REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kž-867/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Plešea kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. A., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: K-688/2019. od 3. lipnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog S. A. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. na temelju odredbe članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Osijeku broj: K-688/2019. od 16. listopada 2019. Nadalje, pod točkom II. izreke presude okrivljeni S. A. proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, činjenično opisano pod točkom II. izreke presude pa je po tom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i po članku 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 05. kolovoza 2019. do 2. rujna 2019.
3.Na temelju odredbe članka 158. ZKP/08 oštećena S. L. s imovinsko pravnim zahtjevom se upućuje na građansku parnicu.
4. Na temelju odredbe članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. u vezi s člankom 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni S. A. dužan je platiti trošak kaznenog postupka i to trošak dolaska na raspravu 24. veljače 2022. za oštećenu S. L. u iznosu od 60,00 kuna te sudski paušal u iznosu od 300,00 kuna.
5. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni S. A. putem branitelja K. M., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
9.1. Iako okrivljenik u žalbi ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbi ne navodi o kojoj postupovnoj povredi bi se radilo, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno, da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude, o sadržaju isprava i samih tih isprava.
9.2. Međutim, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer su u pobijanoj presudi navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti su u znatnoj mjeri proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.
9.3. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iznio razloge o svim odlučnim činjenicama u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 za koje je okrivljenika proglasio krivim presudom prvostupanjskog suda, a te odlučne činjenice su u pobijanoj presudi jasne, pri čemu nisu proturječne, te je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao valjanu ocjenu svih izvedenih dokaza iako šturo navodeći da je prihvatio iskaze ispitanih svjedoka I. D. i E. L., jer su iskazi u bitnome međusobno suglasni i u skladu sa iskazom oštećene te drugim materijalnim dokazima koji prileže u spisu, dok iskaze T. i V. A., nije prihvatio smatrajući da svojim iskazima pogoduju okrivljeniku.
9.4. Na taj način prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio je razloge o svim odlučnim činjenicama, pa nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da o odlučnim činjenicama nisu izneseni razlozi, odnosno da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, zbog čega nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
10. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10.1. Prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, te je za takova svoja utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10.2. Ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj poriče da bi prijetio oštećenici, jer suprotno proizlazi iz iskaza oštećene S. L. koja nema razloga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, lažno teretiti okrivljenika, a njezin iskaz potvrđen je i iskazom svjedoka I. D. Naime, oštećenica jasno i okolnosno opisuje sporni događaj navodeći da je okrivljenik stanovao u njenoj kući, zajedno sa suprugom i djecom, da bi se nakon nekog vremena iselio iz njene kuće, pri čemu joj nije isplatio sav novac, odnosno ostao joj je dužan određeni novčani iznos. Kada mu se obratila za neplaćanje duga vezano za stanovanje u kući, navela je da joj je okrivljenik prijetio rekavši joj da će ih sve pobiti ako ga budu tužili, a što je kod nje izazvalo osjećaj straha.
10.3. Okrivljenik u svojoj obrani poriče da bi prijetio oštećenici navodeći da joj je vratio ključeve kuće u kojoj je stanovao, pri čemu je naveo da joj nije dužan nikakav novac. Obranu okrivljenika potvrdio je svjedok T. A. kao i svjedokinja V. A.
10.4. Međutim, ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika, jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, obrana okrivljenika je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, tim više što ne postoje razlozi za neprihvaćanje iskaza oštećene S. L., koji iskaz je potvrđen i iskazom svjedoka I. D. da joj je okrivljenik uputio prijetnje, pri čemu je oštećena iskazivala o razlozima zbog čega je došlo do prijetnji koje joj je okrivljenik uputio.
10.5. Stoga, obzirom da je oštećenica jasno i okolnosno opisala sporni događaj sa okrivljenikom, koji iskaz je djelomično potvrdio i svjedok I. D., ispravno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. O tome je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iznio valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.
12. Iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, (članak 478. ZKP/08), to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.
12.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za okrivljenika, pa mu je kao olakotno uzeo u obzir da je otac četvoro djece, dok mu je kao otegotno cijenio njegovu raniju kaznenu i prekršajnu osuđivanost.
13. Stoga, s obzirom na ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da će se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci, i potom izrečenom uvjetnom osudom, da okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela a ujedno jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na okrivljenika i sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja (članak 41. KZ/11).
14. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. rujna 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše, v. r.
