REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1062/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. S. iz G. P., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici J. D., M. B., P. M. i H. Č., odvjetnici u G., protiv tuženika H. o. k. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 5394/15-5 od 11. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-2265/11-59 od 17. travnja 2015., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.000,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2015. do isplate (toč. I.). Nadalje naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 226.076,89 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.). Isto tako naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.600,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. III.), te troškove postupka u iznosu od 65.364,50 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2015. do isplate (toč. IV.). Tužiteljica je obvezana tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 12.195,00 kn, također sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2015. do isplate (toč. V.).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim toč. II., III. i IV. izreke (toč. I.). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., te je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.000,00 kn s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, zajedno s pripadajućom kamatom (toč. II.). Odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. V. izreke (toč. III.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja, u dijelu u kojem tuženik nije uspio u postupku, tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Revizija se podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, relativno bitnih povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjenih pred drugostupanjskim sudom, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači, podredno da se ukine pobijana drugostupanjska presuda i predmet vrati na odlučivanje pred drugo vijeće ili da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizije tuženika nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete temeljem police osiguranja od odgovornosti iz odvjetničke djelatnosti nastale propustom u obavljanju odvjetničke djelatnosti.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je odvjetnica R. K. zastupala tužiteljicu u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Daruvaru protiv tuženika Centra za kulturu i informiranje G. P., radi zaštite prava iz radnog odnosa, isplate naknade plaće i drugih materijalnih davanja iz radnog odnosa,
- da je odvjetnica R. K. u dogovoru s tužiteljicom tijekom tog parničnog postupka povukla zahtjev za naknadu plaće i drugih materijalnih davanja, a radi ubrzanja postupka,
- da su tužiteljica i odvjetnica R. K. dogovorile da će se po pravomoćnosti odluke o zahtjevu za vraćanje na rad podnijeti nova tužbu radi isplate neisplaćenih plaća i drugih materijalnih davanja,
- da je presudom Općinskog suda u Daruvaru br. P-87/05 od 2. lipnja 2005. prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanje na rad, time da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1697/05 od 20. listopada 2005.,
- da odvjetnica R. K. nije podnijela novu tužbu radi isplate neisplaćenih plaža i drugih davanja u zastarnom roku od tri godine od pravomoćnosti presude o vraćanju tužiteljice na rad, time da je rok istekao 22. studenoga 2008.,
- da je tužiteljica u kasnije pokrenutom postupku odbijena sa zahtjevom za isplatu naknade plaće i drugih davanja zbog zastare,
- da je odvjetnica R. K. u sporno vrijeme imala zaključen ugovor o osiguranju odvjetnika od odgovornosti s tuženikom,
- da je tužiteljica vraćena na rad kod tuženika u mirnom postupku,
- da je tužiteljica u nekoliko navrata kontaktirala gradonačelnika sa zahtjevom za isplatu neisplaćenih plaća i drugih davanja, ali da joj je rečeno da ne može ostvariti isplatu bez sudske presude,
- da je tužiteljica odnijela odvjetnici obračune plaća, putnih troškova i drugih potraživanja iz radnog odnosa za sporno razdoblje (od nezakonitog otkaza do vraćanja tužiteljice natrag na rad).
10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanski sudovi zaključuju da je tužiteljica bila u mandatnom odnosu s odvjetnicom R. K. u smislu odredbe čl. 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 - dalje ZOO), pri čemu se posebno ističe da se mandatni odnos može zasnovati i usmeno. Kako odvjetnica R. K. nije postupila u smislu odredbe čl. 735. st. 3. ZOO kao dobar gospodarstvenik odnosno dobar domaćin, u smislu da nije vodila računa o interesima svoje stranke, točnije da ista nije podnijela tužbu radi naplate materijalnih prava tužiteljice kako bi se izbjegla zastara, to je tužiteljici zbog propusta odvjetnice nastupila šteta, jer je zahtjev tužiteljice za naknadu plaće i drugih materijalnih davanja zastario.
Pri tome nižestupanjski sudovi posebno ističu da i sama odvjetnica R. K., saslušana kao svjedokinja, potvrđuje činjenicu da joj je tužiteljica donijela potrebnu dokumentaciju za utuženje, radi čega se ne prihvaća tvrdnja navedene svjedokinje da ne zna zašto joj je to tužiteljica donijela, odnosno da ista nije dobila uputu od strane tužiteljice za podnošenje tužbe.
11. U reviziji tuženik prije svega ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP, jer da se isti nije očitovao na žalbene navode tuženika. Suprotno tvrdnji tuženika drugostupanjski sud se očitovao na relevantne žalbene navode, pri čemu je posebno istaknuo zbog čega određene tvrdnje tuženika ne može prihvatiti, budući su iste istaknute prvi puta tek u žalbi.
12. Nadalje tuženik tvrdi da je sporno je li tužiteljica opunomoćila odvjetnicu R. K. za pokretanje nove parnice za isplatu zaostalih plaća i drugih materijalnih davanja ili ne, odnosno je li tužiteljica „stvar uzela u svoje ruke“ budući je mirnim putem vraćena na rad na radno mjesto knjižničara, pa nije bilo potrebe za pokretanje ovršnog postupka radi vraćanja na rad, a gdje su kratki rokovi za pokretanje ovršnog postupka.
13. Prema shvaćanju revizijskog suda u tom dijelu tuženik osporava činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog tog razloga reviziju uopće nije moguće niti podnijeti.
S druge strane nije sporno da je tužiteljica odvjetnici dostavila dokumentaciju – obračunske liste plaće, putnih troškova i drugih potraživanja, pa se logično postavlja pitanje zbog čega bi tužiteljica isto dostavila odvjetnici ako ne radi podnošenja tužbe. To tim više što iz iskaza same tužiteljice jasno proizlazi da je ona pokušala ostvariti isplatu mirnim putem, ali joj je od strane gradonačelnika rečeno da to pravo može ostvariti jedino na temelju sudske presude.
14. Tuženik nadalje tvrdi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da je odbio saslušati dva svjedoka koje je predložio tuženik.
Suprotno tvrdnji tuženika navedena bitna povreda nije počinjena, a niti je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220., 221. odnosno 221.a ZPP. Kod toga treba posebno naglasiti da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Treba ponoviti da u situaciji kada tužiteljica dostavlja dokumentaciju o obračunu plaća, putnih troškova i drugih materijalnih davanja odvjetnici, isto jasno ukazuje da je tužiteljica angažirala odvjetnicu za podnošenje tužbe. Potpuno je neuvjerljivo da bi odvjetnik kao osoba koja zastupa stranke u postupku pred sudom, koji u ime stranke podnosi tužbu, primio dokumentaciju potrebnu za podnošenje tužbe, a da pri tom ne stavi bilješku u svoj predmet da stranke traži da se tužba ne podnosi, ili da u takvom slučaju ne traži da mu stranka da punomoć za zastupanje u sudskom postupku.
15. U reviziji tuženik iznosi svoju ocjenu iskaza saslušanih svjedoka, pri čemu zaključno ističe da je prvostupanjski sud potpuno pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Treba ponoviti da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija u smislu odredbe čl. 385. ZPP ne može uopće podnijeti.
16. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da je visina potraživanja tužiteljice utvrđena na temelju provedenog financijskog vještačenja, pri čemu tuženik u prvostupanjskom postupku nije stavljao nikakve prigovore. Stoga pravilno drugostupanjski sud takve navode u žalbi smatra novim činjeničnim prigovorima koje nije mogao uzeti u obzir u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP.
17. Neosnovano tuženik ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime suprotno tvrdnji tuženika da u konkretnom slučaju postoje razlozi za isključenje iz osiguranja, prema shvaćanju revizijskog suda, nisu ispunjene pretpostavke za isključenje odgovornosti osiguratelja. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova jasno proizlazi da postoji mandatni odnos između tužiteljice i odvjetnice R. K., da je tužiteljica odvjetnici dostavila svu potrebnu dokumentaciju za podnošenje tužbe, te da je odvjetnica propustila u zastarnom trogodišnjem roku podnijeti tužbu sudu radi naplate naknade plaće i drugih materijalnih davanja. Upravo zbog propusta odvjetnice tužiteljica je izgubila pravo na naknadu neisplaćene plaće, odnosno drugih materijalnih prava, a koja bi ostvarila da je tužba podnesena prije isteka zastarnog roka.
18. Tuženik u reviziji osporava i dosuđeni tijek zateznih kamata. Naime, tuženik tvrdi da šteta tužiteljici nije nastala 2001., jer je tužiteljica mogla utužiti zaostale plaće sve do 2008. Ističe se da tuženik nije tužiteljičin poslodavac, pa kako tuženik nije zakasnio s ispunjenjem obveze, da tada nije bilo osnova dosuditi tužiteljici zatezne kamate, prije nego joj je nastala šteta.
19. Navedene tvrdnje tuženika nisu osnovane. Naime, tuženik kao osiguratelj odgovara za obveze svog osiguranika jednako kao i sam osiguranik. U konkretnom slučaju, kako je utvrđeno da je odvjetnica (osiguranica tuženika) propustila podnijeti tužbu radi naplate materijalnih davanja protiv poslodavca tužiteljice prije isteka zastarnog roka, a usprkos činjenici da ju je tužiteljica za to ovlastila, to je upravo propustom odvjetnice tužiteljica izgubila ne samo glavnične iznose (iznose plaće i drugih materijalnih davanja), već i zatezne kamate koje bi joj platio poslodavac, budući je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom.
20. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 27. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
