Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kž-104/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika S. S., zbog kaznenog djela iz čl. 279. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-213/2021-4 od 12. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2022. i 27. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenog S. S., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju čl. 351. st. 1. te čl. 86. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08-19) odbijen je prijedlog obrane okrivljenog S. S. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza Ugovora između B. d.o.o. i E. d.o.o. od 31. kolovoza 2018. (list 55), računa broj 531/19 od 10. rujna 2019. (list 56), popisa kupaca društva B. d.o.o. (list 57), računa broj E 33/1/1 od 5. ožujka 2019., E 61/1/1 od 22. svibnja 2019., E 65/1/1 od 30. svibnja 2019., E 70/1/1 od 12. lipnja 2019. (list 58-61), izvoda iz otvorenih stavki društva B. d.o.o. za razdoblje od 5. ožujka do 13. rujna 2019. za kupca E. d.o.o. (list 62) i međunarodni tovarni listovi (list 63-71).

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljenik S. S. po braniteljici I. Š. J., odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu okrivljenika i ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, preinači pobijano rješenje i iz spisa predmeta izdvoji kao nezakonite dokaze isprave pobrojene u izreci pobijanog rješenja.

3. U smislu čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08-19 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje.

4. Žalba okrivljenika je osnovana.

5. U pravu je žalitelj kada navodi da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08) čime je u cijelosti sanirana tvrdnja o povredi prava okrivljenika na pravičan sud iz čl. 11. st. 1. ZKP/08 čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, MU 19/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Ovo iz razloga jer je u radu optužnog vijeća koje je donijelo pobijano rješenje, sudjelovao sudac M. J., koji je u istom kaznenom postupku povodom iste optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu kao sudac pojedinac donio presudu o kaznenom nalog poslovni broj K-301/2021 od 15. srpnja 2021. u kojom je okrivljenog S. S. proglasio krivim i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja od jedne godine, a koju je presudu, između ostalih temeljio i na dokazima o zakonitosti kojih je potom ponovno odlučivao kao član optužnog vijeća koje je donijelo pobijano rješenje.

6. Naime, odredbom čl. 32. st. 1. toč. 5. ZKP/08 kao razlog isključenja suca od obavljanja sudačke dužnosti navedeno je da je sudac isključen od sudačke dužnosti ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom. Iako prigovor protiv presude-kaznenog naloga predstavlja zasebno pravno sredstvo pobijanja te vrste sudske odluke te doslovno ne predstavlja niti žalbu niti izvanredan pravni lijek, isti predstavlja pravni lijek koji stoji na raspolaganju okrivljeniku osobno i putem branitelja. Posljedica podnošenja istoga je nastavak kaznenog postupka ispitivanjem optužnice od strane optužnog vijeća te nastavka kaznenog postupka na raspravi nakon potvrđivanja optužnice. Dakle, smisleno se radi o pravnom lijeku koji ima "ukidajući" i suspenzivan učinak u odnosu na donijetu presudu pa je time bitno bliži sadržaju žalbe, pogotovo u konkretnom slučaju u kojem je u prigovoru okrivljenik predložio izdvajanje kao nezakonitih dokaza isprava na kojima se temelji optužnica i posljedično tome presuda-kazneni nalog. Kod presude-kaznenog naloga sud provjerava vjerodostojnost kaznene prijave, te na temelju te ocjene izdaje presudu-kazneni nalog, takvo ispitivanje vjerodostojnosti kaznene prijave provodi i optužno vijeće u smislu čl. 542. st. 5. ZKP/08. U konkretnom se slučaju sudac prvostupanjskog suda koji je izdao presudu-kazneni nalog nalazi u dvije uloge, najprije procjenjujući ispravnost zahtjeva državnog odvjetnika za izdavanje kaznenog naloga, a potom, kao član optužnog vijeća, ispituje zakonitost dokaza, te potom vjerodostojnost kaznene prijave i odlučuje o potvrđivanju optužnice. Kod toga valja navesti da je prema čl. 177. st. 6. i st. 7. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" broj: 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22) sudac pojedinac koji je izdao presudu-kazneni nalog protiv koje je podnijet prigovor i dalje rješavatelj tog kaznenog predmeta pod istim poslovnim brojem, tako da kao rješavatelj ne bi trebao sudjelovati u radu optužnog vijeća koje odlučuje povodom prigovora jer bi to dovelo do njegovog isključenja od obavljanja sudske dužnosti prema čl. 32. st. 1. toč. 4. ZKP/08. Dakle, ako vrijedi navedeno, tada vrijedi i ono što je navedeno naprijed da je sudac koji je izdao presudu-kazneni nalog isključen od obavljanja sudske dužnosti u odlučivanju o prigovoru protiv presude-kaznenog naloga. Slijedom navedenoga, osnovana je žalba žalitelja po ovoj osnovi.

7. Odgovarajućom primjenom odredbe čl. 487. st. 4. u vezi st. 3. ZKP/08 daje se ocjena žalbenih navoda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žalitelj osporava pravilnost zaključka suda prvog stupnja u pobijanom rješenju da bi policija u predmetnom slučaju provodila izvide kaznenih djela sukladno svojim ovlastima iz čl. 207. ZKP/08 te da bi u tom smislu imala pravo prikupljati obavijesti i dokumentaciju od S. S. kao građanina. Žalitelj kod toga tvrdi da su policijski službenici od primitka kaznene prijave mogli pretpostaviti da će S. S., kao jedini osnivač i odgovorna osoba društva B. d.o.o., kao naručitelja analitičkih izvještaja svojstva robe, krivotvorenje kojih je predmetom kaznene prijave, imati ulogu osumnjičenika i okrivljenika, žalitelj smatra da policijski službenici nisu niti smjeli prikupljati obavijesti od S. S. kao građanina, a kamoli činiti to u tri navrata i tražiti od njega dostavu poslovne dokumentacije i pojašnjenje iste. Prema stavu žalitelja takvo postupanje je protivno čl. 208. st. 5. ZKP/08 i čl. 64. ZKP/08 te je policija odmah trebala ukazati S. S. da se radi o kaznenim djelima počinjenim s njegove strane, stati s prikupljanjem obavijesti od njega kao građanina u trenutku kada su se pojavile osnove sumnje da bi on počinio kazneno djelo i odmah mu omogućiti da se brani šutnjom što podrazumijeva i mogućnost uskrate predaje tražene dokumentacije. Stoga žalitelj smatra da je dokumentacija čije je izdvajanje tražio pribavljena protivno čl. 10. st. 1. toč. 2. ZKP/08 jer S. S. nije imao svijest o svom statusu jer je doveden u zabludu pa se radi o "plodovima otrovne voćke" proizašlih iz nezakonitog postupanja policije prema njemu kao građaninu.

8.1. Kao argumentaciju svojeg stava žalitelj ukazuje na Direktivu 2013/48/EU (dalje: Direktiva) za koju ističe da se prema čl. 2. st. 3. primjenjuje i na osobe koje nisu osumnjičenici ili optužene osobe, ako tijekom ispitivanja policije ili drugog tijela odgovornog za provedbu zakona postanu osumnjičenici ili optužene osobe. Nadalje prema mišljenju žalitelja, iz uvodne izjave 20. Direktive proizlazi da se ispitivanjem treba smatrati svako ispitivanje osumnjičenika o okolnostima kaznenog djela i u vezi kaznenog djela, dok se "preliminiranim ispitivanjem" treba smatrati samo utvrđivanje istovjetnosti, prometna kontrola, provjeravanje posjedovanja oružja i sl. Kroz citirani sadržaj Direktive žalitelj analizira odredbu čl. 208. ZKP/08, ponovno s naglaskom na trenutak kada se u fazi prikupljanja obavijesti utvrdi da bi ispitivana osoba u svojstvu građanina trebala imati ulogu osumnjičenika, iznoseći kod toga svoj stav o zakonskoj regulaciji posljedice miješanja tih procesnih uloga u nezakonitosti dokaza i "plodovima trule voćke". Ističe da bez obzira što će službene bilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima sa S. S. biti izdvojene iz spisa predmeta, predmetna dokumentacija čije je izdvajanje kao nezakonitih dokaza tražio, sastavni je dio dokazne građe optužnice, a to sve jer je okrivljenik bio doveden u zabludu da ga se ispituje samo kao građanina i zbog toga nepravovremeno upoznat sa svojim pravima zbog osnova sumnje da je počinio predmetna kaznena djela.

9. Ocjenjujući preliminarno navedenu žalbenu argumentaciju u odnosu na razloge pobijanog rješenja ovaj sud drugog stupnja nalazi kako u pobijanom rješenju prvostupanjski sud nije dao dostatne i valjane razloge u odnosu na prijedlog okrivljenika za izdvajanje nezakonitih dokaza. Prvostupanjski sud zadržao se na razini izvida kaznenih djela ne razmatrajući sadržaj obavijesnih razgovora okrivljenika s policijskim službenicima i ne utvrđujući je li i u kojem je trenutku nastupila okolnost iz čl. 208. st. 5. ZKP/08, odnosno okolnosti iz Direktive 2013/48/EU. Radi potpunog odgovora na to pitanje valjalo je razmotriti sadržaj službenih zabilješki od 11., 13. i 18. studenoga 2019. (listovi 114-118 spisa) te vidjeti da li je tijekom razgovora okrivljenik odgovarao na pitanja o okolnostima kaznenog djela i u vezi kaznenog djela. Pri tome valja navesti da iz sadržaja službene zabilješke od 11. studenoga 2019. proizlazi da je okrivljenik na navod policijskog službenika o potrebi oduzimanja isprava spomenuo potrebu konzultacije s odvjetnikom, nakon čega se obavijesni razgovor nastavlja bez naznake da bi okrivljenik izvršio navedenu konzultaciju. Nadalje, u obavijesnom razgovoru od 13. studenoga 2019. policijski službenik okrivljeniku postavlja pitanje vezano za sadržaj računa i opis robe koji ne odgovara analizi, gdje iz navedenoga slijedi zaključak o postavljanju pitanja o konkretnom kaznenom djelu. Stoga je u pobijanom rješenju valjalo dati odgovor na pitanje sadržaja obavijesnih razgovora i je li okrivljenik i kada stekao svojstvo osumnjičenika tijekom obavljanja obavijesnih razgovora kao i kakav utjecaj navedeno ima na potrebu upoznavanja istoga s pravima koja obuhvaćaju i pravo da nije dužan iskazivati niti odgovarati na pitanja, koje obuhvaća i pravo na ne davanje isprava.

10. VII. novelom ZKP/08 prihvaćena je definicija osumnjičenika u materijalnom smislu, a sukladno Direktivi 2013/48/EU koja je implementirana u ZKP/08 te je posljedično tome izmijenjena i odredba o policijskom prikupljanju obavijesti od građana sve do trenutka pojave osnova sumnje da je osoba počinila ili sudjelovala u počinjenju kaznenog djela. U tom je trenutku policija dužna zastati sa prikupljanjem obavijesti i osobu može ispitati u svojstvu osumnjičenika u zakonom strogo određenoj formi uz pouku o pravima, među ostalim, na branitelja i šutnju (čl. 208., čl. 208.a, čl. 208.b ZKP/08), dok propust policije da postupi na tako propisani način čini iskaz osumnjičenika nezakonitim dokazom. Drugim riječima, čim se tijekom obavijesnog, neformalnog razgovora u odnosu na određenu osobu pojave osnove sumnje u počinjenje kaznenog djela ta osoba postaje osumnjičenik i stječe sva prava koja joj pripadaju prema odredbama VII novele ZKP/08 kojima su u kazneno procesno pravo Republike Hrvatske prenesena prava iz Direktive 2013/48/EU, sve u svrhu zaštite prava osumnjičenika. O navedenome izostaju razlozi u pobijanom rješenju, na što ispravno, za sada, ukazuje žalitelj podnijetom žalbom.

11. Stoga je u ponovljenom postupku, nakon otklanjanja utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kod donošenja nove odluke potrebno cijeniti sadržaj obavijesnih izjava okrivljenika u svjetlu odredbe čl. 208. st. 5. ZKP/08, cijeneći sadržaj prigovora i žalbe okrivljenika i dajući odgovarajuće i potpune razloge o tome je li okrivljenik i u kojem trenutku stekao svojstvo osumnjičenika, je li mu trebalo dati odgovarajuće upozorenje i kada je nastupio taj trenutak u odnosu na radnje dobrovoljne predaje isprava, koju okolnost je također potrebno cijeniti s aspekta prava na obranu okrivljenika u smislu čl. 208.a st. 2. toč. 3. ZKP/08. Nakon toga će prvostupanjski sud donijeti novu odluku o prijedlogu obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza, koju će valjano obrazložiti.

12. Slijedom navedenog žalba žalitelja je osnovana, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U Varaždinu 27. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke