Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 68 Gž Ob-212/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, kao predsjednice vijeća, Marine Kunić Stipčić suca izvjestitelja i člana vijeća te Andrine Raspor Flis, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. A., OIB …, G., Republika A., koju zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik iz Odvjetničkog društva C. i D. iz Z., protiv tuženika D. A., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz V., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-188/16-29 od 29. studenoga 2018., u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 33 P Ob-188/16-29 od 29. studenoga 2018. te sudi:

I Utvrđuje se da je tužiteljica M. A., G., Republika A., OIB … s osnova bračne stečevine suvlasnica nekretnine i to z.k. č. br. 1548/16, u naravi stambena zgrada pop. br. 20920, dvojna garaža pop. br. 21942 i dvorište, … Z., površine 615 m2, sve upisano u z.k. ul. br. 18259 k.o. Grad Z., kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu u 1/4 idealnog dijela suvlasničkog omjera tuženika D. A. te je tuženik D. A. iz Z., OIB … dužan izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njenog prava vlasništva na navedenoj nekretnini jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda te će zemljišnoknjižni sudu potom upisati pravo vlasništva tužiteljice u 1/4 dijela suvlasničkog omjera tuženika.

II Nalaže se tuženiku D. A. da tužiteljici M. A. nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 26.985,00 kn/3.581,52 eura[1] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. rujna 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za iznos od 1.985,00 kn zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P Ob-188/16-29 od 29. studenoga 2018 i rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika D. A. za nadoknadom troškova parničnog postupka.

II Nalaže se tuženiku D. A. da tužiteljici M. A. nadoknadi trošak parničnog postupka u povodu žalbe u iznosu od 3.906,25 kn/518,45 eura, u roku od 15 dana, dok se za iznos od 1.700,00 kn zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je tužiteljica M. A., G., Republika A., OIB … s osnova bračne stečevine suvlasnica nekretnine i to z.k. č. br. 1548/16, u naravi stambena zgrada pop. br. 20920, dvojna garaža popo. br. 21942 i dvorište, … Z., površine 615 m2, sve upisano u z.k. ul. br. 18259 k.o. Grad Z., kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu u 1/4 idealnog dijela suvlasničkog omjera tuženika D. A., što je tuženik D. A. iz Z., OIB … dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njenog prava vlasništva na navedenoj nekretnini jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda te će zemljišnoknjižni sudu potom upisati pravo vlasništva tužiteljice u 1/4 dijela suvlasničkog omjera tuženika.

1. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. “„.

2. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 25.000,00 kn, u roku od 15 dana.“

3. Protiv navedene presude i navedenog rješenja tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijane odluke sukladno žalbenim navodima, podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troška žalbe, specificiranog u žalbi.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Prvostupanjske odluke su ispitane u smislu članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) te je ovaj sud utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 11. ZPP, na što ukazuje tužiteljica, zato jer pobijane odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati pa niti onih na koje tužiteljica ukazuje u žalbi.

8. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, pri čemu na žalbene navode tužiteljice valja navesti da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP) kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP), a time što u svezi takvog postupanja žaliteljica ocjenom dokaza nije zadovoljna i smatra da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u pobijanoj presudi, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP na koju se u žalbi ukazuje.

9. Između stranaka nisu sporne činjenice: da su stranke zaključile brak 8. studenoga 1991. koji je razveden 29. veljače 2016.; da je predmetna nekretnina bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim za trajanja braka i bračne zajednice stranaka 9. lipnja 2000. između M. Z. kao primateljice uzdržavanja i D. A. (tuženika) kao davatelja uzdržavanja i da je tuženik temeljem tog ugovora za trajanja braka i bračne zajednice stekao nekretninu predmet spora u ½ dijela, kao što i nije sporan sadržaj navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i u sklopu toga da se davatelj uzdržavanja člankom 2. ugovora obvezao isplaćivati primateljici uzdržavanja 1.370,00 kn mjesečno koliko iznosi visina njene mirovine, posjećivati je najmanje jednom mjesečno, plaćati sve njene račune za struju, vodu, telefon i komunalnu naknadu, a u slučaju da primateljica uzdržavanja padne u nemoć, pronaći osobu koja će je njegovati ili joj u slučaju nužne potrebe osigurati i plaćati smještaj u odgovarajućoj ustanovi, a po smrti je dati dostojno sahraniti o svom trošku.

10. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka i ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je kroz ugovoreno razdoblje (od sklapanja ugovora do 19. ožujka 2001., što između stranaka nije sporno) tuženik primateljici uzdržavanja u ispunjenju svojih obveza iz tog ugovora isplatio 5.932,42 kn i time ispunio 26,40% novčane obveze iz ugovora, dok je u preostalom dijelu od 73,60% novčane obveze prema primateljici uzdržavanja ispunio iz zajedničke imovine parničnih stranaka te da je tuženik u cijelosti i ispunio obvezu redovitog mjesečnog posjeta primateljici uzdržavanja, dok je tužiteljica izvjesno jednom, a možda i još koji puta navratila u stan M. Z. – primateljice uzdržavanja.

11. Na naprijed navedeni način činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na pravno odlučne činjenice i to žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, no iz tog je činjeničnog stanja prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice radi čega je i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj presudi.

12. Prema odredbi članka 252. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/98, dalje ObZ. koji je bio u primjeni od 1. srpnja 1999. do 22. srpnja 2003. i koji se u konkretnom slučaju primjenjuje) bračna stečevina predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine. S druge strane, vlastita imovina prema odredbi članka 257. st. 2. ObZ/98 predstavlja imovinu koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz članka 257. st. 2. Obz/98 (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

13. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, predmetna nekretnina kao imovina koju je stekao tuženik, a koja je stečena temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju (kao nedvojbeno naplatnog pravnog posla) za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, predstavlja imovinu koju su stranke kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice (jer posjećivanje primateljice uzdržavanja po tuženiku se ima smatrati radom njega kao jednog bračnog druga, usmjerenim na ispunjenje ugovorne obveze i stjecanja nekretnine koja je predmet spora), ali i prihodima od rada bračnih drugova (zajedničke imovine stranaka), bez obzira što je kao stranka ugovora na strani davatelja uzdržavanja samo tuženik kao jedan bračni drug i što je tuženik novčanu obvezu iz ugovora o doživotnom uzdržavanju jednim (manjim) dijelom ispunio i iz vlastite imovine.

14. Naime, odredbom članka 253. st. 1. ObZ propisana je presumpcija da su bračni drugovi suvlasnici u bračnoj stečevini u jednakom dijelovima, ako drukčije nisu ugovorili, a u konkretnom slučaju u pogledu predmeta spora nije uopće sporno da stranke kao bračni drugovi nisu drugačije ugovorili u odnosu na predmetnu nekretninu.

15. Radi svega navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava, koje je naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev.

16. Prvostupanjski sud je i pogrešno primijenio materijalno pravo pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka.

17. Budući da tuženik nije uspio u parnici to mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu u kojem mu je nadoknadu tih troškova pogrešno priznao prvostupanjski sud te je takav njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan (članak 154. stavak 1. ZPP).

18. Tužiteljica je uspjela u parnici pa joj je tuženik dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 154. stavak 1. ZPP i članak 155. ZPP).

19. Tako tužiteljici pripada, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje: Tarifa) nagrada zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 250 bodova, za sastav podneska od 9. siječnja 2017.250 bodova (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 1. rujna 2016., 8. svibnja 2017., 16. listopada 2017., 5. ožujka 2018., 25. svibnja 2018. i 12. listopada 2018. za svaku radnju po 250 bodova (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3), a što sve obračunato prema vrijednosti jednog boda od 10,00 kn i uvećano za 25% PDV-a sveukupno iznosi 25.625,00 kn. Tužiteljici pripada i trošak plaćene pristojbe na tužbu od 1.360,00 kn.

20. Tužiteljici ne pripada trošak sastava podneska od 16. studenoga 2016. jer nije bio potreban za vođenje parnice kada u tom podnesku samo ponavlja ono što je do tada isticala u postupku i ne iznosi nikakve nove činjenice te joj ne pripada trošak za sudsku pristojbu na presudu jer nije dokazala da joj je taj trošak nastao, jer prema stanju spisa proizlazi da je nije platila, a niti je pozvana po sudu na plaćanje.

21. Budući da je tužiteljica ukupno zahtijevala trošak od 28.970,00 kn, a pripada joj iznos od 26.985,00 kn to je dio njenog zahtjeva za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.985,00 kn odbijen kao neosnovan.

22. Presuda je donijeta na temelju odredbe članka 373. toč. 3. ZPP, a rješenje pod toč. I je donijeto na temelju članka 380. točke 3. ZPP.

23. Tužiteljici pripada nadoknada troška parničnog postupka za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 10/1 od 312,50 bodova, što obračunato prema vrijednosti jednog boda od 10,00 kn i uvećano za 25% PDV-a iznosi 3.906,25 kn. Tužiteljici ne pripada nadoknada troška parničnog postupka u povodu žalbe i to za sudsku pristojbu na žalbu, jer niti je tu pristojbu platila, niti je po sudu pozvana na njeno plaćanje pa nije dokazala da joj je taj trošak nastao. Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke rješenja (članak 166. stavak 2. ZPP i članka 155. stavak 1. ZPP).

U Zagrebu 27. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb,v.r.