REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1178/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. Ž. iz O., OIB ..., koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., protiv tuženice A. b. d.d., Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 32/2021-2 od 9. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-353/2019 od 25. rujna 2020., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se prijedlog tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. Tužiteljica je odgovorila na taj prijedlog, predložila ga je odbaciti, odnosno odbiti te je zahtijevala trošak toga podneska.
3. Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/2022), a postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Pitanja koja tuženica postavlja u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (tako u Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-308/22 od 19. travnja 2022.) te jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu.
4.1. Prethodno s iznimkom pravnog pitanja koje je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pod rednim brojem 2., kojim se implicira da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili da bi ugovorni odnos bio istovjetan onom koji je bio predmetom razmatranja u postupcima vođenih povodom tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, koji se u tom pitanju spominju. Međutim (dakle, protivno implikacijama toga pitanja) očito je da su nižestupanjski sudovi upravo utvrdili takvu istovjetnost odnosa i na tome temeljili svoju odluku. Pritom se napominje da ovaj sud ne može ulaziti u revizijskom postupku u pitanje utvrđivanja te istovjetnosti (koje se, uostalom, na adekvatan način u tom pitanju niti ne problematizira), jer se ima ograničiti na činjenično stanje kakvo je utvrđeno po nižestupanjskim sudovima. Stoga to pitanje (naglašava se – upravo takvo kakvo je koncipirano) ne može utjecati na odluku u sporu.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
6. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 27. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
