prema odredbi članka 186. stavka 1. ZPP, treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Kada sud u postupku odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva u tužbi, tada ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident.

8. Predmet je glavnog tužbenog zahtjeva poništenje Darovnog ugovora od 6. listopada 2007., brisanje upisa provedenog u zemljišnoj knjizi s osnove tog Ugovora i uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja; kao i utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u Z.U. 3309 i 1953, sve K.O. V.-B., i obvezivanje prvotuženika na izdavanje tabularne isprave, kao i isplata iznosa od 735.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 10. studenoga 2006. do isplate. Predmet je eventualnog (podrednog) tužbenog zahtjeva poništenje Darovnog ugovora od 6. listopada 2007., brisanje upisa provedenog u zemljišnoj knjizi po osnovi tog Ugovora i uspostava ranijeg zemljišno- knjižnog stanja (također i isplata iznosa od 1.105.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 10. studenoga 2006. do isplate što nije predmet revizije jer je taj dio drugostupanjskom presude ukinut te je predmet vraćen u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje).

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće pravno odlučne činjenice:

- da je, nakon pregovora tužitelja s prvotuženikom o kupnji zemljišta na kojem bi ostvarili projekt izgradnje suhe marine u B., s računa tužitelja u D. b. A. H. 22. travnja 2005. na devizni račun prvotuženika kod P. d.d., uplaćen iznos od 150.000,00 €,

- da je prvotuženik 27. travnja 2005. s prodavateljem B. Š. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u Z.U. 3309 i 1953, sve K.O. V.-B., koji Ugovor je u potpisu prodavatelja ovjeren istoga dana pred javnim bilježnikom Lj. M. iz Š., pod poslovnim brojem Ov-3205/05, te da je prvotuženik na temelju tog Ugovora u zemljišnoj knjizi ishodio upis prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime za cijelo,

- da je prvotuženik Ugovorom o darovanju od 6. listopada 2007. te nekretnine darovao sinu - drugotuženiku koji je sada u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik istih.

10. Na temelju naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je prvotuženik na zakonit način stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina te da ne postoji razlog zbog kojeg se ugovor zaključen između prvotuženika i drugotuženika može pobijati, jer je istim prvotuženik na zakonit način predmetne nekretnine darovao svom sinu - drugotuženiku zbog čega navedeni Ugovor ocjenjuje valjanim. Stoga je prvostupanjski sud odbio glavni tužbeni zahtjev u cijelosti prema drugotuženiku i eventualni tužbeni zahtjev u cijelosti, dok je prema prvotuženiku, nalazeći da među strankama nije sporno da je prvotuženik od tužitelja primio iznos od 150.000,00 € i da taj iznos tužitelju nije vraćen - eventualni tužbeni zahtjev, u dijelu kojim se traži isplata kunske protuvrijednosti navedenog iznosa sa zateznom kamatom, prihvatio, a u preostalom dijelu ga odbio.

11. Drugostupanjski je sud ocijenio da je u odbijajućem dijelu presude sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je i pravilnom primjenom materijalnog prava, o zahtjevima tužitelja trebalo presuditi jednako kao u izreci prvostupanjske presude. Pritom je žalbeni sud imao na umu da već iz činjeničnih tvrdnji tužitelja, kao i utvrđenja prvostupanjskog suda, proizlazi da su Darovni ugovor od 6. listopada 2007., sklopili prvotuženik, kao darovatelj, i drugotuženik kao obdarenik, što znači da tužitelj nije ugovorna stranka tog Ugovora, pa tužitelj nije aktivno legitimiran za poništenje ugovora jer legitimaciju za podnošenje tužbe za poništaj ugovora ima samo ugovorna strana u interesu koje je pobojnost ustanovljena, u skladu s odredbom članka 331. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), što tužitelj nije. Osim toga, budući da tužitelj nikad nije bio u zemljišnoj knjizi upisan kao nositelj prava vlasništva predmetnih nekretnina, to je drugostupanjski sud ocijenio da, prema odredbi članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/12 i 60/13 - dalje: ZZK) u vezi s člankom 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), tužitelj nije ovlašten tražiti ni brisanje uknjižbe koja je, po osnovi naprijed navedenog Darovnog ugovora, provedena u zemljišnoj knjizi, i uspostavu ranijeg stanja upisa. Stoga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 2. ZPP, sud drugog stupnja ocijenio da je, iako iz drugih razloga, prvostupanjski sud ipak pravilno postupio kada je odbio zahtjev na poništenje Darovnog ugovora, kao i zahtjeve za brisanje uknjižbe provedene po istome i za uspostavu ranijeg stanja upisa, istaknut u točki 1. tužbenog i u točki 1. podrednog tužbenog zahtjeva.

12. U odnosu na zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, drugostupanjski je sud imao na umu da tužitelj niti ne tvrdi da je on (a ne prvotuženik) kupio predmetne nekretnine, pa je ocijenjeno da tužitelj nema pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina, a kako te nekretnine ugovorom nije kupio niti od prvotuženika, sud je drugog stupnja ocijenio da tužitelj nema ni pravne osnove po kojoj bi mogla nastati obveza prvotuženika na izdavanje tabularne isprave i vraćanje razlike između ugovorene prodajne cijene nekretnina i novčanog iznosa kojeg bi, na ime cijene kupljenih nekretnina, prvotuženiku isplatio (članak 114., članak 115. i članak 119. ZV i članak 376. i članak 377. ZOO). Zbog toga je drugostupanjski sud ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev i u točkama 2. i 3.

13. Revident osporava pravilnost primjene materijalnog prava smatrajući da su nižestupanjski pogriješili što ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu dali primjenom odredbi članaka 66. do 71. ZOO koje reguliraju pravni institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Međutim, revizijski sud ocjenjuje da su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da sadržaj tužbenog zahtjeva nije usmjeren na pobijanje dužnikovih pravni radnji. Naime, zahtjev za pobijanje pravnih radnji dužnika vjerovnici, u skladu s odredbom članka 69. ZOO, redovito ostvaruju nekom od paulijanskih tužbi. Tom se tužbom najprije zahtijeva da se određena pravna radnja dužnika proglasi bez učinka u odnosu na vjerovnika, a zatim vjerovnik u tužbi mora navesti kako i u kojem obliku tuženik - treća osoba ima nešto učiniti ili trpjeti u svrhu vjerovnikova namirenja, zahtijevajući određeno činjenje ili propuštanje protivniku pobijanja.

13.1. Osim toga, u slučaju pobijanja dužnikovih pravnih radnji ne radi se o utvrđenju pravnog posla ništetnim niti o njegovom poništenju jer pobijani pravni posao i dalje ostaje egzistentan, ali ima ograničeni učinak u odnosu na ograničeni krug osoba i samo u mjeri koja je potrebna za namirenje konkretne tražbine. Pritom je učinak pobijanja pravnih radnji na štetu vjerovnika ograničen jer se ograničava učinak pravnog posla prema vjerovniku, kao i u odnosu na visinu potrebnu za namirenje tužiteljeve tražbine. Time se zapravo ide samo za tim da se ograniči djelovanje pravnog posla i tako otkloni njegov štetan učinak u odnosu na vjerovnika (tako i VS Republike Hrvatske, Rev 141/2016-2 os 21. travnja 2020.).

13.2. Sudovi su pravilno ocijenili da tužitelj takvu pravnu zaštitu nije tražio. U tom je smislu bez osnove pozivanje revidenta na praksu ovog suda nastalu u primjeni pravnog instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji (Rev 82/08 od 29. listopada 2008. i Rev-488/09-3 od 4. studenoga 2009.). Osim toga, u odnosu na revizijske navode da je predmetni Darovni ugovor ništetan zbog nedostatka forme, odgovoriti je da te tvrdnje također ne utječu na pravilnost primjene materijalnog prava jer utvrđenje ništetnosti u postupku nije ni traženo. Sudovi su, pored toga, utvrdili da je predmetni Darovni ugovor valjan, što znači da ovaj prigovor revidenta upućuje i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a to u revizijskom postupku nije moguće (arg. iz članka 385. ZPP).

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 27. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.