REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja Petra Krešimira IV br. 2

21 300 Makarska

11 P-1402/2019-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Marijani Visković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. M. iz M., OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. N., odvjetniku u M., protiv tuženika K. d.o.o. S., OIB:…, S., radi utvrđenja, i tužiteljice glavnog miješanja K. H. (ranije K.), OIB:…, R. N., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u V., protiv tuženika ad.1/ R. M. iz M., OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. N., odvjetniku u M., i ad.2/ K. d.o.o. S., OIB:…S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave dana 25. kolovoza 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja A. N., odvjetnika u M., te zamjenika punomoćnika tužiteljice glavnog miješanja M. B., odvjetničkog vježbenika kod M. B., odvjetnika u V., na ročištu zakazanom radi donošenja i objave odluke dana 27. rujna 2022., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I 1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao kat. čestica (č.zgr.) 274 i upisane kao stambena zgrada i dvorište pov. 567 m2 u zk.ul. 985 KO K., a u podulošku 22 kao: 22. suvlasnički dio: 5404/149298 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-21): za 5404/149298 dijela s kojim je neraskidivo povezano pravo vlasništva stana na 1. katu, ulaz 2, označenog u Planu posebnih dijelova stambeno- poslovnog objekta kao stambena jedinica, jednosoban stan oznake S-2, ulaz 2, a koji se u naravi sastoji od jedne (1) sobe, kupaonice, dva (2) hodnika, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka i lođe ukupne površine 55,20 m2, odnosno korisne površine 54,04 m2 sve iscrtano crvenom bojom."

2. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva u ½ dijela nekretnine označene kao kat. čestica (č.zgr.) 274 i upisane kao stambena zgrada i dvorište pov. 567 m2 u zk.ul. 985 KO K., a u podulošku 22 kao: 22. suvlasnički dio: 5404/149298 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-21): za 5404/149298 dijela s kojim je neraskidivo povezano pravo vlasništva stana na 1. katu, ulaz 2, označenog u Planu posebnih dijelova stambeno-poslovnog objekta kao stambena jedinica, jednosoban stan oznake S-2, ulaz 2, a koji se u naravi sastoji od jedne (1) sobe, kupaonice, dva (2) hodnika, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka i lođe ukupne površine 55,20 m2, odnosno korisne površine 54,04 m2 sve iscrtano crvenom bojom, na svoje ime u navedenom suvlasničkom dijelu, uz istodobni upis brisanja svih vlasničkih prava u tom dijelu s imena tuženika upisanog sada kao: K. d.o.o. S., OIB:…, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za uknjižbu prava suvlasništva zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

II Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice glavnog miješanja, koji glasi:

1. "Utvrđuje se da je tužiteljica K. H. (ranije K.) OIB:…, R. N., suvlasnik u ½ dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj označena kao č.zgr. 274, zk.ul. 985 KO K. i to 5404/149298 dijela s kojim je neraskidivo povezano pravo vlasništva stana na 1. katu, ulaz 2, označenog u Planu posebnih dijelova stambeno-poslovnog objekta kao stambena jedinica, jednosoban stan oznake S-2, ulaz 2, a koji se u naravi sastoji od jedne (1) sobe, kupaonice, dva (2) hodnika, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka i lođe ukupne površine 55,20 m2, odnosno korisne površine 54,04 m2 sve iscrtano crvenom bojom, što su tuženi dužni priznati.

2. Tuženici su dužni trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste, zatraži i ishodi, u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava suvlasništva iz točke 1. izreke, na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika ad.2/."

III Nalaže se tuženicima ad.1/ i ad.2/ naknaditi tužiteljici glavnog miješanja trošak parničnog postupka u iznosu od 20.638,75 Kuna / 2.739,23 eura (slovima:dvadesettisućašestotridesetosamkunai75/100lipa

/ dvijetisućesedamstotridesetdeveteura/23centa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj R. M. ustao je tužbom dana 14. ožujka 2011. protiv tuženika K.-M. d.o.o. M., kao pravnog sljednika PODUZEĆA K. P.O. S., radi izdavanja tabularne isprave. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi, da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj na predmetnoj nekretnini još uvijek uknjižen prednik tuženika PODUZEĆE K. P.O. S., a za predmetnu nekretninu tuženik je izradio Elaborat o etažiranju i ishodio potvrdu nadležne službe za prostorno uređenje Ispostava Makarska, u kojem Elaboratu je kao suvlasnički udio od 5404/149298 opisan stan koji je predmet ove tužbe. Međutim, da je isključivi vlasnik predmetnog stana tužitelj, koji je to pravo stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. travnja 2002. s ranijim vlasnikom E. B.. U ostavinskom postupku iza imenovanog, a koji je vođen pod brojem O-146/02 i koji je spojen sa ostavinskim postupkom iza L. B.., zakonski nasljednici L. B. osporili su tužitelju valjanost cit. ugovora, pa je sud prekinuo ostavinski postupak i tamošnje tužitelje uputio u parnicu. Tamošnje tužiteljice K. K., L. N., D. B. i S. L., zaista su i pokrenule parnicu u kojoj parnici su podlegle na način, da je pravomoćnom presudom od strane Županijskog suda u Splitu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica. Dakle, kako je cit. ugovor o doživotnom uzdržavanju ostao na snazi, smrću ranijeg vlasnika E. B., tužitelj je postao vlasnik i te njegove imovine, pa stoga ima pravni interes tražiti od tuženika izdavanje tabularne isprave, jer se temeljem tog ugovora ne može uknjižiti, obzirom da je u međuvremenu uplanjena i zgrada i dobila novu zk oznaku, iako još nije provedeno etažiranje. Stoga tužitelj ustaje ovom tužbom.

2. Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj posl.br. P-201/11 od 29. travnja 2013. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno dovrši postupak koji se vodi kod ovog suda pod posl.br. O-99/02 iza smrti L. B. i E. B. ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. Naime, u tom trenutku se još uvijek vodio taj ostavinski postupak, a predmet tog ostavinskog postupka, među ostalim, bio je i stan u M. u stambenoj zgradi S-7/1 označen brojem 2. na prvom katu površine 54 m2, izgrađenog na čest.zem. 379/3 KO K., označenoj kao čest.zgr. 274 KO K.. Ovaj sud je smatrao da se u tom ostavinskom postupku rješava prethodno pitanje o kojem ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, jer tužitelj tvrdi da je isključivi vlasnik tog stana, kao i da je pravo vlasništva stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog sa E. B. 9. travnja 2002.g., koji je navedeni stan zajedno sa svojoj suprugom L. B. kupio od prednika tuženika. Županijski sud u Splitu potvrdio je ovakav stav prvostupanjskog suda, te dodatno naveo, da okolnost što je pravomoćnom sudskom odlukom odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužitelja i E. B. dana 9. travnja 2002., sama po sebi ne znači da je tužitelj u času sklapanja tog ugovora, bio isključivi vlasnik spornog stana.

3. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj posl.br. P- 1827/2018 od 11. travnja 2018. postupak u ovoj pravnoj stvari je nastavljen, jer je utvrđeno da je pravomoćno dovršen postupak koji se vodio pod posl.br. O-99/02.

4. Dana 26. travnja 2018. zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem isti navodi, da je u međuvremenu proveden Elaborat o etažiranju predmetne zgrade, te da je izvršena izmjena imena upisanog knjižnog vlasnika na način da je umjesto naziva K.- M. d.o.o., tuženik sada upisan kao K. d.o.o. S., slijedom čega dostavlja preinačenu tužbu u subjektivnom smislu.

5. Dana 27. studenog 2018. zaprimljen je podnesak K. K., koja obavještava sud da pred ovim sudom teče postupak po tužbi glavnog miješanja tužiteljice K. K., a protiv stranaka u ovoj parnici i to R. M. (ovdje tužitelja) i K. d.o.o. S. (ovdje tuženika). Predlaže da sud ovom predmetu pripoji tužbu glavnog miješanja, a radi donošenja jedinstvene odluke.

6. Ovaj sud je pribavio spis po tužbi glavnog miješanja tužiteljice K. K., protiv tuženika ad.1/ R. M. i ad.2/ K. d.o.o. S., radi utvrđenja, koji se vodio pod posl.br. P- 2019/2019. Sud je spojio navedene parnice. Tužiteljica glavnog miješanja ističe, da tuženik ad.1/ R. M. nema vlasništvo predmetne nekretnine za cijelo, te da su tužiteljica i tuženik ad.1/ suvlasnici predmetne nekretnine u dijelovima od po ½, a isti su suvlasničke omjere stekli časom smrti njihovog pravnog prednika i to sad pok. L. B. (umrla 2002.) i E. B. (umro 2002.). Međutim, da tuženik ad.1/ posjeduje ove nekretnine (uz stan i garažu) od trenutka smrti E. B., neistinito prikazujući da je predmetna nekretnina imovina sad pok. E. B., iako se radi o suvlasništvu koje je povijesno pripadalo sad pok. L. B.. Tuženik ad.2/ nije vlasnik predmetne nekretnine, jer je pogrešno upisan u zemljišnim knjigama kao nositelj vlasničkih prava. Stoga tužiteljica glavnog miješanja predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je upravo ona suvlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine, što su tuženici dužni trpjeti, odnosno trpjeti da se tužiteljica uknjiži na tom suvlasničkom dijelu, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika ad.2/. Tužiteljica glavnog miješanja ističe, da je predmetnu nekretninu naslijedila časom smrti svog pravnog prednika, sad pok. L. B., a što proizlazi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-99/02.

7. Tuženik ad.1/ predložio je da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice glavnog miješanja i obveže tužiteljica na naknadu troškova postupka ovom tuženiku. Naime, tuženik ad.1/ ističe, da je tužba glavnog miješanja neistinita, da su tužbeni navodi i tužbeni zahtjev neosnovani, te da je tužiteljica glavnog miješanja u ostavinskom postupku posl. broj O-99/02 dala nasljedničku izjavu na zapisnik od 15. svibnja 2002. u kojoj izjavljuje, da priznaje oporuku njene tete (L. B.) oporučiteljice, sestre sad pok. oca K. i to obje oporuke, a da svoj oporučni dio naveden u oporuci ostaviteljice od 7. listopada 1998., naveden na str. 2. pod toč. A) u potpunosti ustupa suprugu ostaviteljice E. B. na ime bračne tečevine, kao i iz razloga što je isti jako bolestan, pa mu je potrebna tuđa pomoć, da bi mogao tom imovinom raspolagati za svoje uzdržavanje, te iz ove imovine ona ne traži ništa.

8. Tužiteljica glavnog miješanja usprotivila se ovim navodima tuženika ad.1/, te istaknula da je dala svoju nasljedničku izjavu, a da uopće nije bila svjesna okolnosti da će tuženik ad.1/ sačiniti ništetan pravni posao, te da će iskoristiti bolest i raspravnu nesposobnost sad pok. E. B., te uostalom da odricanje od nasljedstva, tj. ustup naslijeđene imovine osobi koja nije pozvana na nasljedstvo ne poznaje domaće zakonodavstvo, radi čega sud nije postupio po eventualnoj nasljedničkoj izjavi. Ovu izjavu tužiteljica nije dala onako kako to tumači tuženik ad.1/, ista ne poznaje Hrvatski jezik, hrvatsko zakonodavstvo, te na ove činjenice nije ni upozorena u ostavinskom postupku. Nasljednička izjava ni na jedan način ne može biti dokaz da bi tužitelj R. M. imao vlasništvo predmetne nekretnine.

9. Na ročištu dana 29. lipnja 2022. stranke su se suglasile sa subjektivnom preinakom u označavanju tuženika, odnosno tužiteljica glavnog miješanja pristala je na subjektivnu preinaku, odnosno da se kao tuženik označi K. d.o.o. S., kako je to predložio tužitelj, obrazloživši to na zapisniku od 24. svibnja 2022., a čemu se ni tako označeni tuženik nije protivio.

10. U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja, te je izveo dokaz pregledom Potvrde Ureda državne uprave u Splitsko- Dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Ispostava Makarska od 26.7.2007., pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. travnja 2002., pregledom rješenja Općinskog suda u Makarskoj posl.br. O-99/02 od 27. studenog 2002., pregledom presude i rješenja Općinskog suda u Makarskoj posl.br. P-958/02 od 3. listopada 2007., pregledom presude Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-2531/08 od 16. listopada 2008., pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul. 985 kat.čest. 274 zgr. stambena zgrada i dvorište KO K., pregledom spisa ovog suda pod posl.br. P-958/02 i P- 9808/2015, O-99/02 i R1-22/2019, te saslušanjem svjedoka B. B.. Tužitelj R. M., nakon ovako provedenog dokaznog postupka, na ročištu dana 25. kolovoza 2022. predložio je, da sud obije sve daljnje dokazne prijedloge tužiteljice glavnog miješanja, te da zaključi raspravljanje o donese presudu kojom će udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja, a tužiteljicu glavnog miješanja obvezati da mu nadoknadi trošak parničnog postupka. Tužiteljica glavnog miješanja ustrajala je u provođenju dokaza saslušanjem svjedokinje S. L., po mogućnosti pred sudom u S., te saslušanjem parničnih stranaka uz sudjelovanje tumača za Njemački jezik. Sud je odbio sve predložene, a ne izvedene dokaze kao suvišne, držeći da se relevantna saznanja mogu utvrditi naprijed navedenim i izvedenim dokazima. Tuženik K. d.o.o. S., bio je pasivan tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, nije dostavio odgovor na tužbu, niti je pristupao na zakazana ročišta, a na koja je bio uredno pozivan.

11. Sud je nakon svih izvedenih dokaza zaključio glavnu raspravu, te prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja dijelom osnovan, te da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice glavnog miješanja.

12. Tužitelj i tužiteljica glavnog miješanja popisali su troškove parničnog postupka.

13. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja R. M. usmjeren na utvrđenje da je isti isključivi vlasnik predmetnog stana, koje pravo vlasništva je stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa E. B. 9. travnja 2002. godine.

14. Pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju (list 7 spisa) utvrđeno je, da je isti zaključen između E. B. kao primatelja uzdržavanja i R. (R.) M. kao davatelja uzdržavanja, kojim je primatelj uzdržavanja ostavio u nasljedstvo davatelju uzdržavanja svoju nepokretnu i pokretnu imovinu i to posebno: ½ stana u M. (predmetni stan), kojeg je zajedno sa svojom sad pok. suprugom L. kupio ugovorom od 30. prosinca 1994.g. od K. d.o.o. S., te sveukupni nasljedni dio kojeg je naslijedio temeljem bračne tečevine iza smrti supruge L. B. u postupku pred Općinskim sudom u Makarskoj pod brojem O-99/02, te dalje, još neku imovinu koja nije predmet ove parnice. Tužiteljice K. K., L. N. i D. B., vodile su parnicu protiv tuženika R. M. radi utvrđenja ništavosti i pravne nevaljanosti navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-2531/2008 od 16. listopada 2008. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica, te je odlučeno da će se ostavinski postupak iza smrti E. B. provesti po pravnim propisima Zakona o nasljeđivanju.

15. Kao što je već naprijed navedeno, ovaj sud je već ranije zaključio da odluka o tome je li tužitelj temeljem predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju stekao vlasništvo cijelog spornog stana, predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi ovlaštenje tužitelja da traži utvrđenje prava vlasništva. Upravo u ostavinskom postupku iza smrti ostavitelja L. B. i E. B. pod posl.br. O-99/02 predmet je bio, među ostalim, i navedeni stan u M.. Stoga je ovaj sud pribavio navedeni spis pod posl.br. O-99/02. Pregledom navedenog spisa utvrđeno je, da je dakle ostaviteljica L. B. umrla 30.3.2002.g. Njen suprug E. B. umro je 7.6.2002.g. Rješenjem na zapisniku Općinskog suda u Makarskoj pod posl.br. O-99/02 od 27. studenog 2002. sud je spojio ove spise radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke. Općinski sud u Makarskoj je dana 2. lipnja 2009. donio rješenje o nasljeđivanju iza pok. L. B. i pok. E. B.. Tim rješenjem utvrđeno je, da imovinu L. B., između ostalog, sačinjava kao izvanknjižno vlasništvo – stan u stambenoj zoni I. u M. (predmetni stan) i to pravo vlasništva za ½ dijela (prema kupoprodajnom ugovoru od 30. prosinca 1994.g.). Nasljednicima L. B. na navedenoj nekretnini proglašena je K. K. (ovdje tužiteljica glavnog miješanja), nećakinja ostaviteljice, za cijelo. U odnosu na ostavitelja E. B. odlučeno je, da se neće provoditi ostavinska rasprava, jer da je isti preminuo iza supruge L. B., te je isti za života Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, zaključenim sa trećom osobom, rasporedio svoju imovinu. Rješenje je postalo pravomoćno 15. prosinca 2014. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi, da tužitelj nije mogao steći za cijelo vlasništvo navedenog spornog stana, jer ni E. B. u trenutku sklapanja tog ugovora nije bio vlasnik za cijelo, već vlasnik ½, kojim dijelom je i raspolagao u korist tužitelja R. M.. Tako je tužitelj mogao steći vlasništvo ½ tog stana. Osim toga, tužiteljica glavnog miješanja u svojoj tužbi glavnog miješanja i sada navodi, kako su ona i tuženik ad.1/ (ovdje tužitelj) suvlasnici predmetnog stana u dijelovima od po ½. Okolnost što je pravomoćnom sudskom odlukom odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora od doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužitelja i E. B. dana 9. travnja 2002., sama po sebi ne znači da je ostavitelj u trenutku sklapanja tog ugovora bio isključivi vlasnik spornog stana. Isto tako, tužitelj nije dokazao da je predmetna nekretnina bračna stečevina pok. E. B., dakle, da bi E. B. bio vlasnik predmetnog stana za cijelo, pa da bi taj stan u cijelosti prenio ugovorom o doživotnom uzdržavanju na tužitelja. Ponovno valja istaknuti pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je raspoređena ostavina pok. L. B., dok je u odnosu na ostavinu pok. E. B. odlučeno da se neće provoditi ostavinska rasprava, jer je isti za života raspolagao svojom imovinom.

16. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) propisano je, da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da, na temelju stavka 1. ovog članka, pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju tužitelj nije stekao vlasništvo jer se vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla stječe tek uknjižbom.

17. Na temelju odredbe članka 115. ZV, na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, prelazi u vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

18. Nadalje, odredbom članka 119. ZV pripisano je, da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to, da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije, te da se odredbe ZV o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova.

19. U predmetnom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja E. B. ovlašćuje davatelja uzdržavanja, da zatraži uknjižbu vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj nakon smrti primatelja uzdržavanja. Ovaj sud smatra, da bi bio osnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je ovlašten ishoditi upis svojeg prava suvlasništva predmetne nekretnine uz istodobni upis brisanja u tom dijelu vlasničkih prava s imena tuženika K. d.o.o. S. i njegovih označenih pravnih prednika.

20. U odnosu na tužbu glavnog miješanja:

20.1. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 2. lipnja 2009. raspoređene su nekretnine pok. L. B., pa tako i predmetni stan na kojemu je K. K. (ovdje tužiteljica glavnog miješanja) utvrđena nasljednicom za ½ dijela. Stoga je tužiteljica glavnog miješanja dokazala da je pravo vlasništva predmetnog dijela stekla sukladno odredbi članka 114. st.1. ZV, zbog čega je sud prihvatio taj tužbeni zahtjev.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st.2. i članka 155. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), kao i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarife).

22. Odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife je propisano, da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

23. Vrijednost predmeta spora u tužbi je 11.999,00 Kuna. Tužitelju bi za potpuni uspjeh u parnici valjalo priznati: za sastavljanje tužbe 100 bodova temeljem Tbr.7.t.1. Tarife, za sastavljanje četiri obrazložena podneska, svaki po 100 bodova, temeljem Tbr.8. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 7. travnja, 24. svibnja, 29. lipnja i 25. kolovoza 2022. svako po 100 bodova, temeljem Tbr.9. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 16. svibnja 2019. i 23. studenog 2021., svako po 50 bodova sukladno Tbr. 9. T.2. Tarife, te za sastavljanje podnesaka od 16. svibnja 2019., 18. srpnja 2019. i 27. rujna 2020., svako po 25 bodova, temeljem Tbr.8. t.3. Tarife. Dakle ukupno 1075 bodova, što s obzirom na vrijednost boda (10,00 Kuna) daje iznos od 10.750,00 Kuna. Nadalje, ovaj iznos je valjalo uvećati za iznos od 2.687,50 Kuna na ime PDV 25%. Obzirom da je tužitelj uspio sa 50 %, pripadaju mu troškovi u iznosu od 6.718,75 Kuna, na koji iznos valja dodati i iznos od 400,00 Kuna ime sudske pristojbe tužbe, te iznos od 400,00 Kuna na ime sudske pristojbe presude. Dakle ukupno 7.518,75 Kuna.

24. Vrijednost predmeta tužbe glavnog miješanja je 201.000,00 Kuna. Tako bi tužiteljici glavnog miješanja valjalo priznati: za sastavljanje tužbe glavnog miješanja 250 bodova, temeljem Tbr.7. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 7. travnja, 24. svibnja, 29. lipnja i 25. kolovoza 2022. svako po 250 bodova, temeljem Tbr.9. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 23. studenog 2021. – 125 bodova, temeljem Tbr.9. t.2. Tarife, te za sastavljanje podnesaka od 9. veljače 2022. i 2. prosinca 2021., svako po 250 bodova, temeljem Tbr.8. t.1. Tarife, dakle ukupno 1875 bodova, što s obzirom na vrijednost boda (10,00 Kuna) daje iznos od 18.750,00 Kuna, te uvećano za PDV 25% daje ukupan iznos od 23.437,50 Kuna. Na ovaj iznos valjalo je tužiteljici glavnog miješanja priznati i na ime sudske pristojbe tužbe iznos od 2.360,00 Kuna, te na ime sudske pristojbe presude iznos od 2.360,00 Kuna, što daje sveukupan iznos od 28.157,50 Kuna. U konačnici, tužiteljici glavnog miješanja valjalo je dosuditi trošak u iznosu od 20.638,75 Kuna/2.739,23 eura, kada se odbije iznos koji bi pripao tužitelju, razmjerno navedenom obračunu.

25. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom III izreke ove presude.

U Makarskoj, 27. rujna 2022.

S U D A C

Marijana Visković, v.r.