1

              Broj: Ppž-2052/2024

  

 

                                   

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. B. L., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2023., broj: 87. Pp-16536/23-8, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. B. L. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. B. L. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2023., broj: 87. Pp-16536/23-8, proglašen je krivim okr. B. L. da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju novčanu kaznu se uračunava vrijeme uhićenja od 28. listopada 2023. do 29. listopada 2023. kao 2 dana odnosno kao 79,64 eura novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 180,36 eura novčane kazne, koju je dužan platiti u roku jednog mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 40,00 eura.

 

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik po braniteljici, naznačujući da se žali iz svih žalbenih razloga, međutim, iz sadržaja proizlazi da se žali zbog povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije optužba, podredno da se okrivljenika oslobodi od optužbe.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik ističe da činjenični opis prekršaja ne predstavlja psihičko nasilje u obitelji, uzimajući u obzir i činjenicu da se radi o stanu u vlasništvu okrivljenika.

 

6. Međutim, u situaciji kakva je predmetna, kada jedan od supružnika ne živi čak tri godine u predmetnom stanu i radi se o faktičnom prestanku bračne zajednice (što proizlazi iz činjeničnog opisa prekršaja, a u postupku je to nesporno), kada je navedeni stan u trenutku počinjenja prekršaja isključivo dom oštećenice, a ne okrivljenika, a ovo neovisno o pravu vlasništva (pri čemu ovaj sud ne smatra da su relevantni razlozi koji su do toga doveli), neodlazak okrivljenika na izričit zahtjev oštećenice te ignoriranje oštećenice, na način kako mu se stavlja na teret, predstavlja prekršaj psihičkog nasilja u obitelji jer se radi o neopravdanom uznemiravanju oštećenice.

 

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik, u suštini, prigovara ocjeni dokaza prvostupanjskog suda u odnosu na fizičko nasilje, a razlozi su sljedeći: svjedokinja je također, kao i okrivljenik navela da okrivljenik nije imao namjeru taj dan prespavati, već samo da su razgovarali o mogućnosti o tome da se prespava u budućnosti; zbog položaja okrivljenika i svjedokinje u trenutku navodnog fizičkog nasilja nije moguće da se isti dogodio, naime, svjedokinja je dešnjakinja, pa nije moguće da je stavila svoju lijevu ruku poziciju u koju ju je okrivljenik, koji je tada ležao, svom snagom mogao udariti, a u prilog tomu da se udarac nije dogodio govori i činjenica da je mlađi sin boravio u svojoj sobi i da nije niti izašao iz sobe.

8. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaz oštećenice. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno i osnovano prihvatio iskaz oštećenice, pri čemu je naveo razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Irelevantni su navodi okrivljenika o tome je li okrivljenik imao namjeru prespavati tu noć, jer se okrivljeniku niti ne stavlja na teret da je imao namjeru prespavati u stanu, nego da je odbio izaći iz stana, međutim valja istaknuti da oštećenica iskazuje o tome da je okrivljenik namjeravao prespavati tu noć. U odnosu na navode kako se udarac nije mogao dogoditi zbog položaja tijela, ovaj sud ne nalazi razloge koje opisuje okrivljenik, tj. smatra da je do udarca moglo doći, neovisno o tome što je oštećenica dešnjakinja. Također, neosnovan je navod da bi mlađi sin izašao iz sobe da se udarac dogodio, jer sam udarac nije pratila vika, pa je stoga sasvim životno da se udarac nije čuo, a vrata od sobe bila su zatvorena, pa se nije mogao niti vidjeti.

9. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. 

 

10. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio u tom pravcu, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

11. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Imajući na umu prethodno navedeno te cijeneći okolnosti na strani okrivljenika kako ih je cijenio i prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju nema osnove za blaže novčano kažnjavanje, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 19. ožujka 2024.

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Nikolina Maretić, v.r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.

             

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu nasilja i tužitelja.