Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-378/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. Č., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-156/2022. (K-51/2021.) od 12. rujna 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog D. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-156/2022. (K- 51/2021.) od 12. rujna 2022., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-52/2021. od 2. srpnja 2021., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-35/2021. od 8. rujna 2021. zbog dva kaznena djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. Č. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u koji istražni zatvor mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 11. ožujka 2021. pa nadalje.

2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi D. Č. po braniteljici odvjetnici J. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11., stavka 2. i stavka 3. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja „te posljedično tome pogrešne primjene članka 127. stavka 4. u vezi članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08.“. Predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor optuženiku, a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, u odnosu na ovog optuženika i inkriminirana kaznena djela kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako, sud je dao i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv žalitelja i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog D. Č. da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na postojanje osnovane sumnje i iteracijske opasnosti te da su navedeni razlozi o nemogućnosti primjene blažih mjera paušalni i nedostatni, a kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.2. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi D. Č. počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a osobito to proizlazi iz rezultata provedenih vještačenja (sudskomedicinskog i balističkog). Takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Za ispunjene osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatno je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela za koja se ovaj optuženik tereti, što je i ostvareno. Osim toga, s obzirom da je riječ o raspravnom stadiju postupka, drugostupanjski sud je osnovanu sumnju analizirao iz perspektive nužnosti njezina jačanja prema kraju postupka. S tim u vezi drugostupanjski sud je ocijenio da je u korelaciji sa svim drugim procesno- pravnim relevantnim okolnostima (o čemu će više biti riječi u nastavku, posebno o načelu razmjernosti) i prema dokaznoj građi koja se izvodi na raspravi koja je u tijeku, i dalje riječ o postojanju osnovane sumnje da je optuženi D. Č. počinio kaznena djela za koja se tereti.

6. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv žalitelja iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a nije riječ o istražnozatvorskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. kako pogrešno sugerira žalba ističući da „ne postoji opasnost od bijega“. Budući da sve te razloge prvostupanjskog suda ovaj sud u cijelosti prihvaća, to se i žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste (točka 5.1. i 5.2. pobijanog rješenja).

7. Stoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je protiv optuženog D. Č. nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., čija svrha se ne može ostvariti mjerama opreza. Suprotno žalbenim navodima žalitelja nije riječ o „arbitrarnoj“ sudskoj odluci niti u dijelu nemogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama jer su i tom smislu u pobijanom rješenju sagledane i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika. Napominje se žalitelju kako postupanje suda koje je suprotno stavu žalitelja ne znači samo po sebi povredu optuženikovih prava, kako se to u žalbi ovog optuženika neosnovano nastoji prikazati.

8. Nije u pravu žalitelj da je pogrešna tvrdnja da svoje ponašanje nije uskladio s pozitivnim zakonskim propisima jer da su „kaznena djela u Republici Italiji počinjenja prije više od pet godina“. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, a riječ je osuđivanosti kontinuirano od 2007. do 2016, te potom i u 2021. što doista upućuje na to da do sada izricane kazne žalitelju nisu utjecala na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima.

9. Nadalje, u žalbi žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije vodio računa o dinamičkom pristupu jer da su se „prvobitne okolnosti u međuvremenu izmijenile i više niti jedna okolnost ne upućuje na opasnost od bijega“ te je stoga takvim propustom sud „propustio obrazložiti svoju odluku čime je povrijedio pravo na obranu jer je na štetu optuženika počinjena povreda prava nepovredivosti slobode i osobnosti čovjeka“. Protivno tim žalbenim navodima, a posebice imajući u vidu da nije riječ o istražnozatvorskoj osnovi otklanjanja opasnosti od bijega nego otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv žalitelja, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja. To iz razloga jer u konkretnom slučaju, temeljem svih izloženih osobitih okolnosti (točka 5.1. i 5.2. pobijanog rješenja), zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom ovog optuženika na slobodu. Osim toga primjena mjere istražnog zatvora se od određivanja do pobijanog rješenja dopunjavala novim činjenicama proizašlim iz postupka. Stoga nije točno da u ovom postupku nije primijenjen dinamički princip prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kao i prilikom obrazlaganja takve odluke.

9.1. Prilikom primjene dinamičkog pristupu razmatraju se eventualne naknadno izmijenjene okolnosti (bilo objektivne bilo subjektivne) na strani optuženika, a u vremenu od prijašnje odluke o primjeni mjere istražnog zatvora kako bi se ocijenilo postoji li još uvijek konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela. Pri tome nije riječ o dokaznom postupku ocjene postojanja takve opasnosti pa se niti ne mogu primijeniti dokazna pravila propisana ZKP/08. niti je to predmet preispitivanja u okviru ispitivanja prvostupanjskog rješenja kojim je produljena mjere istražnog zatvora optuženiku. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava žalitelja pa tako ni načelo pravičnosti, odnosno pravo na pravično suđenje niti pravo na osobnu slobodu i sigurnost pa stoga nije ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

10. Žalitelj ističe da je dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora (od 11. ožujka 2021.) došlo do povrede načela razmjernosti. Međutim, razmatrajući težinu i ozbiljnost okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, propisane kazne, kazne koje se prema podacima u spisu može očekivati ako se utvrdi krivnja žalitelja, u razmjeru s potrebom određivanja i trajanja istražnog zatvora, sve s obzirom na ranije u rješenju izloženu težinu okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. za sada nije povrijeđeno. Pri tome je ovaj sud imao u vidu i najdulje moguće trajanje istražnog zatvora do donošenja presude suda prvog stupnja u konkretnom slučaju (članak 133. stavak 1. točka 5. ZKP/08. ZKP/08.)

11. Na više mjesta se u žalbi citiraju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, no osim što se sve te odluke odnose na primjenu istražnog zatvora, niti jedna od tih odluka ne podupire žalbene navode o nedostacima pobijanog rješenja, kako je to prethodno obrazloženo.

12. S obzirom da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio ZKP/08. nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. kako pogrešno tvrdi žalitelj.

13. Žalbeni navodi žalitelja kojima ističe svoje obiteljske prilike, „strah“ za zdravstveno stanje, namjeru nečinjenja kaznenih djela u budućnosti te namjeru rođaka „da prijavi optuženika kod sebe“ nisu od utjecaja kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene i ne dovode u sumnju osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a posebno obzirom da se žalitelju odgovarajuća zdravstvena skrb pruža unutar zatvorskog sustava. Potrebno je istaknuti da prema podacima u spisu, a s obzirom na razinu medicinske brige koja se inače pruža unutar zatvorskog sustava, okolnosti koje ističe žalitelj u odnosu na njegovo zdravlje, nisu takve da bi nadmašile opći interes koji se ostvaruje lišenjem slobode žalitelja, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih ovaj optuženik počiniti.

14. Budući da žalbenim navodima optuženog D. Č., nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.