REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-684/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene V. B., zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, broj: KO-DO- 49/2022 od 26. svibnja 2022., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: K-27/2022 od 11. travnja 2022., a objavljene 15. travnja 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2022., u nazočnosti okrivljene V. B. osobno i zz branitelja okrivljenice A. K., odvjetničkog vježbenika,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: K-27/2022 od 11. travnja 2022., a objavljene 15. travnja 2022., pod toč. 1/, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Varaždinu broj K-476/19 od 15. siječnja 2020.

1.1. Istom presudom pod toč. I. izreke, okrivljena V. B. oslobađa se od optužbe da bi počinila kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.

2. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenice i nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 467. 1. toč. 1. u vezi sa čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08), zbog povrede kaznenog zakona (čl. 467. toč. 2. u vezi čl. 469. toč. 1. ZKP/08) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. u vezi sa čl. 470. st. 2. ZKP/08), te je predložilo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je okrivljena V. B. po branitelju V. M., odvjetniku iz Z., nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, te predlaže da se žalba kao takva u cijelosti odbije. Ujedno je zatražila da ju se temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08 i njenog branitelja izvijesti o sjednici vijeća, a čemu je u smislu navedene odredbe i udovoljeno.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Na javnu sjednicu vijeća pristupila je uredno pozvana okrivljena V. B. i zz branitelj okrivljenice A. K., odvjetnički vježbenik iz OD M. i partneri, dok nije pristupio uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, a dostava poziva je uredno iskazana, pa je sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njegovoj odsutnosti. Prisutna okrivljenica i zz branitelj u cijelosti su ostali kod navoda odgovora na žalbu državnog odvjetnika te su predložili da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka utvrdivši da je djelo za koje se optužuje okrivljenica na način opisan u činjeničnom opisu po zakonu nije kazneno djelo, pa je stoga ista neodrživa, te nadalje da je izreka presude nerazumljiva kao i razlozi o odlučnim činjenicama da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te što u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku ili samih tih isprava ili iskaza.

8.1. Osim što se radi o većim dijelom prepisivanju zakonskog teksta povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 valja reći da je navedeni prigovor žalitelja neosnovan i netočan. Naime, prvostupanjski sud nije okrivljenicu oslobodio od optužbe navodeći da u činjeničnom opisu izreke pobijane presude u odnosu na terećeno kazneno djelo to po zakonu nije kazneno djelo, već upravo suprotno, iz obrazloženja pobijane presude jasno i nedvosmisleno proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da nije na nedvojben način utvrđeno da bi okrivljenica svojim ponašanjem ostvarila djela protiv pravosuđa davanjem lažnog iskaza, te ju je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe, a što znači da nije dokazano da bi počinila djelo za koje se tereti.

8.2. Što se tiče ostalih žalbenih tvrdnji vezano za bitne povrede, valja reći da, osim što žalitelj ne konkretizira pojedine bitne povrede već navodi zakonski tekst, da su iste također neosnovane jer je izreka presude razumljiva, razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno jasni i neproturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost onoga što se navodi u razlozima presude sa iskazima danih tijekom postupka i samih tih isprava i iskaza.

8.3. Nadalje, žalitelj u uvodu žalbe navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, ali i tu ne konkretizira u čemu bi se ista nalazila, odnosno ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov, tj. iz obrazloženja žalbe se ne vidi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

9. Isto tako, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni provedenih dokaza su pravilni i logični te utemeljeni na izvedenim dokazima.

9.1. Naime, analizirajući kompletan dokazni postupak, kao i navode istaknute u žalbi državnog odvjetnika, kao i odgovor na žalbu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenica počinila terećeno joj kazneno djelo na način kako ju se tereti. Naime, okrivljenici se stavlja na teret da je "9. veljače 2017. u V., kao svjedok na raspravi održanoj kod O. S. u V. u parničnom predmetu broj P-1505/14 tužitelja Z. S. i D. S. protiv tuženika R. F., radi proglašenja ugovora ništetnim, na ročištu povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, propisno upozorena na posljedice davanja lažnog iskaza, u cilju da u predmetnom postupku spriječi utvrđivanje istine, svjesno neistinito iskazala da je kao odvjetnička vježbenica u uredu odvjetnika M. K. 28. rujna 2016. u razgovoru sa odvjetnicom i punomoćnicom tuženika K. B. B., od nje usmeno dobila suglasnost za odgodu ročišta u tom parničnom predmetu koje je bilo zakazano kod O. S. u V. za dan 29. rujna 2016., iako takvu suglasnost odvjetnica K. B. B. nije dala niti u usmenoj niti u pismenoj formi.", dakle, tereti ju se da je kao svjedok u postupku pred sudom dala lažni iskaz.

9.2. Prvostupanjski sud je proveo detaljan dokazni postupak (dokazi pobrojani pod toč. 3. na drugoj stranici obrazloženja), te je nakon toga vrlo detaljno i opširno analizirao svaki od provedenih dokaza, da bi na kraju naveo da je rezultat cijelog postupka činjenica da nije na nedvojben način utvrđeno da je okrivljenica svojim ponašanjem ostvarila djelo za koje se tereti, odnosno da nije dokazano da bi ista počinila navedeno kazneno djelo.

9.3. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja. Pri tome se posebno naglašava da pobijajući utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik ističe određene okolnosti i analizu vezano za provedene dokaze, a iz čega proizlazi da u biti preocjenjuje provedene dokaze. U okviru istaknute žalbene osnove državni odvjetnik ustvari ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmet raščlambe i ocjene prvostupanjskog suda, već polemizira sa razlozima prvostupanjske presude i ocjenjuje rezultat provedenih dokaza. Razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo, ovaj drugostupanjski sud smatra da državni odvjetnik istaknutim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

9.4. Pri tome se posebno ukazuje na iskaz svjedokinje K. B. B. koja je tijekom svog iskaza višekratno navodila da ostavlja mogućnost da ju je kolegica B. krivo razumjela, naglašava da je od tog razgovora prošlo 6 godina, a obzirom na veliki broj razgovora koje je u međuvremenu vodila, zaista ne može konkretno reproducirati taj razgovor i riječ po riječ, ne sjeća se, a za mogućnost krivog razumijevanja od strane okrivljenice svjedokinja i sama navodi i okolnosti, kontekst i nudi moguće razloge krivog razumijevanja između nje i okrivljenice koji iz istog proizlaze, obzirom je bilo kasno, obzirom da je drugi dan bilo ročište, da je okrivljenica kao vježbenica bila odgovorna principalu, moguće je da je okrivljenica u toj brzini krivo razumjela.

9.5. S tim u vezi, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da iz smislene i kontekstualne analize riječi za koje svjedokinja B. B. navodi da su bile upotrijebljene u predmetnom razgovoru, uz njenu ogradu da se ne sjeća točnih riječi, proizlazi da je razgovor bio kratak, ona opisuje smisao razgovora, ali i sama se pri tom ograničava da ne reproducira konkretan, cjelovit i točan sadržaj razgovora, a iz njenog iskaza proizlazi da je okrivljenica na njene riječi da je ročište odgođeno, prvo rekla "nešto u smislu, ok hvala", a nakon čega je tražila neki dokaz za isto. Prvostupanjski sud detaljno analizira svoj zaključak vezano za navedene konstrukcije i riječi (toč. 13.2. i toč. 13.3.), a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

9.6. Na navode žalitelja koji, između ostalog, navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir iskaz svjedoka T. Z., te ne cijeni u cijelosti iskaz svjedokinje, sutkinje A. M. M., valja reći da se radi o neosnovanim tvrdnjama žalitelja jer prvostupanjski sud nije otklonio njihove iskaze, ali isti, uz one koji su detaljno analizirani, nisu od utjecaja za pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je okrivljenica počinila terećeno joj kazneno djelo na način kako ju se tereti.

10. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u postupku nije mogao nedvojbeno izvesti zaključak da bi se u ponašanju okrivljenice pri davanju iskaza manifestirala upravo svijest da iskazuje nešto što nije točno i slijedom navedenog ne proizlazi da bi inkriminirane navode u sudskom postupku okrivljenica izrekla svjesno neistinito, u cilju da u predmetnom postupku spriječi utvrđivanje istine.

11. Zbog svega navedenog pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da je okrivljenica počinila djelo za koje se tereti.

11.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenice, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenice su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu, ovdje konkretno neodgovornosti okrivljenice, za inkriminirano joj kazneno djelo davanja lažnog iskaza.

12. Uzimajući u obzir sve navedeno i ovaj drugostupanjski sud nalazi da su zaključci prvostupanjskog suda pravilni, te je s obzirom na to činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno kada se zaključuje da nije dokazano da je okrivljenica počinila djelo za koje ju se tereti.

13. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

14. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba državnog odvjetnika nije osnovana, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 27. rujna 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.