REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4457/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. B. rođ. B. pok. B., OIB: ..., M., i II- tužitelja J. B. pok. B., OIB: ..., Z., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici D. T. i J. T. iz Z., protiv I-tuženika I. B. pok. B., OIB: ..., K., II-tuženice T. Č. kći I., OIB: ..., M., III- tužene G. B. M., OIB: ..., Z., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i P. d.o.o. R., te IV-tuženika M. O., OIB: ..., K., S., Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4070/18-2 od 7. svibnja 2019., ispravljene rješenjem istoga suda br. Gž- 4070/18-4 od 24. srpnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu br. P-771/16-56 od 16. travnja 2018., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da su tužitelji vlasnici nekretnina položenih u k.o. K., oznake čest. br. 3661/1, površine 13147 m2, čest. br. 3661/23 površine 1531 m2, čest. br. 3661/17 površine 94 m2 i čest. br. 3661/42 površine 601 m2, sve po nazivu „pašnjak M.“, čest. br. 3661/2 kuća, dvorište i pašnjak M. površine 1658 m2, na etažama od (E-1), do zaključno (E-7), čest. br. 3661/37 stambena zgrada i dvorište površine 756 m2, na etaži (E-2), i to svaki tužitelj za po 1/10 dijela, pa da su isti ovlašteni temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na gore navedenim nekretninama, upisom prava vlasništva u navedenom omjeru na svakog od tužitelja, uz istodobno brisanje tih suvlasničkih dijelova s imena tuženika I. B. (toč. I.). Naloženo je tuženiku I. B. da naknadi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 65.092,00 kn, sa zateznim kamatama od donošenja presude do konačne isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim su tužitelji tražili razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina navedenih pod toč. I., kao i da se tužiteljima u posjed predaju dijelovi nekretnina nakon razvrgnuća (toč. III.).

Rješenjem suda prvoga stupnja utvrđeno je da je u odnosu na II, III i IV-tuženika tužba povučena (toč. I.). Naloženo je tužiteljima da II i III-tuženicima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.500,00 kn, te IV-tuženiku u iznosu od 8.435,00 kn (toč. II.). Odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere od 14. studenoga 2016. (toč. III.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. i u dijelu pod toč. II. u kojem isti nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (toč. I.). Prihvaćena je žalba I- tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen (toč. II. 1.). Naloženo je tužiteljima da I-tuženiku nadoknade troškove postupka u iznosu od 50.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2018. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev I-tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (toč. II. 2. i 3.). Naloženo je tužiteljima da I-tuženiku nadoknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 16.552,50kn, sa zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2019. do isplate (toč. III.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), budući je drugostupanjski sud donio pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP. Revizija se podnosi zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se potvrdi prvostupanjska presuda i odbije žalba I-tuženika, podredno da se ukine drugostupanjska ili prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje bilo prvostupanjskom, bilo drugostupanjskom sudu.

4. U odgovoru na reviziju I-tuženik poriče sve navode tužitelja, ističe se da nižestupanjski sudovi nisu počinili bitne povrede na koje se ukazuje u reviziji, te se predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Ujedno I-tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizije tužitelja nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn. Stoga je podnesena revizija razmotrena kao tzv. redovna revizije.

Pri tome valja naglasiti da tužitelji potpuno neosnovano tvrde da reviziju podnose temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, a što bi značilo da je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a ili čl. 373. b ZPP. Iz obrazloženja pobijana drugostupanjske presude jasno proizlazi da je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, a ne primjenom navedenih čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP, pa revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP nije dopuštena.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je preinačio pobijani dosuđujući dio prvostupanjske presude i u cijelosti odbio zahtjev tužitelja, pri čemu je takva odluka drugostupanjskog suda utemeljena na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je prema zaključku Skupštine Općine P. od 26. prosinca 1988. izuzeta matična nekretnina kat. čest. 3661 k.o. K. i priznata u vlasništvo I-tuženiku I. B.,

- da iz obrazloženja navedenog zaključka proizlazi da se radi o dovršetku diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941., time da je sama dioba započela još 1925.

- da je prema rješenju Općinskog sekretarijata za poslove uprave, Odjel za građevinarstvo, urbanizam, stambeno-komunalne i imovinsko-pravne poslove od 27. siječnja 1989. matična nekretnina od koje su parcelacijom nastale sporne nekretnine dana u vlasništvo I-tuženiku u površini od 33958 m2, a koji upis prava vlasništva u korist I-tuženika je i izvršen rješenjem zk. suda br. Z-601/89 od 6. veljače 1990.,

- da su 1941. tužitelji bili članovi domaćinstva koji su zbog toga dobili zemljište,

- da su tužitelji prema ugovoru s I-tuženikom od 19. prosinca 2003. stekli svaki po dva gradilišta (u površini od 400 m2), dok rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice Općinskog suda u Pagu br. R1-2/98-14 od 16. ožujka 1999. upućuje da su isti dijelili ono što su naslijedili iza zajedničkog pretka, a ne i ono što su dobili diobom zemljišta mještanima K.,

- da je prednik stranaka sastavio oporuku 2. veljače 1982.,

- da prema shvaćanju prvostupanjskog suda oporukom nije bila obuhvaćena sporna nekretnina,

- da sporna matična nekretnina kat. čest. 3661 k.o. K. nije bila predmet nasljeđivanja iza pok. B. B., prednika stranaka (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu br. O-18/88),

- da je darovnim ugovorom iz 1977. prednik stranaka darovao svoje nekretnine I- tuženiku.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja i utvrdio iste suvlasnicima spornih nekretnina svakoga u omjeru od 1/10 dijela, jer da su tužitelji bili članovi domaćinstva 1941., a da su se tada nekretnine dijelile razmjerno broju članova domaćinstva.

10. Drugostupanjski sud ističe da dioba matične čestice provela 1925./1926., time da je 1989. i 1991. došlo do parcelacije matične čestice. Tužitelji u vrijeme diobe nisu bili niti rođeni, pa nisu niti mogli sudjelovati u toj diobi, pa je zaključak drugostupanjskog suda da je pravni prednik stranaka bio sudionik diobe.

11. Nadalje drugostupanjski sud ističe da je 1988. dovršen postupak diobe na način da su nekretnine bile dodijeljene upisanim posjednicima u posjedovnim listovima, pa kako je kao posjednik bio upisan I-tuženik, njemu je pripalo 33958 m2 matične nekretnine na temelju rješenja nadležne upravne vlasti.

12. Također drugostupanjski sud ističe da tužitelji ničim nisu dokazali da bi dioba zemljišta, koja je započela 1925., bila dovršena do 1941., odnosno da bi oni sudjelovali u toj diobi. Radi navedenog drugostupanjski sud smatra da je zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, te je u tom smislu preinačena prvostupanjska presuda i odbijen zahtjev tužitelja.

13. Iz sadržaja podnesene revizije prije svega je vidljivo da tužitelji iznose činjenične tvrdnje, odnosno ističu činjenice za koje smatraju da su odlučne za donošenje odluke u ovom predmetu, a koje drugostupanjski sud nije uzeo u obzir. U tom dijelu valja naglasiti da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

14. O tome koje će dokaze provesti u postupku odlučuje prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP. Prema shvaćanju revizijskog suda sama činjenica da je ocjena provedenih dokaza koju je proveo prvostupanjski ili drugostupanjski sud različita u odnosu na ocjenu dokaza koju iznose tužitelji, ne znači da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Ocjena je revizijskog suda da je drugostupanjski sud proveo ocjenu provedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, te je u tom smislu dao jasne i razumljive razloge.

15. Jednako tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi, ne postoje nedostaci uslijed kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati, te ne postoji proturječje između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i dokaza koji postoji u spisu.

16. Suprotno tvrdnji revidenata ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje drugostupanjskog suda da se 1988. dovršila dioba koja je započeta 1925., time da je rješenjem nadležnog upravnog tijela došlo prije svega do izuzimanja nekretnina iz društvenog vlasništva na području k.o. K., te priznanje prava vlasništva bez naknade posjednicima upisanim u posjedovne listove. Kako tužitelji nisu bili upisani kao posjednici, niti su sporne nekretnine potraživali u ostavinskom postupku iza svog pok. oca, prednika stranaka, to je I-tuženik stekao pravo vlasništva na temelju odluke nadležnog tijela, koje je u tom smislu izdalo i odgovarajuću tabularnu ispravu. Osim toga pravilno drugostupanjski sud ukazuje da je I-tuženik sporne nekretnine dobio darovanjem od svog oca 1977., a radi čega se isti i pojavio kao posjednik u trenutku kada je dioba bila dovršena.

17. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

18. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev I-tuženik za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

Zagreb, 27. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.