Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-2633/2019-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

D J E L O M I Č N A  P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari prvotužitelja S. S. /OIB:…/ iz Z. i drugotužitelja A. E. /OIB:…/ iz K., kojeg zastupa J. D. M., odvjetnica u Z., protiv prvotužene E. M. /OIB:…/ iz Z., i drugotužene E. K. /OIB:…/ iz Č., koje zastupa M. F., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi drugotužitelja A. E. i žalbi prvotužene E. M. i drugotužene E. K., protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1537/2018-71 od 10. svibnja 2019., pod stavkom I. točki 2.1., dijelu stavka II. i stavku III. točki 2. izreke, nakon održane rasprave pred drugostupanjskim sudom, u prisutnosti punomoćnika drugotužitelja A. E., prvotužene E. M. osobno i punomoćnika prvotužene E. M. i drugotužene E. K., nadnevka 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba prvotužene E. M. i drugotužene E. K. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1537-2018-71 od 10. svibnja 2019.

- pod stavkom I. točkom 2.1. izreke kojim je utvrđeno da po tužbenom zahtjevu drugotužitelja A. E. u ostavinu iza pokojnog Š. S. /S.¹/ iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem O-941/2002 ne ulazi 16/100 dijela ili 16,22% posebnog dijela kuće u Z.,…, koja se nalazi na z. k. č. 413/1 k.o. G. – oranica M. sa upisanim društvenim vlasništvom i pravom korištenja u 406/436 dijela za korist Š. S. /S.¹/, a koji posebni dio u naravi predstavlja stan u prizemlju desno gledano s ulice, površine 72,43 m2 (u nalazu stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnine Ž. Ž. dipl. ing. građ. od 26. kolovoza 2021. označen kao „2. cjelina – Stan 1“),

- i u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev prvotužene E. M. i drugotužene E. K. za naknadu troškova prvostupanjskog postupka od drugotužitelja A. E. preko iznosa od 2.340,00 kn.

II. Preinačuje se po žalbi prvotužene E. M. i drugotužene E. K. presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1537-2018-71 od 10. svibnja 2019. u dijelu stavak I. točke 2.1. izreke kojim je utvrđeno da u ostavinu iza pokojnog Š. S. /S.¹/ iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem O-941/2002 ne ulazi daljnjih 2,57 m2 posebnog dijela kuće u Z., … (2.cjelina – Stan 1.), sa dvorištem ispred kuće i vrtom prema C… ulici, koja kuća se nalazi na z. k. č. 413/1 k.o. G. – oranica M. sa upisanim društvenim vlasništvom i pravom korištenja u 406/436 dijela za korist Š. S. /S.¹/ i stavku II. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.340,00 kn i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotužitelja A. E. na utvrđenje da u ostavinu iza pokojnog Š. S. /S.¹/ iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem O-941/2002 na ime 2 cjeline – Stan 1 ne ulazi daljnjih 2,57 m2 posebnog dijela kuće u Z., …, (preko 72,43 m2 do 75 m2) sa dvorištem ispred kuće i vrt prema C.. ulici, a koja kuća se nalazi na z. k. č. 413/1 k.o. G. – oranica M. sa upisanim društvenim vlasništvom i pravom korištenja u 406/436 dijela za korist Š. S. /S¹/.

Nalaže se drugotužitelju A. E. da prvotuženoj E. M. i drugotuženoj E. K. naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.340,00 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovana žalba drugotužitelja A. E. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1537-2018-71 od 10. svibnja 2019. u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev drugotužitelja A. E. za naknadu troškova prvostupanjskog postupka i pod stavkom III. točkom 2. izreke, u cijelosti.

IV. Nalaže se drugotužitelju A. E. naknaditi prvotuženoj E. M. i drugotuženoj E. K. trošak žalbenog postupka u iznosu od 4.328,62 kn, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev prvotužene E. M. i drugotužene E. K. za naknadu troška žalbenog postupka za daljnji iznos od 1.921,88 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu.

VI. Odbija se zahtjev drugotužitelja A. E. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev drugotužitelja A. E. tako što je utvrđeno da u ostavinu iza pokojnog Š. S. /S.¹/ iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem O- 941/2002 ne ulazi dio kuće u Z., … koja se nalazi na z. k. č. 413/1 k.o. G. – oranica M. sa upisanim društvenim vlasništvom i pravom korištenja u 406/436 dijela za korist Š. S. /S.¹/, koji u naravi predstavlja stan u prizemlju desno gledano s ulice površine 75 m2 sa dvorištem ispred kuće i vrt prema C.. ulici (stavak I. točka 2.1. izreke). Svakom II. izreke je odbijen zahtjev drugotužitelja A. E. i zahtjev prvotužene E. M. i drugotužene E. K. za naknadu parnični troškova, odnosno određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Pod stavkom III. točkom 2. izreke odbijen je tužbeni zahtjev drugotužitelja A. E. u dijelu kojim traži da se utvrdi da u ostavinu iza pokojnog Š. S. /S.¹/ ne ulazi:

- odgovarajući suvlasnički dio prema članku 68. u vezi s člankom 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017., u daljnjem tekstu: ZVDSP-a), nekretnine (zemljište i zgrada) z. k. č. 413/1 oranica M. u N. površine 436 čhv, upisana u z. k .ul. br. 7072 k.o. G. sa upisanom društvenim vlasništvom i pravom korištenja na temelju članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta u 406/436 dijela za korist Š. S. /S.¹/ odnosno z. k .č. 413/24 k.o. G. koja je nastala od z. k. č. 413/1 k.o. G., a što u katastarskom operatu odgovara kč. br. 2344/1 …. broj 5 i zgrada površine 173 m2 i dvorište površine 333 m2 sve upisano u posjedovnom listu broj 7973 k.o. D. na ime korisnika S. /S./ (R.) Š. iz Z., …, na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine u naravi stan u prizemlju desno gledano s ulice površine 75 m2 sa dvorištem ispred kuće i vrt prema C.. ulici uz istodobno pravno sjedinjenje zemljišta i zgrade prema odredbama članka 367. ZVDSP-a,

- odgovarajući suvlasnički dio prema odredbama članka 68. u vezi s člankom 370. ZVDSP-a, nekretnina (zemljište i zgrade) z. k. č. 413/1 oranica M. u N. površine 436 čhv upisana u z. k. ul. 7072 k.o. G. sa upisanim društvenim vlasništvom i pravom korištenja na temelju članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta u 406/436 dijela za korist S. /S.¹/ Š. odnosno zk. č. 413/24 k.o. G. koja je nastala od z. k. č. 413/1 k.o. G. a što katastarskom operatu odgovara k. č. 2344/1 … broj 5 i zgrada površine 173 m2, dvorište površine 333 m2, sve upisano u posjedovnom listu broj 7973 k.o. Dubrava na ime korisnika S. /S.¹/ (R.) Š. iz Z., … na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela te nekretnine u naravi stan u potkrovlju desno gledano s ulice površine 40 m2 uz istodobno pravno sjedinjenje zemljišta i zgrade prema odredbama ZVDSP-a.

2. Protiv presude u dijelu stavaka II. izreke kojim je odbijen zahtjev drugotužitelja A. E. za naknadu parničnih troškova, stavku III. točki 2. izreke, žalbu je podnio drugotužitelj A. E. iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Drugotužitelj A. E. predlaže da se pobijani dio prvostupanjske presude ukine slijedom žalbenih navoda i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 7.734,38 kn /1.026,31 Eura + sudska pristojba na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavkom I. točkom 2.1. izreke, dijelu stavka II. kojim je odbijen zahtjev prvotužene E. M. i drugotužene E. K. za naknadu troškova prvostupanjskog postupka, žalbu su podnijele prvotužena E. M. i drugotužena E. K. iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a).

4.1. Žaliteljice predlažu preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijevaju naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.250,50 kn + sudska pristojba na žalbu.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba prvotužene E. M. i drugotužene E. K. je djelomično osnovana.

7. Žalba drugotužitelja A. E. je neosnovana.

8. Predmet spora po dispoziciji drugotužitelja A. E. jest zahtjev na utvrđenje da u ostavinu iza pokojnog Š. S. /S.¹/ (oca) koji je preminuo 7. siječnja 2001. i iza kojeg se vodi ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-941/2002, ne ulazi dio kuće u Z., … 5, koja je sagrađena na z. k. č. 413/1 k.o. G. – oranica M. sa upisanim društvenim vlasništvom i pravom korištenja u 406/436 dijela za korist Š. S. /S.¹/, a koji dio u naravi da predstavljaju dva stana i to stan u prizemlju desno gledano s ulice površine 75 m2 sa dvorištem ispred kuće i vrt prema C.. ulici i stan u potkrovlju desno gledano s ulice, površine 40 m2, sa odgovarajući suvlasnički dijelovima z. k. č. 413/1 k.o. G. koja je upisana kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja (ostavitelja) u 406/436 dijela, prema članku 68. u vezi s člankom 370. ZVDSP-a uz istovremeno pravno sjedinjenje prema odredbi članka 367. ZVDSP-a, te zahtjev za naknadu parničnih troškova.

9. Mjerodavnim odredbama materijalnog prava za razrješenje predmetnog spora, sadržanim u Zakonu o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 52/1971., 47/1978., 56/2000., u daljnjem tekstu: ZN-a/1976), a u vezi s člankom 253. stavkom 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019.) je propisano:

- da se nasljeđivati mogu stvari i prava koja pripadaju pojedincu (članak 2.);

- da se darom u smislu ZN-a/1976 između ostalog smatra svako raspolaganje bez naknade (članak 34.);

- da potomci ostaviočevi koji su živjeli u zajednici sa ostaviocem i svojim trudom, zaradom ili inače pomagali mu u privređivanju, imaju pravo zahtijevati da im se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine i da tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio (članak 37.)

10. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom vezano za tužbeni zahtjev drugotužitelja A. E. proizlazi:

- da je drugotužitelj (sin i zakonski nasljednik pokojnog Š. S. /S.¹/, koji je preminuo 7. siječnja 2001.) iz ostavinskog postupka poslovni broj O-941/2002, koji se vodi u Općinskom sudu u Zagrebu iza smrti njegova oca upućen na parnicu, radi utvrđena da u ostavinu ne ulazi kuća u Z., … 5;

- da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 27. siječnja 2014. (list 87. – 88. spisa) drugotužitelj A. E. traži da se utvrdi da u ostavinu oca ne ulaze dva stana koja se nalaze u kući u Z., … 5 (stan u prizemlju površine 75 m2 i stan u potkrovlju desno površine 40 m2) i odgovarajući suvlasnički dijelovi z. k. č. 413/1 k.o. G. sa upisanim društvenim vlasništvo i pravom korištenja (ostavitelja) u 406/436 dijela, prema članku 68. u vezi s člankom 370. ZVDSP-a uz istovremeno pravno sjedinjenje prema odredbi članka 367. ZVDSP-a;

- da su prvotužena E. M. i drugotužena E. K. kćeri pokojnog Š. S. /S.¹/; - da je ostavitelj sa D. B., majkom prvotužene E. M. (rođena 1962.) i drugotužene E. K. (rođena 1963.), kupio zemljište 1964. godine i da su ostavitelj i majka prvo i drugo tužene gradili kuću u Z., … 5, koja zajednička gradnja je trajala do 1974. godine;

- da je između ostavitelja (oca) kao darodavatelja i drugotužitelja A. E. (sina) kao daroprimatelja nadnevka 11. srpnja 2000. sklopljen Ugovor o darovanju, kojim darodavatelj daruje daroprimatelju stan u prizemlju površine 75 m2, u kući broj 5 u B… ulici, sagrađenoj na k. č. br. 413/1 sa dvorištem ispred kuće i vrtom prema C.. cesti (list 155. – 158. spisa);

- da je drugotužitelj A. E. ulagao u darovani mu stan u prizemlju (uredio iznutra, doveo priključke, stavio fasadu);

- da se kuća u Z., … 5 sastoji od 6 cjelina (dva poslovna prostora i četiri stana);

- da je 72,43 m2 površina darovanog stana u prizemlju, označenog po vještaku u nalazu i mišljenju kao „2. cjelina – Stan 1“ (u daljnjem tekstu: 2. cjelina – Stan 1), koju je renovirao i uživa drugotužitelj A. E., a udio površine tog stana kao posebnog dijela kuće u Z., … 5, u odnosu na ukupnu površinu ostalih posebnih dijelova kuće u Z., … 5 (446,44 m2 korisne površine) da iznosi 16/100 dijela ili 16,22% (nesporan nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnine, Ž. Ž. dipl. ing. građ. od 26. kolovoza 2021.);

- da se stalni sudski vještak u nedostatku činjenica i materijalnih dokaza o ulaganju drugotužitelja A. E. u druge dijelove kuće u Z., … 5 (osim u darovani stan što nije sporno), nakon 1973. godine (stupnja izgradnje istog objekta po ostavitelju i majci prvo i drugo tužene) nije mogao očitovati je li drugotužitelj A. E. ulaganjem i građenjem parirao u povećanju vrijednosti kuće u Z., … 5 (neosporna dopuna nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnine, Ž. Ž. dipl. ing. građ. od 12. travnja 2022.);

- da je kuća u Z., … 5 legalizirana 2017. godine kao stambeno poslovna zgrada (pravomoćno rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Šesti područni odsjek za graditeljstvo Klasa: UP/I 350- 05/2013-007/3524, Urbroj: 251-13-22-7/006-17-15 od 10. veljače 2017.);

- da stambeno poslovna zgrada u Z., … 5 nije upisana u zemljišnoj knjizi, niti su na istoj između suvlasnika uspostavljeni posebni dijelovi (upisana je u posjedovnom listu broj 7973 k.o. D. i to k. č. br. 2344/3 k.o. D. kao B…, KĆ. BR 5 I ZGR, Z., B…a ulica 5, DVORIŠTE, ukupne površine 506 m2 – upisana osoba Š. S. /ostavitelj/);

- da se z. k. č. 413 k.o. G., u zemljišnim knjigama vodi pod kulturom oranica M. u N., kao društveno vlasništvo s pravo korištenja ostavitelja Š. S. /S.¹/ u 406/436 dijela i D. G. u preostalom dijelu;

- da je prvotužitelj S. S. (sin ostavitelja) osporio drugotužitelju A. E. (bratu) bilo kakvo pravo na stanu u potkrovlju površine 40 m2, u stambeno poslovnoj zgradi u Z., … 5 (list 106. spisa);

- i da drugotužitelj A. E. nije iznosio konkretne činjenične navodi o opsegu i visini njegovih ulaganja, u kuću u Z., … 5, osim da je darovani mu stan u prizemlju uredio iznutra, što tužene niti ne spore, a niti na temelju čega smatra da bi njemu trebao pripasti stan u potkrovlju desno, površine 40 m2, stambeno poslovne zgrade u Z., … 5;

11. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. točkom 2.1. izreke i stavkom III. točkom 2. izreke nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da obrazloženje nije manjkavo, da u bitnome sadrži razloge za odluke pod stavkom I. točkom 2.1. izreke i stavkom III. točkom 2. izreke i da se može ispitati zakonitost tog dijela presude po žalbi drugotužitelja A. E., prvotužene E. M. i drugotužene E. K..

12. Ne mogu se prihvatit žalbeni navodi prvotužene E. M. i drugotužene E. K. da drugotužitelj A. E. „…nije uopće postavio zahtjev za izdvajanje iz ostavine…“ i da je prvostupanjski odlučio o nečem drugome, a ne o onome što je drugotužitelj A. E. tražio i da je donošenjem prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 12. ZPP-a (prekoračen tužbeni zahtjev drugotužitelja A. E.).

12.1. To iz razloga što je drugotužitelj A. E. tužbenim zahtjevom postavljenim podneskom od 27. siječnja 2014. (list 87. spisa) konkretizirao sadržaj pravnog odnosa čija se utvrđenje traže i naveo elemente od kojih zavisi kvalifikacija pravnog odnosa, te način na koji ga po njemu treba preinačiti (utvrditi da u ostavinu pokojnog Š. S. /S.¹/ ne ulazi dio kuće u Z., … 5, odnosno stan u prizemlju desno gledano s ulice površine 75 m2 koji mu je otac darovao i stan u potkrovlju desno, površine 40 m2, gledano s ulice, u kojeg je ulagao zajedno sa ocem), i što je prvostupanjski sud odlučivao u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Sama činjenica da je drugotužitelj A. E. tražio i uspostavu vlasništva posebnih dijelova stambeno poslovne zgrade u Z., … 5, ne znači kako to tvrde žaliteljice da „nije uopće postavio zahtjev za izdvajanje iz ostavine“ i da je prvostupanjski odlučio o nečem drugome, a ne o onome što je drugotužitelj A. E. tražio.

13. Međutim, djelomično osnovano žaliteljice osporavaju prvostupanjsku presudu pod stavkom I. točkom 2.1. izreke zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a nastavo i pogrešne primjene materijalnog prava s otklonjivim posljedicama u ovom stadiju postupka, budući da su u drugostupanjskom postupku, u kojem je po suglasnom prijedlogu stranaka izveden dokaz građevinski vještačenje i raspravljano o rezultatima tog dokaza, kao nesporno utvrđeno da se kuća u Z., … 5 sastoji od šest cjelina, da darovanu cjelinu drugotužitelja A. E. (2. cjelina - stana 1.) čini stan površine 72,43 m2 i da udio te cjeline u odnosu na ukupnu površinu šest posebnih dijelova (cjelina) stambeno poslovne zgrade u Z., … 5, iznosi 16/100 dijela ili 16,22%.

13.1. Prema tome, kako iz rezultata raspravljanja kao nesporno proizlazi da je otac (ostavitelj) darovao drugotužitelju A. E. stan u prizemlju označen kao 2. cjelina – Stan -1, da je stan površine 72,43 m2, da je drugotužitelj tu površinu posebnog dijela uredio i da je koristi kao vlasnik, da se kuća u Z., … 5 sastoji od šest cjelina i da udio tog stana (2. cjelina – Stan -1) u odnosu na ukupnu površinu posebnih dijelova (cjelina) stambeno poslovne zgrade u Z., … 5, iznosi 16/100 dijela ili 16,22%, to kao jedini zaključak ostaje da taj posebni dio nekretnine (2. cjelina – Stan 1.) ne ulazi u ostavinu iza pokojnog oca Š. S. /S.¹/ jer ju je za života darovao drugotužitelju A. E. (članak 114. ZN-a/1976), odnosno da u trenutku otvaranja nasljedstva (7. siječnja 2001.) ostavitelj nije bio vlasnik 2. cjelina - Stan -1 (članak 128. u vezi s člankom 2. ZN-a/1976).

13.2. Stoga je činjenično stanje pogrešno utvrđeno po prvostupanjskom sudu, a nastavno i materijalno pravo primijenjeno u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev drugotužitelja A. E. na utvrđenje da u ostavinu iza pokojnog Š. S. (S.¹) ne ulazi i daljnjih 2,57 m2 posebnog dijela kuće kojeg čini 2. cjelina - Stan -1 sa dvorištem ispred kuće i vrtom prema C.. ulici, budući da je površina 2. cjelina - Stan -1 72,43 m2, a ne 75 m2 i da drugotužitelj A. E. nije niti tvrdio da je kao vlasnik uživao dvorište ispred kuće i vrt prema C.. ulici, a zbog čega je u tom dijelu po žalbi tuženica preinačena prvostupanjska presuda u dijelu stavka I. točki 2.1. izreke, na način da je taj dio tužbenog zahtjeva drugotužitelja A. E. odbijen kao neosnovan. 14. Nadalje, neosnovano drugotužitelj A. E. osporava zakonitost prvostupanjske presude pod stavkom III. točkom 2. izreke kojim je odbijen kao neosnovan njegov tužbeni zahtjev za izdvajanje iz ostavine pokojnog Š. S. /S.¹/ stana u potkrovlju (6. cjelina – Stan 4) desno gledano s ulice, površine 40 m2 uz istodobno sjedinjenje zemljišta i zgrade (članak 68. u vezi s člankom 370. ZVDSP-a) i odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine prema članku 68. u vezi s člankom 370. ZVDSP-a vezano za 2. cjelina – Stan -1 i 6. cjelinu – Stan 4, odnosno sjedinjenje zemljišta i zgrade u Z., … 5.

15. Naime, odredbama procesnog prava koja su prisilne naravi i za drugotužitelja A. E. je propisano da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjeve, dokaze kojim se utvrđuju te činjenice i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 186. ZPP-a), da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. ZPP-a), da ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala (izričito ili prešutno), pred sudom u toku parnice (članak 221. ZPP-a) i da će sud o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o dokazivanju ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu (članak 221.a ZPP-a).

15.1. Pojam „povećanje vrijednosti“ iz članka 37. ZN-a/1976, odredbe mjerodavne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva drugotužitelja A. E. da se utvrdi da u ostavinu iza oca ne ulazi stan u potkrovlju stambeno poslovne zgrade u Z., … 5, površine 40 m2, jasno je odredio granice prava koja na osnovi tog propisa postoje, i podrazumijeva u prvom redu stjecanje novih dobara i poboljšanje na imovini kao rezultat rada potomaka za života u zajednici s ostaviteljem.

15.2. U okviru tog propisa ne spadaju slučajevi privređivanja u kojem nema takvog prinosa potomaka u povećanju vrijednosti imovini.

16. Iz stanja spisa proizlazi da drugotužitelj A. E. u tužbi, tijekom postupka, a niti u iskazima (list 28., 148.-149. spisa), unatoč ponovljenim upozorenjima prvostupanjskog suda (list 23., 30., 38., 47., 53., 80. spisa) nije iznosio navode o činjenicama vezano za povećanje vrijednosti stana u potkrovlju, površine 40 m2, kao novog dobra, niti poboljšanja kao rezultata njegova rada za života u zajednici s ostaviteljem (ocem), da nije kompromitirao navode prvotužitelja (brata) da je on potkrovlje obnovio svojim vlastitim sredstvima, da se kvadratura prizemlja i kata nije znatno povećavala (za cca 30 m2), da ne zna da li je time povećana vrijednost ostaviteljeve imovine, te da je sam drugotužitelj A. E. saslušan kao stranaka izjavio da se „ne sjeća tko je izvodio radove“, da se s „bratom dogovarao oko investicija“ i da „ne zna koliko je tko uložio“ (list 148. – 149. spisa).

17. Prema tome, kako je sud vezan činjeničnom osnovom tužbe, odnosno kako drugotužitelj A. E. nije navodio činjenice vezano za povećanje vrijednosti stana u potkrovlju, površine 40 m2, kao novog dobra, niti poboljšanja kao rezultata njegova rada za života u zajednici s ostaviteljem (ocem), da je sam u svom iskazu naveo da se ne sjeća tko je izvodio radove, da se s bratom dogovarao oko investicija i da ne zna koliko je tko uložio, to je pravilno po prvostupanjskom sudu otklonjeno saslušanje svjedoka M. J., F. K. i V. B. na okolnosti „izvođenja radova na katu u potkrovlju, tko je davao naloge za radove i tko je plaćao“ (list 107. spisa).

17.1. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi drugotužitelja A. E. da bi „.. uređenje potkrovlja, kao i svi ostali radovi na kući, fasadi, krov, etc., bili dokazani … saslušanjem svjedoka…“ i da je zbog neizvođenja tih dokaza onemogućen u raspravljanju „ … da je po njegovu nalogu i njegovim sredstvima uređen stan u potkrovlju i da je na taj način ulaganjem i građenjem povećana vrijednost i stvoreno novostečeno dobro, te da isti ne ulazi u ostavinu iza pokojnog ostavitelja…“ s tim više što takvim navodima drugotužitelj A. E. sam sebe potire u odnosu na ono što je iznosio u svom iskazu kao stranka pred sudom.

18. Osim toga, pored mnogostrane uvjetovanosti vrijednosti izvora saznanja putem personalnih dokaza (sposobnost zapažanja, pamćenje, reproduciranje zapamćenog, subjektivni stav svjedoka prema predmetu i strankama i slično) i pod pretpostavkom da se njihovo izvođenje odnosi na bitne činjenice, što nije slučaj u predmetnom postupku, u kojem je sam drugotužitelj A. E. naveo da se „ne sjeća tko je izvodio radove“, da se s „bratom dogovarao oko investicija“ i da „ne zna koliko je tko uložio“, u razrješenju spora vezano za stan u potkrovlju, površine 40 m2, nije niti bilo za očekivati oslanjanje suda na prikupljene informacije putem personalnih dokaza.

19. U prilog neodrživosti žalbenih navoda drugotužitelja A. E. u dijelu kojim tvrdi da je zbog neizvođenja dokaza saslušanjem navedenih svjedoka onemogućen u raspravljanja treba imati u vidu da je prema općem jamstvu poštenog postupka (članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 28/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014./, članak 5. ZPP-a, članak 6. stavak 1. /Europske/ Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda /Narodne novine, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010./) na koje se u biti poziva, za sud zadržano pravo procjene mjerodavnosti podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih po strankama u postupku, vezano za odluku koju donosi.

20. Prema tome, presumpcija o neosnovanosti tužbenog zahtjeva drugotužitelja A. E. na utvrđenje da u ostavinu pokojnog Š. S. /S.¹/ ne ulazi stan u potkrovlju desno gledano s ulice, površine 40 m2, zakonito je po prvostupanjskom sudu izvedena iz pravila o slobodnoj ocjeni dokaza, na što se svode pravila o teretu dokazivanja, što jest osnova za otklanjanje sudske zaštite po istom tužbenom zahtjevu (arg. članka 2. stavak 2. ZPP-a), bez navođenja pravnih razloga, a zbog čega se suprotni žalbeni navodi drugotužitelja A. E. ne mogu prihvatiti.

21. Nadalje, kako niti na jednoj od ukupno šest cjelina stambeno poslovnog objekta u Z., … 5, utvrđenih nespornim nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke, nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, to je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan i dio tužbenog zahtjev drugotužitelja A. E. koji isti temelji na odredbi članka 68. u vezi sa člankom 370. i člankom 367. ZVDSP-a.

22. Djelomično pogrešno je materijalno pravo primijenjeno i u dijelu odluke o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude, a na što opravdano ukazuju žaliteljice (prvotužena E. M. i drugotužena E. K.).

23. Naime, odredbama o parničnim troškovima je između ostalog propisano da sud može, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ZPP-a (članak 154. stavak 4. ZPP-a).

24. Odredbom članka 156. stavkom 1. ZPP-a je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice naknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio, a kojom odredbom se u biti korigiraju nepravične situacije do kojih dovodi dužnost naknade troškova po načelu cause (odgovornosti za uspjeh).

25. Po ocijeni drugostupanjskog suda za odluku o troškovima prvostupanjskog postupka po zahtjevu prvotužene E. M. i drugotužene E. K. koji je usmjeren protiv drugotužitelja A. E., mjerodavna je odredba članka 154. stavak 4/2. ZPP-a prema kojem je drugotužitelj A. E. dužan naknaditi prvotuženoj E. M. i drugotuženoj E. K. troškove prema odredbi članka 156. stavku 1. ZPP-a i sam snositi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

25.1. To iz razloga, što je drugotužitelj A. E. svojim skrivljenim nesvrsishodnim ponašanjem prouzročio produljenje sudskih rokova i odgode ročišta i što unatoč ponovljenim upozorenjima i pozivanju suda, iako je mogao, nije iznosio navode o odlučnim činjenicama i što je poduzetim radnjama odugovlačio predmetni postupak. 26. Kako su u predmetnom postupku pojedine zahtjeve istakli različiti tužitelji, a vrijednost predmeta spora naznačena sa iznosom od 10.000,00 kn (članak 40. stavak 2. ZPP-a), te kako se u slučaju kakav je predmetni vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog zahtjeva (članak 37. stavak 2. ZPP-a), to je za utvrđivanje visine naknade troškova prvotuženoj E. M. i drugotuženoj E. K. na teret drugotužitelja A. E., kao vrijednost predmeta spora uzet iznos od 10.000,00 kn. 27. Odredbom članka 155. stavkom 2. ZPP-a je propisani da se troškovi propisani tarifom za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeravaju prema tim tarifama, a Tbr. 48/3. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT) da sud kad odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima.

28. Prema stanja prvostupanjskog spisa, prvotuženoj E. M. i drugotuženoj E. K. na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku pripada pravo trošak od drugotužitelja A. E. po osnovi članka 156. stavka 1. ZPP-a u iznosu od 2.340,00 kn.

28.1. Trošak čini nagrada za sastav podneska od 22. ožujka 2007. /list 15. spisa/, 8. lipnja 2010. /list 39. spisa/, 1. veljače 2012. /list 51. spisa/, 18. rujna 2012. /list 61. spisa/ i 28. siječnja 2013. od po 18,75 bodova /Tbr. 8/3. OT/, zastupanje na ročištu 18. rujna 2008. /list 19. spisa/ - 18,75 bodova /Tbr. 9/5. OT/, 15. rujna 2009. /list 23. spisa/ i 9. siječnja 2014. /list 80. spisa/ od po 37,5 bodova (ukupno 187,2 boda x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 1.872,00 kn + 468,00 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 2.340,00 kn).

29. Preko iznosa od 2.340,00 kn zahtjev prvotužene E. M. i drugotužene E. K. za naknadu troškova prvostupanjskog postupka je bez uporišta u odredbi članka 156. stavku 1. ZPP-a.

30. Po istoj zakonskoj osnovi prvotuženoj E. M. i drugotuženoj E. K. pripada pravo na trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u žalbenom postupku (Gž- 2633/2019) i to u iznosu od 4.328,62 kn (nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku – 2.578,12 kn + 1.750,50 kn plaćen trošak izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem).

30.1. Trošak nagrade zastupanja po punomoćniku odvjetniku odnosi se na ročišta održana pred drugostupanjskim sudom i to 28. siječnja 2020. /list 23. spisa/ – 18,75 bodova /Tbr. 9/5. OT/, 9. lipnja 2021. /list 29. spisa/ - 37,5 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 20. listopada 2021. /list 82. spisa/ - 18,75 bodova /Tbr. 9/5. OT/, 22. prosinca 2021. /list 94. spisa/ - 37,5 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 9. ožujka 2022. /list 110. spisa/ - 37,5 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 2. rujna 2022. /list 180. spisa/ - 18,75 bodova /Tbr. 9/5. OT/ i 27. rujna 2022. /list 190. spisa – 37,5 bodova /Tbr. 9/2. OT/ (ukupno 206,25 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 2.062,50 kn + 515,62 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 2.578,12 kn).

30.2. Iznos od 1.750,50 kn se odnosi plaćeni trošak predujma za izvođenje dokaza vještačenjem.

30.3. Zahtjev prvotužene E. M. i drugotužene E. K. za naknadu daljnjeg iznosa od 1.921,88 kn na ime nagrade zastupanja po punomoćniku odvjetniku u žalbenom postupka nije osnovan jer nije u skladu s poduzetim radnjama i mjerodavnom OT- om. Osim toga iz stanja spisa ne proizlazi izdatak za sudsku pristojbe na žalbu.

31. Drugotužitelj A. E., unatoč ponovljenim pozivima suda nije podmirio dužni trošak za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, koji je određen i izveden u drugostupanjskom postupku na suglasan prijedlog stranaka.

32. Prema tome, drugotužitelj A. E. je dužan naknaditi prvotuženoj E. M. i drugotuženoj E. K. troškove predmetne parnice u ukupnom iznosu od 6.668,62 kn (prvostupanjski postupak – 2.340,00 kn, drugostupanjski – 4.328,62 kn) i sam snositi svoje troškove iste (članak 154. stavak 4/2. ZPP-a).

33. Zaključno, po tužbenom zahtjevu drugotužitelja A. E., u ostavinu iza pokojnog Š. S. /S.¹/ iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem O-941/2002, ne ulazi 16/100 dijela ili 16,22% posebnog dijela kuće u Z., … 5, koja se nalazi na z. k. č. 413/1 k.o. G. – oranica M. sa upisanim društvenim vlasništvom i pravom korištenja u 406/436 dijela za korist Š. S. /S.¹/, a koji posebni dio u naravi predstavlja stan u prizemlju desno gledano s ulice površine 72,43 m2 (u nalazu stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnine Ž. Ž. dipl. ing. građ. od 26. kolovoza 2021. označen kao 2. cjelina – Stan 1), te je drugotužitelj A. E. dužan naknaditi prvotuženoj E. M. i drugotuženoj E. K. parnične troškove u ukupnom iznosu od 6.668,62 kn (prvostupanjski postupak – 2.340,00 kn, drugostupanjski – 4.328,62 kn) i sam snositi svoje troškove iste, a zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i III., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak IV., V. i VI.).

34. Skreće se pozornost strankama da je predmetnom djelomičnom drugostupanjskom presudom odlučeno o žalbi drugotužitelja A. E., žalbi prvotužene E. M. i drugotužene E. K., protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu drugotužitelja A. E., odnosno da vezano za žalbu prvotužitelja S. S., prvotužene E. M. i drugotužene E. K. protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu prvotužitelja S. S. (stavak I. točka 1. izreke, stavak III. točka 1., dio stavak II. koji se odnosi na troškove tog dijela tužbenog zahtjeva) nisu poduzimane radnje nakon 27. srpnja 2022. po drugostupanjsku sudu s obzirom na činjenicu da je prvotužitelj S. S. preminuo tijekom drugostupanjskog postupka (27. srpnja 2022.) čime su po sili zakona nastupili razlozi prekida postupka, i da će se o tim žalbama odlučiti nakon što bude uspostavljen procesnopravni kontinuiteta, odnosno nakon što po prvostupanjskom sudu bude određen nastavak postupka.

U Zagrebu 27. rujna 2022.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.