REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1992/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Likvidacijska masa D. d.o.o. iz S. B., (OIB: ... ), zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz S. B., protiv I. tuženika K. B. iz S. B., (OIB: ... ) i II. tuženice K. B. iz S. B., (OIB: ... ), oboje zastupanih po punomoćniku K. P., odvjetniku iz S. B., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-388/2019-2 od 2. ožujka 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično (u odluci o parničnom trošku) preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P-4/2016-42 od 22. ožujka 2019., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Tužitelju se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena kao neosnovana a djelomično prihvaćena kao osnovana žalba I. tuženika i II. tuženice te prvostupanjska presuda:

1.1. potvrđena „u odlukama o glavnom zahtjevu iz točaka I. i II. izreke“, a kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev:

- prema točki I. izreke, na utvrđenje da je „nasljednička izjava dana od strane K. B. 7. ožujka 2012. kojom se prihvatio nasljedstva iza ostavitelja R. B., a potom ga ustupio K. B., bez pravnog učinka prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje tražbine tužitelja po osnovu pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P-1352/1999 od 24. veljače 2009. u iznosu od 435.511,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18 % godišnje od 24. svibnja 1999. do 30. lipnja 2002., po stopi od 15% od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. i po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5 postotnih poena od 1. siječnja 2008. do isplate, kao i pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P-1352/1999-52 od 20. kolovoza 2010. u iznosu od 92.140,31 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2010. po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za 5 postotnih poena“.

- prema točki II. izreke, na obvezivanje II. tuženice dozvoliti namirenje novčane tražbine tužitelja „u iznosu od 435.511,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje od 24. svibnja 1999. do 30. lipnja 2002., po stopi od 15% od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. i po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5 postotnih poena od 1. siječnja 2008. do isplate, kao i u iznosu od 92.140,31 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2010. godine po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za 5 postotnih poena i to iz ostavinske imovine prema rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-593/2010-18 od 9. svibnja 2012....“

1.2. preinačena u odluci o troškovima parničnog postupka iz točke II. izreke tako da je tuženicima naloženo tužitelju solidarno nadoknaditi troškove parničnog postupka „u iznosu od 76.950,00 kn u roku od 15 dana umjesto iznosa od 89.525,00 kn“.

2. Tuženici su podnijeli prijedlog da im se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

- prvo: „Može li parnični sud priznati stranačku sposobnost likvidacijskoj masi brisanog društva iako likvidacijska masa brisanog društva nema nikakvu bezuvjetnu imovinu podobnu za ovrhu?“

- drugo: „Mogu li sudovi kao stranku u parnici navesti pravnu osobu sa tvrtkom, sjedištem i osobnim identifikacijskim brojem iako je navedena pravna osoba brisana iz sudskog registra ili su dužni navesti pravnog slijednika brisanog trgovačkog društva?“

- treće: „U slučaju ako pravna radnja dužnika na štetu vjerovnika obuhvaća otuđenje više nekretnina (odricanje od nasljedstva na više nekretnina) gubi li ta pravna radnja učinak prema tužitelju u odnosu na sve nekretnine ili samo na one nekretnine čija vrijednost je dovoljna za podmirenje tražbine tužitelja?“

- četvrto: „Je li drugostupanjski sud dužan obrazložiti konkretne i obrazložene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje stranka ukazuje u žalbi protiv prvostupanjske presude?“

- peto: „Je li teret dokazivanja insolventnosti dužnika (tuženika) u paulijanskoj tužbi na tužitelju (vjerovniku) ili je teret dokaza na tuženiku (dužniku)?“

3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika i predložio da se ovaj odbije kao neosnovan.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 2. ožujka 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. U konkretnom slučaju tuženici su predložili da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nisu ispunili sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačili niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nisu naznačili niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njihovog prijedloga: kada:

7.1. je (a to se odnosi na prvo u prijedlogu postavljeno pitanje) osporena presuda temeljena na činjeničnom utvrđenju, koje se u ovome stupnju postupka ne može preispitivati - pogotovo ne po njihovom prijedlogu i po u njemu formuliranim pitanjima, da potraživanje koje se ovdje nastoji ostvariti proizlazi iz pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka, onih - koje su obvezivale i obvezuju I. tuženika, a ne na utvrđenju, koje prvim pitanjem revidenti samo sugeriraju prihvatiti istinitim - da je ovdje riječ o nekakvoj „uvjetnoj“ tražbini tužitelja (ma što god pod time revidenti mislili).

7.2. inače, polazeći od utvrđenja iz prethodnog stavka 7.1. (da se ovdje ne radi o „uvjetnoj“ tražbini), o prvom djelu toga (prvog) pitanja (može li sud priznati stranačku sposobnost likvidacijskoj masi brisanog društva) odgovor proizlazi iz odluke revizijskog suda posl. br. Revr 951/14-2 od 14. srpnja 2014., prema kojoj:

„....Prema odredbi čl. 77. ZPP stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba (st. 1.); posebnim propisima određuje se tko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba (st. 2.); te parnični sud može iznimno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost prema odredbama st. 1. i 2. tog zakona, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha ( st. 3.).

Likvidacijska masa nije ni fizička ni pravna osoba, dakle, nema pravnu sposobnost, a ni posebnim zakonom nije joj (npr. kao stečajnoj masi) priznata stranačka sposobnost (čl. 77. st. 1. i 2. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" 111/93, 118/03 i 107/07 - dalje: ZTD), a koja se odredba na odgovarajući način primjenjuje i na likvidaciju društva s ograničenom odgovornošću u smislu odredbe čl. 472. ZTD, nakon podjele imovine likvidatori podnose sudu prijavu za upis brisanja društva, a društvo prestaje brisanjem iz sudskog registra (st. 1., 2. i 3.). Prestankom društva prestaju prava i obveze likvidatora. Pokaže li se kasnije da je potrebno provesti daljnje mjere u likvidaciji društva, sud će na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes ponovno imenovati ranije ili nove likvidatore (st.6.). Tek u takvoj situaciji, u pravilu kada se naknadno pronađe imovina koja nije podijeljena, sud bi u eventualnoj parnici likvidacijskoj masi zastupanoj po ponovno imenovanom likvidatoru mogao u smislu odredbe čl. 77. st. 3. ZPP priznati, s pravnim učinkom za tu parnicu, svojstvo stranke....“,

a na smislu kojeg je odgovora osporena presuda i temeljena.

7.3. predlagatelji niti drugim u prijedlogu postavljenim pitanjem, sve i da se na njega odgovori, ne mogu ostvariti povoljniju poziciju u postupku: ovdje je, naime, neosporno (uz ostalo: predlagatelji u prijedlogu i navode „da je rješenjem prvostupanjskog suda posl. br. P-1119/2013-30 od 14. studenoga 2013. tužitelju Likvidacijskoj masi brisanog društva D. d.o.o. iz S. B., ... , priznato svojstvo stranke u predmetnoj parnici“, pa prijedlog čak i podnose sa tako naznačenim tužiteljem) da je postupak kao tužitelj vodila „Likvidacijska masa D. d.o.o. iz S. B., ... , (OIB: ... ), da je upravo u odnosu na tog tužitelja („Likvidacijsku masu...“) donesena osporena presuda (u njoj je i istaknuto: „...Neosnovano se u žalbi ukazuje na nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja jer likvidacijska masa ima imovine u dospjelom potraživanju prema I. tuženiku na temelju pravomoćne sudske presude pa je prvostupanjski sud tužitelju pravilno priznao stranačku sposobnost sui generis...a iz punomoći tužitelja jasno je vidljivo da punomoćnik zastupa likvidatora imovine odnosno likvidacijsku masu brisanog društva“) - pa niti to (drugo) pitanje nije relevantno za odluku o predmetu spora.

7.4. iz nižestupanjskih odluka nedvosmisleno proizlazi da je radnja koja se ovdje pobija „bez pravnog učinka prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje tražbine tužitelja po osnovu pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-1352/1999, od 24. veljače 2009,.... kao i pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-1352/1999- 52., od 20. kolovoza 2010.“, dakle - bez učinka je samo u tome, jasno naznačenom dijelu, tako da je već i u nižestupanjskim presudama dan jasan odgovor na treće pitanje iz prijedloga (pri čemu valja primjetiti da se to pitanje temelji na tvrdnji da je učinjeno „odricanje od nasljedstva na više nekretnina“, iako je utvrđeno da je ovdje učinjen prihvat ostavinske imovine po čemu je uslijedilo njezino ustupanje) - a nižestupanjski sudovi nisu odstupili od shvaćanja iz toga odgovora.

7.5. iz istih nižestupanjskih presuda proizlazi da je tužitelj dokazao postojanje uvjeta za prijeporno pobijanje sporne radnje, pa i činjenicu insolventnosti I. tuženika - slijedom čega je jedino za zaključiti da i treće i peto u prijedlogu postavljena pitanja, kao ni ona pod 1. i 2., nisu pitanja iz smisla odredbe čl. 385.a stavka 1. ZPP-a: „važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu“ (njima se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti),

7.6. prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži (budući da je osporena presuda temeljena na činjeničnim i postupovnim okolnostima konkretnog slučaja) navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak bar i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

7.7. prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi predlagatelja o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: a odluke na koje se pozivaju - nalazeći da su donesene za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem ili pristupom, sa osporenom presudom ne mogu se uspoređivati, bar ne onako kako bi oni htjeli.

7.8. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih oni (predlagatelji) obrazlažu (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

7.9. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelji smatraju da bi ono što ističu u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

7.10. konačno, ali ne i manje važno, odgovor na četvrto pitanje iz prijedloga daje već i sama odredba čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“ - a revizijski sud ne nalazi da drugostupanjski sud tu odredbu nije poštovao.

8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

8.1. da pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

9. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

10. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o tome prijedlogu.

Zagreb, 27. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.