REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3876/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz S., OIB ..., koje zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u S., protiv tuženice A. b. d.d., Z., OIB ..., zastupane punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 541/2021-2 od 20. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-212/2019-21 od 4. prosinca 2020., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. Polazeći od odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/2022), a postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Pitanja koja tuženica postavlja u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (tako u Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-308/22 od 19. travnja 2022.) te jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu.
3.1. Prethodno s iznimkom pravnog pitanja koje je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pod rednim brojem 4., kojim se implicira da nižestupanjski nisu utvrdili da bi ugovorni odnos bio istovjetan onom koji je bio predmetom razmatranja u postupcima vođenih povodom tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, koji se u tom pitanju spominju. Međutim (dakle, protivno implikacijama toga pitanja) očito je da su nižestupanjski sudovi upravo utvrdili takvu istovjetnost odnosa i na tome temeljili svoju odluku. Pritom se napominje da ovaj sud ne može ulaziti u revizijskom postupku u pitanje utvrđivanja te istovjetnosti (koje se, uostalom, na adekvatan način u tom pitanju niti ne problematizira), jer se ima ograničiti na činjenično stanje kakvo je utvrđeno po nižestupanjskim sudovima. Stoga to pitanje (naglašava se – upravo takvo kakvo je koncipirano) ne može utjecati na odluku u sporu.
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 27. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
