REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 184/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić člana vijeća i Dragana Katića članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROCOMPUTER SYSTEMS d.o.o., OIB 73769082179, Zagreb, Maksimirska 120., koga zastupa punomoćnik Marko Zečević, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Zečević i dr. iz Zagreba, protiv tuženika HP – HRVATSKA POŠTA d.d., OIB 87311810356, Zagreb, Jurišićeva 13., koga zastupa punomoćnik Branko Škarica, Odvjetnik u odvjetničkom društvu Škarica i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7122/2013-3 od 7. prosinca 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-892/07 od 4. srpnja 2013., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-1405/06 od 2. lipnja 2006. te je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznose sa zateznim kamatama kako je to naznačeno pod toč. I izreke. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak i to trošak ovršnog postupka od 42.236,40 kn te parnični trošak od 526.718,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. II izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova od 105.318,75 kn (toč. III izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o trošku postupka tako da je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak od 257.069, 31 kn dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka od 311.885,84 kn sa pripadajućim zateznim kamatama,

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu uz naknadu troška postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP) samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatom 2. 950.197,79 kn prema računima za usluge održavanja računalne opreme tuženika u razdoblju od 16. rujna 2005. do travnja 2006.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće činjenice;

- da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora od 15. rujna 2004. kojim je tužitelj preuzeo obvezu godišnjeg održavanja informatičke opreme prema vrsti usluga, uvjetima i jediničnim cijenama definiranim u ponudi izvoditelja br. 1201/04 od 22. srpnja 2004., a koji ugovor je zaključen na razdoblje od jedne godine po ukupnoj cijeni za ugovoreno razdoblje od 4.594.584,00 kn,

- da je dopisom od 20. rujna 2005. tuženik naznačio da je njegova uprava prihvatila ponudu tužitelja da i nadalje održava servere i opremu sukladno režimu, procedure, obujmu i kvaliteti određenoj ugovorom od 15. rujna 2004.,

- da je tužitelj i nakon isteka ugovora obavljao održavanje opreme tuženika,

- da je tuženik promijenio svoj dosadašnji pristup načinu obračunavanja troškova koji se umjesto na mjesečnom paušalu trebao zasnivati na obračunu za pojedinačne intervencije, a kojoj bi kao pokriće služila narudžbenica centra gdje je intervencija zatražena.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su zaključili da su stranke usmenim putem produljile trajanje ugovora koji su zaključili 15. rujna 2004., te da je tužitelj pružao tuženiku usluge održavanja opreme sukladno ugovoru kroz cijeli period za koji se traži plaćanje.

11. Stoga su sudovi na temelju čl. 600. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) prihvatili tužbeni zahtjev obzirom je tužitelj podneskom od 7. veljače 2013. tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka.

12. Budući da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio na temelju rezultata nalaza vještačenja i to vještakinje za financije i knjigovodstvo (koja je na ročištu od 22. siječnja 2013. odgovorila na prigovore tuženika koji nije pristupio na to ročište) kao i na temelju nalaza stalnog sudskog vještaka za informatičke djelatnosti i dopune tog nalaza i mišljenja od 7. studenoga 2011. - tuženik u reviziji neosnovano ističe da je prihvaćanje tužbenog zahtjeva kontradiktorno i proturječno ispravama u spisu.

13. Naime, tuženik ističe da nije logičan zaključak sudova jer ako su stranke produljile trajanje ugovora da su onda trebalo prihvatiti ugovorenu cijenu usluga iz ugovora a ne prihvatiti sniženi tužbeni zahtjev. Budući da iz dopisa samog tuženika od 20. rujna 2005. proizlazi da je tuženik dao ponudu tužitelju da i nadalje obavlja održavanje server i opreme, a iz iskaza svjedoka i nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj do travnja 2006. obavljao te poslove - to je ispravan zaključak sudova da su stranke dogovorile nastavak suradnje u navedenom smislu. To što je tužitelj tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu vještaka o vrijednosti izvršenih radova i to što bi to predstavljalo niži iznos od onog predviđenog ugovorom, ne znači da tužitelj nema pravo na naknadu za izvršeni rad. Ako je eventualno i tražio manje, tad nije na sudu da to preispituje i sud mu uvijek može dosuditi manje od onog što mu eventualno pripada, samo ne može više.

14. Preostali revizijski prigovori iscrpljuju se u osporavanju nalaza i mišljenja vještačenja koja su provedeni u ovom postupku. Takvi prigovori predstavljaju prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji sukladno čl. 385. ZPP stranke nije u reviziji nisu ovlaštene iznositi, pa ih stoga ovaj sud nije posebno ni razmatrao.

Zagreb, 27. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Broj zapisa: eb313-cf868

Kontrolni broj: 0d1e4-4be3e-3ac79

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.