REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2188/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB … , iz R., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u V., protiv tuženika K. d.o.o., OIB … , V., koga zastupa punomoćnik Z. A., odvjetnik u M., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1689/18-2 od 5. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku Stalne službe u Metkoviću broj Pr-74/17 od 5. studenoga 2018., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1689/18-2 od 5. veljače 2019. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku Stalne službe u Metkoviću broj Pr-74/17 od 5. studenog 2018. u točki I. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja i sudi:

Utvrđuje se da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu – izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 21. lipnja 2017. nedopuštena.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1689/18-2 od 5. veljače 2019. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću poslovni broj Pr-74/17 od 5. studenog 2018. u točkama II., III., IV. i V. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću poslovni broj Pr-74/17 od 5. studenog 2018. u točkama II., III., IV. i V. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"Odbijaju se kao neosnovani tužiteljevi tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu – izvanredni otkaz ugovara o radu tužitelju od 21. lipnja 2017. godine nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju bruto iznos od 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 5.000,00 kuna od dana 15.08.2017. godine do isplate,

- 5.000,00 kuna od dana 15.09.2017. godine do isplate,

- 5.000,00 kuna od dana 15.10.2017. godine do isplate,

sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima.

III. Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 2. srpnja 2001. godine između tužitelja i tuženika sa danom donošenja ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete plati iznos od 50.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima.

V. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev podredno da ukine pobijane odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, zahtjevi za naknadu plaće i naknadu štete.

8.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 21. srpnja 2001.,

- da tužitelj 21. lipnja 2017. nakon dolaska na posao i nakon što mu je nadređeni radnik Boris Rašić izdao usmeni nalog za obavljanje radnih zadataka (čišćenje pogona) nije postupio po nalogu svog šefa već se sklonio u ograđeni prostor ispod stepeništa u kojem je smještena plinska stanica te legao na karton spavati gdje ga je zatekao i probudio direktor I. V. i radnik Ž. J. u 6,15 sati ujutro, kojim ponašanjem je kao pomoćni radnik grubo povrijedio radnu disciplinu zbog čega je udaljen s posla,

- da je tuženik odlukom od 21. lipnja 2017. tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

- da je tužitelj osoba s posebnim potrebama, ograničenih intelektualnih sposobnosti.

9. Nižestupanjski su sudovi na temelju navedenih utvrđenja zaključili da tužitelj time što je zatečen kako spava na skrovitom mjestu za vrijeme radnog vremena počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa odnosno grubo prekršio radnu disciplinu stoga je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i pravilna sukladno čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan.

10. Revident osporavajući primjenu materijalnog prava ističe kako razlog zbog kojeg je tužitelju otkazan ugovor o radu nije razlog zbog kojeg se može izvanredno otkazati ugovor o radu jer takav razlog ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa posebno jer tužitelj svojim navodnim spavanjem na radnom mjestu nije nanio štetu tužitelju. Osim toga tužitelj je osoba s posebnim potrebama, ograničenih intelektualnih sposobnosti i kod tuženika je većinom obavljao poslove čišćenja pogona tako da time što nije očistio radni pogon nije doveo u pitanje sam proces rada.

10.2. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. U ovom sporu sankcionirani radnik je osoba s posebnim potrebama, ograničenih intelektualnih sposobnosti što znači da je potreban viši stupanj tolerancije prilikom nadzora i sankcioniranja takvog radnika.

12. Naime ne dovodi se u pitanje dispozicija poslodavca koje povrede smatra osobito teškim povredama te pravo da ih sankcionira izvanrednim otkazom ugovora o radu. Međutim, poslodavac mora voditi računa i o osobnosti radnika osobito u situaciji kada se radi o članu najranjivije skupine društva. Zato se ne može prihvatiti da povreda koju je nesporno radnik počinio, zaspao na radnom mjestu, ali zbog koje nije nastala šteta niti je dovedeno u pitanje odvijanje radnog procesa odmah rezultira najtežom kaznom za radnika, osobito jer se radi o radniku ograničenih intelektualnih sposobnosti, radniku s posebnim potrebama za kojeg poslodavac kao i društvo u cjelini trebaju imati viši stupanj tolerancije i prihvaćanja ograničenja koja takve osobnosti nose.

12.2. Slijedom iznesenog ovaj sud ne može prihvati shvaćanje nižestupanjskih sudova da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koju je počinio radnik s posebnim potrebama, ograničenih intelektualnih sposobnosti jer je zaspao na poslu, uz utvrđenje da zbog toga poslodavcu nije nastala šteta niti je dovedeno u pitanje odvijanje radnog procesa. Takva povreda u okolnostima ovog slučaja ne može opravdati odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZR. 13. Stoga je u odnosu na odluku o osnovanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 116. st. 1. ZR jer nisu ispunjene pretpostavke iz tog članka za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

14. Budući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, ovaj je sud na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačio nižestupanjske presude i prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

15. Međutim zbog pogrešnog pravnog pristupa da je trebalo odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje otkaza nedopuštenim nižestupanjski sudovi nisu raspravili odlučne činjenice o kojima ovisi visina tužbenog zahtjeva odnosno zahtjeva za naknadu štete, isplatu plaće i sudski raskid ugovora o radu zbog čega nema mjesta preinaci presude u tom dijelu. Stoga je valjalo djelomično ukinuti pobijanu odluku u tom dijelu sukladno čl. 395. st. 2. ZPP i vratiti prvostupanjskom sudu predmet na ponovno odlučivanje.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).

Zagreb, 27. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić,v.r.