Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 21 Gž R-137/2020-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja S. R. iz S., OIB:… i drugotužitelja B. S. iz G., OIB:.., koje zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u G., Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-43/2019-12 od 5. prosinca 2019., na sjednici vijeća 27. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-43/2019-12 od 5. prosinca 2019.:
a) u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev prvotužitelja S. R. prihvaćen u iznosu od 69.060,00 kn/9.165,83715 eura[1] sa zateznim kamatama, izuzev u dijelu dosuđenih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, koje teku na sljedeće iznose:
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. siječnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.200,00 kn/159,26737 eura od 1. veljače 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.200,00 kn/159,26737 eura od 1. ožujka 2014. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,7190 eura od 1. travnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.950,00 kn /258,80948 eura od 1. svibnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.950,00 kn/258,80948 eura od 1. lipnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 450,00 kn/59,72526 eura od 1. srpnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. rujna 2014. pa do isplate,
- na iznos od 2.250,00 kn/298,62632 eura od 1. listopada 2014. pa do isplate,
- na iznos od 300,00 kn/39,81684 eura od 1. studenog 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.200,00 kn/159,26737 eura od 1. siječnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. veljače 2015. pa do isplate,
- na iznos od 750,00 kn/99,54211 eura od 1. ožujka 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.950,00 kn/258,80948 eura od 1. travnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. svibnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.950,00 kn/258,80948 eura od 1. lipnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. srpnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.050,00 kn/139,35895 eura od 1. kolovoza 2015. pa do isplate,
- na iznos od 900,00 kn/119,45053 eura od 1. rujna 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.200,00 kn/159,26737 eura od 1. listopada 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.800,00 kn/238,90106 eura od 1. studenog 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.200,00 kn/159,26737 eura od 1. prosinca 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.500,00 kn/199,08421 eura od 1. siječnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.200,00 kn/159,26737 eura od 1. veljače 2016. pa do isplate,
- na iznos od 2.250,00 kn/298,62632 eura od 1. ožujka 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.200,00 kn/159,26737 eura od 1. travnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. svibnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. lipnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. srpnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. kolovoza 2016. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278, 71790 eura od 1. rujna 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.800,00 kn/238,90106 eura od 1. listopada 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.950,00 kn/258,80948 eura od 1. studenog 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.350,00 kn/179,17579 eura od 1. prosinca 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.650,00 kn/218,99263 eura od 1. siječnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.800,00 kn/238,90106 eura od 1. veljače 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.800,00 kn/238,90106 eura od 1. ožujka 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.050,00 kn/139,36895 eura od 1. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71709 eura od 1. svibnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.050,00 kn/139,35895 eura od 1. lipnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od 1. srpnja 2017 pa do isplate,
- na iznos od 2.250,00 kn/278,62632 eura od 1. kolovoza 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.950,00 kn/ 258,80948eura od 1. rujna 2017. pa do isplate,
- na iznos od 2.250,00 kn/298,62632 eura od 1. listopada 2017. pa do isplate. b) u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev drugotužitelja B. S. prihvaćen u iznosu od 60.750,00 kn/8.062,91061 eura sa zateznim kamatama, izuzev u dijelu dosuđenih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, koje teku na sljedeće iznose:
- na iznos od 300,00 kn/39,81684 eura od 1. siječnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 150,00 kn/19,90842 eura od 1. travnja 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.800,00 kn/238,90160 eura od 1. studenog 2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.200,00 kn/159,26737 eura od 1. prosinca 2014. pa do isplate,
- na iznos od 300,00 kn/39,81684 eura od 1. siječnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278.71790 eura od 1. veljače 2015. pa do isplate,
- na iznos od 2.250,00 kn/298,62632 eura od 1. ožujka 2015. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. travnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. svibnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.800,00 kn/238,90160 eura od 1. lipnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. srpnja 2015. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. kolovoza 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.200,00 kn/159,26737 eura od 1. rujna 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.350,00 kn/ 179,17579 eura od 1. listopada 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.500,00 kn/199,08421 eura od 1. studenog 2015. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. prosinca 2015. pa do isplate,
- na iznos od 1.950,00 kn/258,80948 eura od 1. siječnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 150,00 kn/19,90842 eura od 1. veljače 2016. pa do isplate,
- na iznos od 2.400,00 kn/318,53474 eura od 1. ožujka 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.650,00 kn/218,99263 eura od 1. travnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. svibnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.950,00 kn/258,80948 eura od 1. lipnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od/278,71790 eura 1. srpnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.950,00 kn/258,80948 eura od 1. kolovoza 2016. pa do isplate,
- na iznos od 750,00 kn/99,54211 eura od 1. rujna 2016. pa do isplate,
- na iznos od 600,00 kn/79,63369 eura od 1. listopada 2016. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. studenog 2016. pa do isplate,
- na iznos od 2.250,00 kn/298,62632 eura od 1. prosinca 2016. pa do isplate,
- na iznos od 1.800,00 kn/238,90160 eura od 1. siječnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.200,00 kn/159,26737 eura od 1. veljače 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.800,00 kn/238,90106eura od 1. ožujka 2017. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. svibnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.800,00 kn/238,90106 eura od 1. lipnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 600,00 kn/79,63369 eura od 1. srpnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. kolovoza 2017. pa do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn/278,71790 eura od 1. rujna 2017. pa do isplate,
- na iznos od 750,00 kn/99,54211 eura od 1. listopada 2017. pa do isplate.
II. Preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva prvotužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 69.060,00 kn/9.165,83715 eura , te dio tužbenog zahtjeva drugotužitelja u dijelu dosuđenih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 60.750,00 kn/8.062,91 eura i sudi:
"Odbija se zahtjev prvotužitelja S. R. za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 69.060,00 kn/ 9.165,83715 eura te zahtjev drugotužitelja B. S. za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 60.750,00kn/8.062,91 eura.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-43/2019-12 od 5. prosinca 2019.:
a) pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev prvotužitelja S. R. prihvaćen u iznosu od 32.130,00 kn/4.264,38383 eura sa zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:
- na iznos od 2.210,00 kn/293,31741 eura od 1. studenog 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.700,00 kn/ 225,620877 eura od 1. prosinca 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.870,00 kn /248,19165 eura od 1. siječnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.040,00 kn/270,75453 eura od 1. veljače 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.550,00 kn/338,44316 eura od 1. ožujka 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.040,00 kn/270,75453 eura od 1. travnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 170,00 kn/22,26288 eura od 1. svibnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.210,00 kn od 1. lipnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.550,00 kn od 1. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.550,00 kn od 1. kolovoza 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.380,00 kn/315,88028 eura od 1. rujna 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.360,00 kn/180,50302 eura od 1. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.210,00 kn/ od 1. studenog 2018. pa do isplate i
- na iznos od 1.700,00 kn/225,62877 eura od 1. prosinca 2018. pa do isplate. b) pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev drugotužitelja B. S. prihvaćen u iznosu od 26.010,00 kn/3.452,12025 eura sa zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:
- na iznos od 2.380,00 kn/315,88028 eura od 1. studenog 2017. pa do isplate,
- na iznos od 2.380,00 kn/315,88028 eura od 1. prosinca 2017. pa do isplate,
- na iznos od 2.380,00 kn/315,88028 eura od 1. siječnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.040,00 kn/270,75453 eura od 1. veljače 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.550,00 kn/338,44316 eura od 1. ožujka 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.190,00 kn/157,94014 eura od 1. svibnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 170,00 kn/22,56288 eura od 1. lipnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.550,00 kn/338,44316 eura od 1. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.550,00 kn/338,44316 eura od 1. kolovoza 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.380,00 kn/315,88028 eura od 1. rujna 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.040,00 kn/270,75453 eura od 1. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 1.360,00 kn/180,50302 eura od 1. studenog 2018. pa do isplate,
- na iznos od 2.040,00 kn/270,75453 eura od 1. prosinca 2018. pa do isplate, kao i dijelu pod točkom II. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženici isplatiti prvotužitelju S. R. iznos od 101.190,00 kn na ime terenskog dodatka, sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, te drugotužitelju B. S. 86.760,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, sve pobliže označeno pod točkom I. izreke, te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima troškove postupka u visini od 15.465,00 kn s pripadajućim kamatama.
2. Protiv presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka za rad na terenu tijekom obavljanja poslova na graničnom prijelazu L. P. S. – I. i to u I. na teritoriju Republike B. i H. koji zahtjev se temelji na tvrdnji tužitelja da je riječ o radnom mjestu različitom od stalnog mjesta rada, jer da isto nije u Republici Hrvatskoj, neovisno o tome koliko je udaljeno od stalnog radnog mjesta, sve pozivom na odredbu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 89/12., 104/13., koji je bio u primjeni od 2. kolovoza 2012. - dalje: KU/12), te dodataka I. i II. KU/12, odnosno pozivom na odredbu članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 112/17. i 12/18. - dalje: KU/17) s tim da nije sporno da tužiteljima dnevnica nije isplaćivana.
5. Donoseći pobijanu presudu i u postupku koji joj je prethodio prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
6. Budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuju tuženica u žalbi.
7. Pri tome je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće:
- tužitelji su bili raspoređeni na radno mjesto policijskih službenika u policijskoj upravi L.-s., Postaja granične policije K.,
- upućeni su na granični prijelaz L. P. S. – I. (BiH), kao zajednički granični prijelaz sukladno Ugovoru između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima (potvrđen 9. srpnja 2004. /Narodne novine, broj: 7/04. – Međunarodni ugovor/),
- obavljali su poslove i dulje od osam sati izvan stalnog mjesta rada i izvan stalnog mjesta boravka,
- posao su obavljali u specifičnim okolnostima nemogućnosti kretanja na teritoriju druge države i objektivne nemogućnosti da se za vrijeme dnevnog odmora vrate na teritorij Republike Hrvatske,
- zbog opterećenja protokom vozila na tom graničnom prijelaz nisu ni koristili dnevni odmor od jednog sata u smjeni od 12 sati, već odmor od nekoliko minuta.
8. Pravo na dodatak za rad na terenu regulirano je čl. 56. KU/12, koji je bio na snazi do 31. listopada 2017., te čl. 50. KU/17, koji se primjenjuje od 1. studenoga 2017., a kojima je to pravo istovjetno regulirano te je propisano da službenik ima pravo za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, i to u iznosu od 150,00 kuna dnevno (čl. 4. Dodatka KU/12) do 31. listopada 2017., odnosno 170,00 kuna dnevno (čl. 50. st. 4. KU/17) od 1. studenoga 2017. pa nadalje.
9. Pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju mjerodavno Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., kao i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenog 2016., za razdoblje prije početka primjene KU/17, zaključno do 31. listopada 2017. Stoga je pravilno sud svoju odluku utemeljio na tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 7/55 od 20. svibnja 2014., a prema kojem tumačenju službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na određeni granični prijelaz, ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja. Ujedno je taj sud pravilno zaključio da bi tužitelji imali pravo na utuženi terenski dodatak i primjenom Tumačenja Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenoga 2016. prema kojem pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog radnog mjesta.
10. Neosnovano se tuženica u žalbi poziva na odredbu članka 37. stavak 1. Zakona o nadzoru državne granice (Narodne novine, broj: 83/13. i 27/16.) i na Ugovor o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima od 17. lipnja 2002. između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine te Aneks VI. Ugovora o zoni zajedničke lokacije na graničnom prijelazu L. P. S. – I. od 5. ožujka 2003., jer je utvrđeno u postupku da su tužitelji kao policijski službenici upućeni na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojem su zaposleni, pa s obzirom na vrijeme provedeno na terenu ima pravo na dodatak na terenu, sukladno odredbama KU/12.
11. Također, suprotno navodima žalbe, nije od utjecaja porezni propis jer se u konkretnom slučaju treba primijeniti kao lex specialis kolektivni ugovor. Isto tako ni ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost odluke. Oni predstavljaju drugačije, i to pogrešno, pravno shvaćane pravnih pravila koja se trebaju primijeniti u ovoj pravnoj stvari.
12. Nadalje, valja reći kako se radi tumačenja odredaba svakog pojedinog kolektivnog ugovora osniva Zajednička komisija koja je ovlaštena tumačiti i pratiti primjenu odredaba određenog ugovora te se odredbe o tumačenju ugovora i promjeni danog tumačenja odnose isključivo na pojedini određeni kolektivni ugovor. Pritom tumačenja odredaba kolektivnog ugovora koje daje Zajednička komisija obvezuju potpisnike kolektivnog ugovora od dana primjene kolektivnog ugovora. Međutim, ako se tumačenjem kolektivnog ugovora mijenja ranije dano tumačenje istih odredaba kolektivnog ugovora, novo tumačenje Zajedničke komisije obvezuje potpisnike Kolektivnog ugovora od dana kada je to tumačenje dano (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-1583/10-3 od 14. srpnja 2015.). To znači da se tumačenje koje je dano za određeni kolektivni ugovor primjenjuje samo na taj kolektivni ugovor.
13. Odredbom čl. 120. st. 6. KU/12 je propisano da su ugovorne strane dužne pridržavati se danog tumačenja, dok je u čl. 101. st. 8. KU/17 određeno da tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita i svim potpisnicima ovog Ugovora, koji su se dužni pridržavati danog tumačenja.
14. S obzirom na to da se KU/17 primjenjuje od 1. studenoga 2017. (čl. 104. st. 1. KU/13), od toga dana valja primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije 1/50 od 4. veljače 2019., a kako to osnovano ističe i žaliteljica u žalbi.
15. Stoga je za razdoblje od početka utuženog razdoblja pa do 31. listopada 2017., sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u smislu citiranih propisa kada je prihvatio tužbeni zahtjev prvotužitelja u iznosu od 69.060,00 i drugotužitelja u iznosu od 60.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (izuzev zateznih kamata na porez i prirez), dok je u preostalom dijelu, u odnosu na prvotužitelja za iznos od 32.130,00 kn, a za drugotužitelja za iznos od 26.010,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
16. Pri tome je pogrešno sud prvog stupnja na pravilno dosuđeni bruto iznos dosudio tužiteljima zatezne kamate na bruto iznos.
17. U skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 135/15. - dalje: ZPD/04), koje su bile na snazi do 31. prosinca 2016., predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.
18. U skladu sa sadržajem odredbi čl. 45. st. 1. i 2. ZPD/04 je i odredba čl. 24. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16. - dalje: ZPD/16), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., a kojim je propisano da kod dohotka od nesamostalnog rada predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.
19. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD/04 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 95/05., 96/2006., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12.,79/13., 160/13. i 157/14. - dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 156. st. 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.
20. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.
21. Nadalje, iz Tumačenja Zajedničke komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019. proizlazi da policijski službenici koji su rješenjem raspoređeni na radno mjesto u okviru postaja granične policije, a upućuju se poslove tog radnog mjesta obavljati na područje (mjesto) koje je određeno kao službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, nemaju pravo na terenski dodatak, s obzirom na to da poslove svog radnog mjesta obavljaju u stalnom mjestu rada, a koje je međudržavnim sporazumom, kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, locirano na teritorij Republike S. (u konkretnom slučaju se radi o teritoriju B. i H.) na koji način nije došlo do povećanja troškova, odnosno umanjenja mogućnosti korištenja određenih prava. Iznimno, pravo na terenski dodatak ostvaruju policijski službenici koji ne mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije im organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske, uz to da udaljenost u jednom smjeru do teritorija RH iznosi najmanje 500 m ili da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnost kretanja u svezi s vremenom pauze.
22. Dakle, da bi tužitelji ostvarili pravo na isplatu terenskog dodatka za razdoblje od 1. studenoga 2017. do kraja utuženog razdoblja, moraju dokazati da postoje okolnosti pod kojima iznimno može ostvariti pravo na terenski dodatak, prema prethodno citiranom Tumačenju broj 1/50 od 4. veljače 2019., što znači da ne može za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije mu organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske, uz to da udaljenost u jednom smjeru do teritorija RH iznosi najmanje 500 m ili da se ne može samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristio mogućnost kretanja u svezi s vremenom pauze, a koje su činjenice među strankama sporne.
23. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao djelomično neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi pobijanu presudu, djelomično preinačiti na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, a na temelju odredbe čl. 370. ZPP djelomično ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
24. U ponovnom postupku sud će prvog stupnja utvrditi činjenice odlučne za donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva za razdoblje od 1. studenoga 2017. primjenom Tumačenja Zajedničke komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019., te će potom donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.
25. Budući da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka u sporu ukinuta je i odluka o troškovima postupka pa je i u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak (čl. 164. st. 4. ZPP).
U Zagrebu 27. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj, v.r.
