REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3709/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. P. iz Ž., Bosna i Hercegovina, II-tužiteljice A. P. iz Ž., Bosna i Hercegovina i III-tuženika mlt. D. P. iz Ž., Bosna i Hercegovina, koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u P., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. D. i Z. P., odvjetnici u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika M. (uzajamno osiguravajuće društvo učitelja Francuske), Republika Francuska, kojeg zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-175/16-5 od 6. lipnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, djelomično ukinuta, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama br. Pn-79/15 od 7. prosinca 2015., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da plati:

- I-tužitelju iznos od 599.900,00 na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sa zateznim kamatama tekućim od 1. kolovoza 2007., dok je za preostali dio zahtjeva od 257.100,00 kn I-tužitelj odbijen (toč. 1.),

- I-tužitelju na ime naknade imovinske štete (uništena zaštitna oprema i motorkotač) iznos od 7.847,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan dospijeća sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2007. do plaćanja, dok je za iznos od 3.363,30 eura zahtjev tužitelja odbijen (toč. 2.),

- I-tužitelju na ime tuđe pomoći i njege po 1.134,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća za razdoblje od siječnja 2008. do lipnja 2008., a od srpnja 2008. do listopada 2015. po 756,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka do plaćanja, dok je za preostali dio zahtjeva tužitelj odbijen (toč. 3.),

- II i III-tužiteljima iznos od 154.000,00 kn zbog trajnog invaliditeta bliske osobe (supruge i oca) sa zateznim kamatama tekućim od 1. kolovoza 2007. do isplate, dok su za više postavljeni zahtjev, svaki u iznosu od 66.000,00 kn, odbijeni (toč. 6.),

- I-tužitelju iznos od 150,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan dospijeća sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2007. do dana plaćanja, te iznos od 49,50 eura u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan plaćanja, zajedno sa kamatama na ime troškova liječenja i nabavke pomagala (toč. 7.).

Zahtjev I-tužitelja za plaćanje novčanih svota na ime doprinosa, regresa, božićnice i naknade za rad u gusto naseljenim područjima je odbijen (toč. 4.), kao i zahtjev za isplatu neisplaćene plaće i razlike između plaće i mirovine (toč. 5.). Oslobođeni su tužitelji plaćanja sudskih pristojbi (toč. 8.), te su tužitelji obvezani naknaditi tuženiku i umješaču na strani tuženika troškove postupka u iznosu od 437.610,05 kn (toč. 9.).

2. Presudom suda drugoga stupnja suđeno je:

"Žalbe se djelomično uvažuju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama broj Pn- 79/15 od 7. prosinca 2015. u pobijanom dijelu (dosuđujući dio točke 1. izreke povrh svote od 492.050,00 kn, odbijajući dio točke 1., točka 2. izreke, dosuđujući dio točke 3. izreke povrh svakomjesečne svote od 10.53,00 eura za razdoblje od 1. veljače 2008. pa do 1. srpnja 2008, dosuđujući dio točke 3. izreke povrh svakomjesečne svote od 702,00 eura za razdoblje od 1. kolovoza 2008. pa do 1. studenog 2015., dosuđujući dio točke 3. izreke koji se odnosi na zatezne kamate, odbijajući dio točke 3. izreke, točke 4., 5. i 6. izreke, dosuđujući dio točke 7. izreke na ime troškova liječenja i nabavke pomagala povrh svote od 238,45 eura, dosuđujući dio točke 7. izreke na ime troškova liječenja i nabavke pomagala povrh svote od 44,88 eura, dosuđujući dio točke 7. što se odnosi na zatezne kamate za razdoblje od 19. srpnja 2010., točke 9. izreke):

a) potvrđuje u točkama 3. i 4. izreke, u dijelu točke 1. izreke u pogledu glavnice i dosuđenih zateznih kamata za razdoblje od 19. listopada 2010. pa do dana plaćanja, u točki. 7. izreke u pogledu glavnice i dosuđenih zateznih kamata za razdoblje od 23. kolovoza 2007. pa do dana plaćanja,

b) preinačuje

- u dosuđujućem dijelu točke 1. izreke u pogledu zateznih kamata za razdoblje od 1. kolovoza 2007. pa do 18. listopada 2010. tako da se taj dio zahtjeva odbija kao neosnovan,

- u dijelu točke 7. izreke u pogledu dosuđenih zateznih kamata za razdoblje od 1. kolovoza 2007. do 4. listopada 2007. tako da se taj dio zahtjeva odbija kao neosnovan,

c) ukida u točkama 2., 5., 6. i 9 . izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje o ukinutom dijelu."

3. Protiv presude suda drugoga stupnja I-tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), i to protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena toč. 4. prvostupanjske presude. Revizija se podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa se predlaže reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti u skladu s revizijskim navodima, podredno ukinuti u pobijanom dijelu obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, ukazuje se na pravno shvaćanje revizijskog suda da doprinosi na plaću ne predstavljaju izgubljenu zaradu, pa se predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Ujedno tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija I-tužitelja nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U revizijskoj fazi postupka predmet je zahtjev I-tužitelju da mu tuženik plati novčane svote navedene u toč. 4. izreke prvostupanjske presude na ime doprinosa radnicima, regresa, božićnice i naknade za rad u gusto naseljenim područjima.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je I-tužitelj teško tjelesno povrijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. kolovoza 2007. oko 18,00 sati na kolniku državne ceste DC-8, kod odmorišta B., kojom prilikom je I-tužitelj upravljao motorkotačem, te je došlo do sudar s vozilom marke Ford, francuskih registracijskih oznaka,

- da je vozilom francuskih registracijskih oznaka bilo osigurano kod umješača,

- da je osiguranik umješača R. B. pravomoćno oglašen krivim za počinjeno kazneno djelo vezano za predmetnu prometnu nezgodu,

- da je utvrđena suodgovornost I-tužitelja za nastanak prometne nezgode u visini od 30 %, jer je isti vozio motor brzinom većom od dozvoljene.

10. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev I-tužitelja na ime doprinosa radnicima, regres, božićnicu i naknadu za rad u gusto naseljenim područjima, jer tužitelj ničim nije dokazao da bi imao pravo na takve troškove. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelj je takav zahtjev postavio prema podacima Saveznog ministarstva rada i socijalnih pitanja SR Njemačke (list 472-528 spisa), a radi se o podacima za zaposlenice u privatnim kućanstvima sukladno ugovorima o naknadi za rad prema tarifi između Strukovnog udruženja katoličkih zaposlenica u kućanstvu u Njemačkoj i Službe korisnika u katoličkom njemačkom ženskom savezu, registrirane udruge. Kod toga je utvrđeno da II-tužiteljica, supruga I-tužitelja, koja je tužitelju pružala tuđu pomoć i njegu, nije zaposlenica u strukovnom udruženju i u udruzi, niti je ista u sastavu grupe domaćica/kućanica.

11. Odlučujući o žalbi I-tužitelja drugostupanjski sud ističe da je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev I-tužitelja, jer I-tužitelj nije dokazao da je imao takve troškove. Dakle, u ovom dijelu prvostupanjski sud je pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da iz podastrijetih isprava i provedenih dokaza ne proizlazi pravo I-tužitelja na naknadu s osnova doprinosa radnicima, regresa, božićnice i naknade za rad u gustom naseljenim područjima.

12. I-tužitelj u reviziji prije svega ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući je izreka pobijane presude u suprotno sa stanjem spisa, te u tom dijelu pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, I-tužitelj smatra da iz dokumentacije koja se u spisu nalazi jasno proizlazi da tužitelju prema podacima dobivenim iz SR Njemačke pripada pravo i na druge oblike naknada.

13. Međutim, upravo iz navedene dokumentacije, koja se u spisu nalazi i prevedena na hrvatski jezik, jasno što da iz dopisa nije vidljivo kakav je konkretan zahtjev, radi čega su isti dostavili podatke o cijeni sata usluge koju u kući pruža kućna pomoćnica, pri punom zaposlenju, s punim radnim vremenom (dopis Saveznog ministarstva rada i socijalnih pitanja od 14. siječnja 2015.).

14. Pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da iz priložene dokumentacije ne proizlazi da bi I-tužitelj imao pravo na sve utužene iznose, niti I-tužitelj tvrdi da je plaćao kućnu pomoćnicu radi pružanja tuđe pomoći i njege. Dakle, iz tvrdnji I-tužitelj ne proizlazi da su njemu nastali takvi troškovi, pa da bi u tom smislu za njega nastala izgubljena zarada.

15. Radi toga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen prema pravilima o teretu dokazivanja.

16. Kako nisu osnovani revizijski razlozi, to je valjalo reviziju I-tužitelja odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

17. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

Zagreb, 27. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.