REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 30/2016-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja V. M. iz V., i M. S. iz V., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u V., V., zastupanog po punomoćnici L. B. K., i Fonda za naknadu oduzete imovine, Z., zastupanog po punomoćniku dipl. iur. M. P., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-75/2016-2 od 14. srpnja 2016., protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-1791/14-12 od 21. travnja 2016., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO- 75/2016-2 od 14. srpnja 2016. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-1791/14-12 od 21. travnja 2016.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prihvaćena je žalba tužitelja i poništeno je rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/11-01/680, Ur. broj: 514-04/01-14-02 od 9. siječnja 2014. te je naloženo Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo da u roku od 30 dana od dostave presude donese novu odluku o žalbi tužitelja V. M. i M. S..
2. Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen.
3. Upravni sud je u pobijanoj presudi zauzeo stajalište da je pobijano rješenje nezakonito jer nije mogao primijeniti Pravilnik donesen na temelju odredbe Zakona o naknadi („Narodne novine“ od 22. prosinca 2003.). Naime, prema odredbi čl. 57. Zakona o naknadi propisano je da za imovinu koja se po odredbama ovoga Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. U konkretnom slučaju visina naknade određena je primjenom odredbe čl. 59. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 6/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 54/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 - dalje u tekstu: Zakona o naknadi), te Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor („Narodne novine“, broj 204/03 i 3/04 - dalje u tekstu: Pravilnika).
4. U skladu s odredbom čl. 5. Pravilnika Pravilnik je stupio na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama“, 30. prosinca 2003., a primjenjuje se od 1. travnja 2004.
5. S obzirom da je prvostupanjsko rješenje doneseno 5. rujna 2001., citirani Pravilnik, a uzimajući u obzir odredbe čl. 125. Zakona o općem upravnom postupku, nije bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, te po ocjeni Upravnog suda u konkretnom slučaju tužiteljima visina naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine određena je primjenom kriterija određenih pravilnikom koji nije bio na snazi u vrijeme donošenja odluke.
6. Upravni sud smatra da prilikom odlučivanja o visini naknade treba uzeti mjerila primjenjujući odredbe Zakona o naknadi.
7. U zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državno odvjetništvo smatra da treba primijeniti odredbe navedenog Pravilnika jer samim podnošenjem zahtjeva za naknadu oduzete imovine nastaje pravni odnos između ovlaštenika naknade tužitelja V. M. i M. S. kao stranke u upravnom postupku i upravnog tijela kojem je zahtjev podnesen.
8. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu nije osnovan.
9. Naime, u konkretnom predmetu nije sporno da je tužiteljima oduzeta imovina za koju treba isplatiti naknadu.
10. Sporan je način obračuna naknade, odnosno primjenjuju li se odredbe Zakona o naknadi ili odredbe Pravilnika iz 2003.
11. O navedenom spornom pitanju pravilno je Upravni sud zauzeo shvaćanje, a o tome se već izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-2214/2012-3 od 2. prosinca 2015., Uzz-5/99 od 8. svibnja 2002., U-zpz 5/2014 od 24. rujna 2019. i odluci U-zpz 11/16 od 22. siječnja 2020., te je navedeno da u okolnostima kada je postupak za određivanje naknade pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi tj. nakon 1. siječnja 1997. kada je taj Zakon stupio na snagu, naknada za oduzeto građevinsko zemljište određuje se u postupku i na način propisan odredbama Zakona o naknadi.
12. S obzirom da u konkretnom predmetu nije sporno da je postupak započeo donošenjem prvostupanjskog rješenja upravnog organa od 5. rujna 2001., dakle u vrijeme kada citirani Pravilnik nije bio na snazi, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se naknada za oduzetu nekretninu, odnosno oduzeto građevinsko zemljište određuje u postupku i na način propisan odredbama Zakona o naknadi. Stoga je pravilno prvostupanjski sud poništio prvostupanjsko rješenje i naložio donošenje nove odluke.
13. Slijedom navedenog valjalo je odbiti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Upravnog suda i odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 78. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12 i 152/14).
Zagreb, 27. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
