Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 82 Gž-1825/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavod, Z.1 , OIB: …, protiv 1. tuženika J. Š. iz Z. , OIB: …, zastupan po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z.2 , i 2. tuženika V. M. iz Z. , OIB: …, zastupan po punomoćniku D. S., odvjetniku u Z.1 , radi isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-179/19-88 od 9. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba 1. tuženika J. Š. i žalba i dopuna žalbe 2. tuženika V. M. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-179/19-88 od 9. ožujka 2020. u točki I. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-179/19-88 od 9. ožujka 2020. u točki II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-179/19-88 od 9. ožujka 2020. u točki I. izreke.

II. Odbijaju se žalbe 1. tuženika J. Š. i 2. tuženika V. M. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-179/19-88 od 9. ožujka 2020. u točki II. izreke.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi 1. tuženika J. Š. i 2. tuženika V. M. za naknadu troška žalbi.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Obvezuju se prvotuženik J. Š. iz Z.1 , OIB: … i drugotuženik V. M. iz Z. , OIB: … solidarno isplatiti tužitelju zavodu iz Z.1 , OIB: …, iznos od 421.403,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.12.1999.g. do 31.12.2007.g. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015. godine po stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenom zahtjeva u iznosu od 620.697,99 kn s pripadajućim zateznim kamatama.“

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbačena je tužba za iznos od 97.999,39 kn s pripadajućim zateznim kamatama te je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke i protiv rješenja pod točkom I. izreke pravovremenu žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 89/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

5. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke i rješenja pod točkom II. izreke pravovremenu žalbu je podnio 1. tuženik J. Š. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.

6. Odgovor na žalbu 1. tuženika J. Š. nije podnesen.

7. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke i rješenja pod točkom II. izreke pravovremenu žalbu i dopunu žalbe je podnio 2. tuženik V. M. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 2. ZPP, bez navođenja određenog prijedloga u pogledu odluke ovog suda. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.

8. Odgovor na žalbu i dopunu žalbe 2. tuženika V. M. nije podnesen.

9. Žalbe stranaka nisu osnovane.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud je utvrdio da prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su u suglasnosti sa stanjem spisa tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalbe tuženika, a nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete od tuženika kao odgovornih osoba u Trgovačkom društvu J. – t. d.o.o., a radi nepokretanja stečajnog postupka u zakonskom roku.

12. U žalbenom postupku sporna je aktivna i pasivna legitimacija kao i osnov i visina tražbine tužitelja.

13. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) utvrdio sve odlučne činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

14. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da su tuženici bili odgovorne osobe, odnosno direktori trgovačkog društva J.

– t. d.o.o., prema kojem trgovačkom društvu tužitelj ima dospjelo potraživanje u iznosu od 1.042.101,83 kn s osnova neplaćenih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i dječji doplatak za 1997. i 1998. godinu, od toga se iznos od 285.583,62 kn odnosi na 1997. godinu, a iznos od 756.518,21 kn na 1998. godinu;

- da je trgovačko društvo J. – t. d.o.o. bilo u neprekidnoj blokadi, odnosno nesposobno za plaćanje od 29. studenoga 1997.;

- da je stečajni postupak nad trgovačkom društvom J. – t. d.o.o. otvoren 14. siječnja 2000. i obustavljen rješenjem od 16. siječnja 2002. zbog nedostatka stečajne mase;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-02/4080 određen upis brisanja prestanka trgovačkog društva J. – t. d.o.o.,

-da je postojala imovina trgovačkog društva J. – t. d.o.o. (inventar i oprema) u vrijednosti od 1.620.784,00 kn u trenutku kada su tuženici bili po zakonu dužni podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, odnosno na dan 20. prosinca 1997;

- da su sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 20. ožujka 1998. u kojem je vjerovnik i predlagatelj osiguranja Š.-k. z. J. k. (dalje: ŠKZ J. k.), a dužnik trgovačko društvo M. d.o.o., a protivnik osiguranja između ostalog i trgovačko društvo J. – t. d.o.o., protivnici osiguranja radi osiguranja tražbine dužnika prema vjerovniku prenijeli pravo vlasništva s imena protivnika osiguranja na ime predlagatelja osiguranja na imovini koju predstavljaju nekretnine, inventar i oprema protivnika osiguranja pa tako i sav inventar i opremu trgovačkog društva J. – t. d.o.o., u iznosu od 1.620.774,00 kn;

- da je tužitelj svoju tražbinu za 1997. na ime doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i doplatak za djecu u iznosu od 285.583,62 kn pokušao naplatiti u ovršnom postupku koji se vodio kod prvostupanjskog suda u predmetu poslovni broj Ovr-2051/98 no tražbina nije namirena;

- da je tužitelj za nesposobnost za plaćanje trgovačkog društva J.-t. d.o.o. saznao 14. rujna 1998.;

- da tužitelj ne bi mogao namiriti svoju tražbinu da je podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka u trenutku kada je saznao za insolventnost trgovačkog društva J. – t. d.o.o., jer je navedeno trgovačko društvo gore navedenim sporazumom od 20. ožujka 1998. svu imovinu prenijelo u vlasništvo ŠKZ J. k. radi osiguranja njezinog potraživanja;

- da su u stečajnom postupku rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-201/98 od 14. travnja 2000. utvrđene tražbine viših isplatnih redova i to prvog isplatnog reda u ukupnom iznosu od 5.236.668,74 kn, od čega je tužitelju priznata tražbina u iznosu od 1.363.554,80 kn što čini 26% od ukupno utvrđenih tražbina prvog isplatnog reda;

- da bi tužitelj da su tuženici pokrenuli stečajni postupak nad trgovačkim društvom J. – t. d.o.o. u zakonskom roku iz čl. 39. st 6. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 133/12 i 45/13, dalje: SZ), u kojem trenutku bi još postojala imovina u vrijednosti od 1.620.784,00 kn uspio naplatiti u 26% te vrijednosti što iznosi 421.403,84 kn, dok se s ostatkom svog potraživanja tužitelj ne bi mogao namiriti, obzirom a postojanje tražbina drugih vjerovnika istog isplatnog reda.

15. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje navodima žalbi stranaka nije dovedeno u sumnju, budući se u žalbama samo preocjenjuju izvedeni dokazi na način koji to strankama odgovara, a što nema podlogu u prvostupanjskom spisu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

16. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika. Naime, pasivna legitimacija tuženika temelji se na odredbi čl. 39. st. 6. ST kojom odredbom je propisano da osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu, a što tuženici nesumljivo kao članovi uprave društva jesu i što u postupku nije sporno, dužni su podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka najkasnije u roku od dvadeset jedan dan od dana nastupanja nesposobnosti za plaćanje, te sukladno stavku 7. istog članka osobe iz stavka 6. ovoga članka osobno odgovaraju vjerovnicima za štetu koju su im prouzročili propustom svoje dužnosti utvrđene tom odredbom. Dakle, radi se o osobnoj odgovornosti tuženika kao članova uprave društva za štetu vjerovnicima koja im je prouzročena nepravovremenim pokretanjem stečajnog postupka, odnosno propuštanjem osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu da u roku od dvadeset jedan dan od dana nastupanja nesposobnosti za plaćanje podnesu prijedlog za otvaranje stečaja.

17. Također je pravilno otklonjen prigovor promašene aktivne legitimacije, jer je tužitelj vjerovnik trgovačkog društva J. – t. d.o.o. u kojem su tuženici bili članovi uprave i koji nije uspio namiriti svoju tražbinu u stečaju s osnova neplaćenih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje te doprinosa za dječji doplatak za 1997. i 1998.

18. Činjenica da je nakon podnošenja tužbe došlo do pokretanja i zaključenja stečajnog postupka ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja.

19. Pogrešno 2. tuženik V. M. smatra da je došlo do gubitka aktivne legitimacije tužitelja zbog otvaranja stečajnog postupka protiv trgovačkog društva J. – t. d.o.o. i to danom otvaranja stečajnog postupka po sili zakona.

20. 2. tuženik V. M. se očigledno poziva na odredbu čl. 252. st. 5. ST, koja propisuje da „Ako je nad društvom otvoren stečajni postupak, za vrijeme trajanja tog postupka pravo vjerovnika društva protiv članova društva ostvaruje stečajni upravitelj.“ Međutim navedena odredba unesena je u ST tek Zakonom o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj: 118/03) i ne primjenjuje se na ovaj predmet budući je stečajni postupak nad trgovačkim društvom J. – t. d.o.o. otvoren i zaključen prije stupanja na snagu navedene odredbe ST. Tužitelj, kao vjerovnik društva koji tražbinu nije namirio u stečajnom postupku stoga nije izgubio aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka protiv tuženika kao odgovornih osoba trgovačkog društva J. – t. d.o.o..

21. Tužitelj je u postupku suprotno navodima žalbe dokazao da je došlo do umanjenja imovine trgovačkog društva J. – t. d.o.o. nakon nesposobnosti za plaćanje (neprekinuta blokada od 29. studenoga 1997.) kao i da bi se tužitelj mogao namiriti iz imovine stečajnog dužnika, da je stečajni postupak pokrenut u propisanom roku, tj. 20. prosinca 1997.

22. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je trgovačko društvo J. – t. d.o.o. nakon nastanka nesposobnosti za plaćanje Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 20. ožujka 1998. prenijelo pravo vlasništva nekretnina i pokretnina s trgovačkog društva J. – t. d.o.o. na Š.-k. z. J. k., radi osiguranja trežbine u ukupnoj vrijednosti do 1.620.784,00 kn te je time nesporno umanjena imovina Trgovačkog društva J. – t. d.o.o. iz koje je tužitelj u stečaju mogao namiriti svoju tražbinu, makar i djelomično imajući u vidu i priznate tražbine drugih vjerovnika istog prvog višeg isplatnog reda.

23. Suprotno stavu tuženika prvostupanjski sud je utvrdio sve elemente štete, odnosno da su tuženici propustili podnijeti zahtjev za otvaranje stečajnog postupka u roku iz čl. 39. st. 6. ST, da je na dan kada su ispunjeni uvjeti za podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka tužitelj imao dospjelu tražbinu prema trgovačkom društvu J. – t. d.o.o., da je u tom trenutku trgovačko društvo imalo imovinu iz koje bi obzirom na priznate tražbine drugih vjerovnika istog prvog višeg isplatnog reda mogao namiriti u iznosu od 26%, da su tuženici nakon dospijeća tražbine tužitelja imovinu trgovačkog društva J. – t. d.o.o. prenijeli Sporazumom radi osiguranja tražbine na treću osobu, čime su onemogućili tužitelja u djelomičnom namirenju njegove tražbine. Upravo je propustom tuženika da na vrijeme pokrenu stečajni postupak i otuđenjem imovine nakon ispunjenja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka tužitelju nastala šteta, jer je tim radnjama onemogućen u naplati svoje dospjele tražbine.

24. U odnosu na prigovor tuženika da postoji odgovornost tužitelja odnosno doprinos tužitelja nastaloj šteti, jer tužitelj temeljem čl. 39. st. 2. SZ može podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom valja navesti da se radi o mogućnosti, a ne obvezi tužitelja, dok je tuženicima podnošenje takvog prijedloga zakonska obveza u smislu odredbi čl. 39. st. 6. SZ i čl. 4. st. 7. SZ.

25. Nadalje, valja navesti i da je u postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj za nesposobnost za plaćanje saznao 14. rujna 1998. kada je o tome obaviješten od strane ZAP-a, dakle u vrijeme kada je Sporazumom zaključenim sa ŠKZ J. k. na istu prenesena imovina trgovačkog društva J.-t. d.o.o., pa sve da je tužitelj i tada pokrenuo stečajni postupak tužitelj ne bi u stečajnom postupku mogao namiriti svoju tražbinu, jer trgovačko društvo J.-t. d.o.o. nije zbog zaključenog Sporazuma imalo u vlasništvu imovine iz koje bi se u stečaju tužitelj namirio.

26. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da činjenica da tužitelj nije podnio tužbu radi pobijanja pravnih radnji dužnika, tj. tužbu protiv ŠKZ J. k. ne utječe na odgovornost tuženika za štetu, jer tuženici na kojima je teret dokaza nisu dokazali da bi se tužitelj uspio namiriti od ŠKZ J. k. da je ustao s takvom tužbom. Ovom samo treba dodati da i iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da imovina koja je navedena u Sporazumu od 20. ožujka 1998. nije prešla u punopravno vlasništvo ŠKZ J. k., već je prodana prije otvaranja stečajnog postupka.

27. Radi navedenog nema doprinosa tužitelja nastanku štete u smislu odredbe čl. 192. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96 i 91/96, dalje: ZOO).

28. Kako je u postupku pravilno utvrđeno da imovina trgovačkog društva J.-t. d.o.o., a koja je nakon ispunjenja pretpostavki za pokretanje stečajnog postupka prenesena Sporazumom na drugu pravnu osobu (ŠKZ J. k.) radi osiguranja tražbine ne bi bila dovoljna za namirenje cijele priznate tražbine tužitelja kao tražbine prvog višeg isplatnog reda, već u omjeru od 26% to je prvostupanjski sud pravilno o zahtjevu tužitelja za naknadu štete odlučio kao pod točkama I. i II. izreke.

29. Zatezna kamata pravilno je dosuđena u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u visini određenoj čl. 277. ZOO i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 29/18 i 126/21).

30. Slijedom izloženog valjalo je žalbe stranaka na presudu odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

31. U odnosu na žalbe stranaka na rješenje:

32. Tužitelj iako u žalbi navodi da istu podnosi i protiv točke I. izreke prvostupanjskog rješenja istu posebno ne obrazlaže.

Prvostupanjski sud pravilno je odbacio tužbu za iznos od 97.999,39 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama pozivom na odredbu čl. 333. st. 2. ZPP, jer se radi o presuđenoj stvari budući je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-259/15-56 od 10. srpnja 2015. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženicima za navedeni iznos iz iste činjenične i pravne osnove.

33. Odluka o troškovima postupka pravilno je donesena pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP imajuću u vidu kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u postupku.

34. Slijedom izloženoga valjalo je žalbe stranaka na rješenje odbiti kao neosnovane i rješenje potvrditi temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP.

35. Tuženicima nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbama nisu uspjeli.

U Zagrebu 27. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš, v.r.