REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4314/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice Đ. L. iz Z., OIB: ..., 2. tužiteljice R. L. iz Z., OIB: ..., i 3. tužitelja N. L. iz I. G., K. I., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnici S. S.

V., odvjetnici u I. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1260/19-2 od 7. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1654/14-139 od 4. siječnja 2019., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja protiv presude odbija se kao neosnovana.

II. Revizija tužitelja protiv odluke o troškovima postupka se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je u toč. I. izreke tužbeni zahtjev 1. tužiteljice na isplatu s naslova duševnih boli koje trpi zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti iznosa od 1.000.000,00 kn, te zahtjev 2. tužiteljice i 3. tužitelja na isplatu iznosa od po 500.000,00 kn s naslova duševnih boli zbog teškog invaliditeta djeteta, sve sa zateznim kamatama; nadalje, odbijen je i tužbeni zahtjev 1. tužiteljice na isplatu mjesečnih iznosa od po 4.000,00 kn počev od 1. svibnja 1996. pa nadalje, sa zateznim kamatama na dospjele iznose, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Ujedno su tužitelji obvezani naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 74.775,00 kn (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska odluka.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji podnose reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14

- dalje: ZPP), a iz razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. ZPP. Predlažu ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenata, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu isti ukazuju. Pritom, drugostupanjski sud je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete koju isti trpe zbog bolesti 1. tužiteljice za koju bolest oni smatraju da je posljedica provedenog obveznog cijepljenja 1. tužiteljice, a koju obvezu je propisala tuženica.

9. Nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili u cijelosti neosnovanim, uz obrazloženje, u bitnom:

- da je 1. tužiteljica, koja je rođena 6. svibnja 1988. u Domu zdravlja u I. G., cijepljena 3. kolovoza i 16. rujna 1988. cjepivom Di-te-per i Polio (time da nije sa sigurnošću utvrđeno da je 1. tužiteljica cijepljena i sa Polio ali vještaci smatraju da to nije od odlučnog značaja jer je moguća toksična komponenta pertusis a to je nesporno primila), pri čemu na liječničkim pregledima prije cijepljenja nisu utvrđene kontraindikacije obveznom cijepljenju,

- da je 4. listopada 1988. obavljen liječnički pregled u neuropedijatrijskoj ambulanti kojom prilikom je nalaz EEG bio uredan a da je na liječničkom fizijatrijskom pregledu 5. siječnja 1989. uočen cerebralni poremećaj,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. B. proizlazi da je cjepivo Di-te-per proizvodio Imunološki zavod u Z. a Polio je nepoznatog proizvođača, te da nije postojala nijedna kontraindikacija za cijepljenje ali nije mogao donijeti zaključak o uzročno-posljedičnoj vezi između cijepljenja i bolesti 1. tužiteljice; dok je vještak dr. B. izričito otklonio obavljeno cijepljenje kao mogući uzrok neurološkog oštećenja kod 1. tužiteljice, a Medicinski fakultet u Z. zaključuje da se kod 1. tužiteljice najvjerojatnije radi o heredo-degenerativnom oboljenju s dijagnozom primarne distonije a koja nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa obavljenim cijepljenjem i da nisu postojale kontraindikacije za cijepljenje, da su vještaci dr. D. P. i dr. I. M. zatražili dodatne pretrage 1. tužiteljice na koje ona nije pristala pa se odustalo od tog vještačenja,

- stoga da nema odgovornosti tuženice za nastalu štetu a koja odgovornost je objektivna po odredbi čl. 154. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) obzirom da je obveza cijepljenja bila propisana zakonom.

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju sadržajno upućuju revidenti, pa tako ni u dijelu odbijanja pojedinih dokaznih prijedloga, te u dijelu provođenja dokaza uz sudjelovanje vještaka dr. C. - Š. (kao jednog od vještaka Medicinskog fakulteta u Z.) jer je odbačen kao nepravovremen zahtjev za izuzeće tog vještaka, što su sudovi dostatno i argumentirano obrazložili pa nije došlo do povrede prava na pravično suđenje ni povrede načela jednakosti oružja. Posebice, u odnosu na dokazni prijedlog tužitelja da se pregledaju i koriste nalazi i mišljenja vještaka iz predmeta Općinskog suda u Kutini broj P-19/08 (u kojem je pravomoćno odbijen identičan tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren protiv tuženika Doma zdravlja Zagrebačke županije u I. G.), kraj okolnosti da se tuženica tomu protivila, nije bilo mjesta prihvaćanju tog dokaznog prijedloga pa tako ni suočavanju vještaka iz tog i ovog predmeta.

11. Obzirom da tužitelji nisu dokazali da bi obavljeno cijepljenje i cjepivo koje je primila 1. tužiteljica bilo u uzročno-posljedičnoj vezi sa oboljenjem i njenim sadašnjim zdravstvenim stanjem, niti su postojale bilo kakve kontraindikacije da se ne pristupi cijepljenju, to je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 2. u vezi sa čl. 174. ZOO, odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti. Proizlazi da nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

12. Neosnovani su i revizijski razlozi koji sadržajno ukazuju da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. i čl. 221. ZPP. Naime, nižestupanjski sudovi pravilno su, kada su donosili zaključak o odlučnoj činjenici koja je pravno relevantna za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtijeva (postojanju uzročno - posljedične veze između cijepljenja i obolijevanja 1. tužiteljice, a time i štete koju trpe svi tužitelji), primijenili pravila o teretu dokazivanja te prema svom uvjerenju odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka.

13. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZOO, za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara sa bez obzira na krivnju, a u konkretnom slučaju na tužiteljima je teret dokaza da je konkretna šteta nastala u vezi s opasnom stvarju odnosno opasnom djelatnošću (jer nema zakonske predmnjeve o toj činjenici) da bi se potom smatralo da ona potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete kako to i propisuje odredba čl. 173. ZOO (u tom smislu i odluke ovog suda broj Rev-x 593/14-2 od 16. prosinca 2014., Rev 4984/2019-2 od 10. prosinca 2019. i dr.). Ovo i stoga jer je, kod općeprihvaćenog načina cijepljenja i konkretnog utvrđenja da se predmetnim cjepivom cijepilo oko 900.000 djece a nije zabilježena nijedna nuspojava ili incident, da je nakon druge doze cjepiva 16. rujna 1988. prilikom liječničkog pregleda 4. listopada 1988. nalaz EEG bio uredan, da je tek na liječničkom pregledu 5. siječnja 1989. uočen cerebralni poremećaj, pravila o teretu dokazivanja potrebno promatrati u svjetlu stupnja opasnosti koju predstavlja predmetna djelatnost i vjerojatnosti stvarnog nastanka takve štete.

14. I Europski sud za ljudska prava je u više svojih odluka, pa tako i predmetu Vavřička i drugi protiv Češke (Zahtjev br. 47621/13), ocijenio da se pitanja zdravstvene politike u načelu nalaze unutar slobodne procjene nacionalnih tijela koja su u najboljem položaju da procijene prioritete, korištenje resursa i socijalne potrebe solidarnosti na svom području, a u tom smislu je i obveza cijepljenja koja ima legitimni cilj a to je eliminacija zaraznih bolesti iz ukupne populacije a time i zaštita zdravlja svih.

15. Prvostupanjski sud ocijenio je sve pravno relevantne okolnosti i, sukladno iznijetim činjenicama i predloženim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio sve žalbene razloge.

16. Nezadovoljstvo revidenata ocjenom utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja od strane nižestupanjskih sudova, predstavlja razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to nije dopušten revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

17. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 396.a ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

18. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2 od 17. studenoga 2015., Rev 1834/2018-2 od 26. travnja 2022. i dr.).

19. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP.

Zagreb, 27. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.